Žene, majke, kraljice – političarke
Povodom dana žena, brojne feminističke udruge, kao i svake godine do sad, skočile su na činjenicu kako u politici ima manje žena od muškaraca, te su prosvjedom na Markovom trgu zahtijevale minimalno 40% žena na izbornim listama. Prošle godine pisao sam o nevjerojatnom prijedlogu V. Reding u kojem je tražila nametanje minimalnih kvota čak i za privatne tvrtke.
Zakon o ravnopravnosti poslova postoji, međutim žene i dalje nisu dovoljno u politici, stoga treba naplaćivati kazne i tjerati žene u politiku po svaku cijenu kako bi se zadovoljio zamišljeni postotak i usrećilo udruge. Sve mogućnosti tako su Ženskoj mreži pale na pamet osim jedne – možda žene politika jednostavno ne zanima u mjeri u kojoj privlači muškarce? Kad sam već na temi, provjerio sam udio ženskih lajkova bloga, usporedio ga sa zastupnicima Hrvatskog sabora 2011. godine i primjetio nešto zanimljivo:
u Saboru koji ima zakonom propisanu minimalnu kvotu od 40%, postotak žena gotovo je identičan postotku čitateljica ovog bloga koji nema apsolutno nikakav propis, zakon, niti minimalnu kvotu – Sabor 20%, Monopolizam blog 23%. Uistinu sramotno i diskriminatorno, zar ne?
Kako bih ispravio nepravdu s moje strane, mogu paradirati pred Vladom i tražiti od države da prisili žene na lajkanje ovoga, ili prestati pisati o politici i pokušati naći temu koja bi možda više zanimala žene, a maknula muškarce. S druge strane, na blogovima posvećenim šminki ili odjeći vlada tolika nestašica muškaraca da to već postaje ozbiljan društveni problem.
Zaposleni prema djelatnosti 2010.
Pogledajte recimo odnose veličina muških i ženskih odjela u trgovinama. Trebamo li prisiliti trgovce na “pošteniju” podjelu prostora, makar to značilo kako će muški odjeli zjapiti poluprazni? Trebamo li pisati kazne stadionima jer iz nekog razloga ženska populacija tamo nije čest gost?
Trebamo li prosvjedovati na Markovom trgu jer od ukupnog broja državnih odvjetnika i njihovih zamjenika 65% pripada ženama? Ili možda zato što je udio žena u građevini samo 12%?
Aktivistice Ženske mreže potpuno pogrešno pristupaju problemu spolne ravnopravnosti kada inzistiraju na provedbi paušalnih postotaka:
“Ženska mreža” Hrvatske poručuje da političke stranke moraju osigurati 40 posto žena pozicioniranih na izbornim listama po tzv. „zip sistemu“ (žena-muškarac-žena ili obratno).
Monopolizam 
Primjetio sam da u trgovinama s odjecom, frizerskim i inim salonima uglavnom rade zene. Ako se nastavi ta debilana sa “diskriminacijom” mi muski moramo traziti da barem 40% muskaraca bude zaposleno na takvim poslovima jer smo inace diskriminirani. Takodjer sam vidio da je samo jedna zena u HR zaposlena kao automehanicar, trebalo bi se prvo fokusirati na tu granu da se barem priblizimo tih 20% iz politike.
Treba sto prije to dovesti do apsurda, Mada se bojim da bi u tom slucaju ispalo da smo protiv ravnopravnosti spolova i tko zna sto jos.
WTF, imaš 20% čitateljica, čestitam 🙂
Nije stvar samo u politici, ekstremistička politika kao što je libertarijanska žene zanima još manje.
Što se tiče dovođenja do apsurda, teško je ovu politiku prikazati apsurdnom povlačeći analogije sa drugim područjima, kad je već sama po sebi evidentno i neosporno apsurdna. Žene imaju pravo glasa, ali neće glasaju za žene, pa ih treba na to natjerati. QED, apsurd.
Ovdje nam se mišljenja oštro razilaze.
Nije problem u tome što one ne poznaju osnove statistike i što im je elementarna ekonomija potpuno nepoznata. Naime, ja ne smatram da oni na bilo kakav način pogrešno postupaju – cilj je infiltracija u vladajuće strukture, pri čemu je metoda potpuno nebitna. Kako je Šimun već spomenuo, nema smisla naglašavati apsurdnost toga što pričaju drugim paralelama, kad je jedna od temeljnih stvari na koje se ta ekipa poziva “rodna teorija” – postojanje paralelnih svemira u kojima se spol definira preko genetske strukture i građe spolnih organa onda kada je potrebno tom metodom iskamčiti veća prava i više love, ali ujedno i spol ne postoji i samo je društvena izmišljotina. Isto kao i homoseksualci koji zahtijevaju više pažnje jer su znatno veće žrtve spolnih bolesti, no negiraju bilo kakvu povezanost sa statistikama koje sami iznose kad je riječ o svjesnom ponašanju. Ukratko: to je vrlo uspješna inženjerska metoda dolaska na vlast, a ne puka logička greška.
Inače, feminizam je generalno puno bolje definirati preko primitivnih osjećaja zavisti, ljubomore, frustracija, osvetoljubivosti itd. nego preko bilo kakve koherentne filozofije. Čak i da dovedeš 100% žena na sve vodeće položaje svih grana ljudskih djelatnosti, priče o ugroženosti, o povijesnim nepravdama, patrijarhatu i sl. će se nastaviti.
Njihova teorija je da ima premalo žena, što u strankama, što na listama, i da zato nemaju za koga glasati pa se bojim da tvoj dokaz kod njih neće proći. To što su slobodne osnovati HŽS (Hrvatsku Žensku Stranku) i na listi imati 100% žena te za njih glasati, to za njih nije dovoljno nego naravno moramo imati zakon koji će to “regulirati”.
Slažem se sa Reakcionarom više no 100% !!
Ovo aralukanje, paradiranje sa transparentima je puko burgijanje puta do moći, vlasti i svega što iste donose. Infiltracija u vladajuće strukture, zaposjedanje pozicija moći. Na kojima se onda može uživati u vlasti i moći samoj po sebi, provoditi svoje ideje, te – diskriminirati druge skupine, diskriminirati “dojučerašnje diskiminatore.
Kako me to strahovito podsjeća na eksproprijaciju eksproprijatora. Sjećate li se tog termina? Eksproprijatori su bili kao otimatelji = mrski kapitalisti, dakle privatni poduzetnici svih vrsta. Kojima je trebalo oteti oteto – i vratiti onima koji su to, tobože stvorili – kao radnicima, koji od svega toga nisu vidjeli ni mrvice, iako ih se uvjeravalo da su sada tvornice “naše”, a što je raja velikim dijelom i popušila.
Glede ravnopravnosti – ooooo, naravno. Stoga molim da se podjednake spone kvote sprovedu na najširoj društvenoj osnovi. Tako zakonskim dekretima treba omogućiti ženama pristup u politiku, pa u kirurgiju, ortopediju, policiju, specijalnu policiju, u vojne borbene jedinice, osobito u komandose, podmorničare, potom u inžinjere brodogradnje, strojarstva, zidare, krovopokrivače, dubinske ronioce, rudare, dirigente, bubnjare, drvosječe, električare i servisere kućanskih aparata. Zapravo treba uvesti upisne kvote u tim zanimanjima, tako da recimo, ako komadoska brigada broji 1.000 ljudi, 500 obavezno moraju biti žene. I ako u gradu ima recimo 300 automehaničarskih radnji – 150 moraju obavezno biti u ženskom vlasništvu i naravno, sa kompletno ženskom radnom snagom.
Da ne bi ispalo da diskirminiramo – istim dekretom se mora omogućiti podjednaka kvota zastupljenosti među tetama u vrtiću, pa bar 50% mora biti tetaka. 50% medicinskih sestara moraju biti muškarci, kao i 50% psihologa, učitelja razredne nastave, spremačica, radnika za šivačim strojevima u tekstilnoj industriji, blagajnica … ako sam nešto propustio, neka mi ne zamjere ni dame ni gospoda.
Ovakvu apsurdnu glupost treba, kao što Reakcionar reče – promatrati kroz prizmu: primitivnih osjećaja zavisti, ljubomore, frustracija, osvetoljubivosti itd. Jer, kad se ogole te gluposti do kosti, do srži – onda samo ostaje jal, zavist, ljubomora, osvetoljubivost, neshvaćanje vlastitih sposobnosti i prednosti, kao i vlastitih ne-prednosti, te solidna količina bedastoće.
Što se tiče broja tetaka u vrtiću, tu postoji još jedan sjajan primjer državne intervencije. Podsjetilo me na članak koji sam pročitao prije dosta godina. Ministar i MUP su odlučili da moramo ići u Europu, da imidž brkatog Jove milicajca iz socijalizma više nije in, ono, više se ne nosi, i odlučili su to promijeniti, pa su svi sa iole većim činom u policiji morali mati barem VŠS. To je bilo još prije bolonjske budalaštine ili tako negdje u vrijeme kad je ista startala.
Međutim na Banovini, u Petrinji, je nastao problem – siromašan kraj, a na područjima posebne državne skrrbi/ratom stradalim područjima, državna služba je manje-više jedini posao…a ako ga hoćeš zadržati…Mora se u klupe.
No, izolacija, besparica i nedostatak faksova, kombinirani sa državnim “naprednim, reformatorskim, “idemo-u-evropu” standardima rezultirali su spontanom poplavom upisa na lokalno veleučilište koje je tada nudilo samo jedan porgram: dipl.teta u vrtiću. I policajci su ga masovno poupisivali.
Tako da je petrinjska policija danas skup tetkica koji znaju promijeniti pelene dvojici seljaka koji se potuku vilama oko međe i gurnuti im cucle u usta.
Ukratko, plan je uspio, sredstva od poreza su pravilno alocirana, rezultati su trijumfalni. Država zna najbolje.
Aaaaaaaaargh 🙂
Ovo je briljantno! 🙂
inače, čisto da se spomene, nacionalna nam televizija vrti reklame kojima se političke stranke potiču da stave 40 ili koliko već % žena na liste na lokalnim izborima
znači:
a) političari u saboru su donijeli nekakav retardiran zakon (ako jesu?) kojeg se ionako valjda ne namjeravaju držat
b) znaju da ih se ni njihove lokalne razine neće držat
c) smatraju ispravnim dobacit nešto novca kojekakvim marketinškim agencijama i javnoj televiziji kako bi se njih same uvjeravalo u to da taj retardirani zakon treba poštovati…
Zaista sam razocaran da se nitko od nasih vrlih “libertarijanskih” blogera nije raspisao o porazavajucem stanju slobode govora u Hrvatskoj gdje se jednu budaletinu Mamica (koliko god antipatican bio) moze strpati u zatvor zbog “verbalnog delikta”. Meni je to bitnija tema nego 100 ovakvih.
evo ga:
http://strasilo.wordpress.com/2013/03/18/imam-li-ja-pravo-mrziti-srbe/
Malo borbe za muška prava;
http://www.youtube.com/watch?v=lkPCwvsYrjA (na 5. minuti počinje Mike)
ima i svoj kanal; http://www.youtube.com/channel/UCKhX1c3ow6BrzdzP3ydpeZQ