Beskrajni dan

Ovih dana ponovno sa svih strana izjave o oporavku gospodarstva: iduće godine. Danas će još biti teško, ali sutra je novi dan. Guverner Vujčić prognozirao je da bi BDP 2015. mogao porasti za 0,4 posto, a ministar Maras pak najavljuje 2 posto.

Ne znam osjeća li se netko već kao Phill Connors iz Beskrajnog dana, čovjek koji se svako jutro budi i iznova proživljava jedan te isti dan. U početku se Phill trudio poboljšati situaciju, ali kad je shvatio da se dan ponavlja što god on učinio, jednostavno je digao ruke od svega i nastavio se nadati najboljem. Jednako tako, analitičari u Hrvatskoj iz godine u godinu najavljuju oporavak gospodarstva u nadi da će netko konačno uvažiti njihove savjete. No kako i ono malo najavljenih pozitivnih reformi bude obustavljeno zbog pritisaka raznih skupina proračunskih ovisnika, ne preostaje drugo nego pozitivne prognoze korigirati u negativne. 

Zbog nedostatka bilo kakvih reformi javnog sektora i uspješne fiskalne konsolidacije, pad proračunskih prihoda doveo je do pojačanog zaduživanja države, čime plaćanje kamata opasno raste u proračunskim rashodima. Fiskalna politika i dalje za investicije i gospodarstvo stvara veliku neizvjesnost često mijenjajući brojne porezne oblike, što države financije ne vodi prema putanji održivosti. Isto je vidljivo prema nevjerojatnoj količini rebalansa proračuna zadnjih godina, kao i prema činjenici da proračunski prihodi neprestano podbacuju, dok rashodi neprekidno rastu.

Nažalost, dosadašnji bezuspješni pokušaji konsolidacije odnosili su se isključivo na prihodovnu stranu proračuna: 1.8.2009. uveden je krizni porez, PDV je povećan na 23%, zatim je krizni porez ukinut iduće godine, no početkom 2013. PDV raste na 25%, povećane su međustope i uvedena je fiskalizacija. Povećanje stope doprinosa na plaću za zdravstveno osiguranje sa 13% na 15% također bi moglo nepovoljno utjecati na investicijsku aktivnost, budući da to predstavlja povećanje troškova poslovanja. Unatoč povećanju stopa postojećih poreza i uvođenju novih oblika državnih nameta, prihodi države očekivano neprestano podbacuju i manji su od planiranih, što utječe na cjelokupnu gospodarsku situaciju. Kada usporedimo protekle godine i trenutnu situaciju, možemo primjetiti samo nedavne izjave Vlade o uvođenju poreza na nekretnine i poreza na kamate na štednju, te vrlo brzo demantiranje izjava o rezovima u javnom sektoru, te je izgledno kako će se ista situacija nastaviti. Takvo kontinuirano pogrešno planiranje državnih prihoda vodi i u pogrešne projekcije o kretanju BDP-a, no realno stanje državnih financija vrlo brzo traži rebalanse proračuna i korekcije rasta BDP-a. Radi kroničnog nedostatka novca u proračunu, također je donesena i odluka o povlačenju dijela dobiti javnih poduzeća, što znači smanjivanje njihovih investicijskih sredstava i mogućnosti.

Gdje god zagrebemo, razloga za pretjerani optimizam u budućnosti nema:

jedan od razloga rasta BDP-a nižeg od očekivanja Vlade leži u tome što se planirani prihodi i rashodi proračuna ponovno neće ostvariti, a ništa se ne poduzima kako bi se rast duga barem usporio. Već u prvih šest mjeseci PDV je podbacio 1,5 milijardi kuna u odnosu na isto razdoblje prošle godine, a plan za ovaj period bio je višak od milijarde kuna. To znači da u odnosu na planirano samo na toj stavci nedostaje 2,5 milijarde kuna. Temeljem naknada kućanstvima (uglavnom mirovine i zdravstvo) u prvih 6 mjeseci ove godine već je isplaćeno 33,1 milijardi kuna, a cjelogodišnji plan je 64,2 milijardi kuna. Projekcije proračuna za 2015. i 2016. godinu najavljuju nastavak rasta rashoda za zaposlene u javnom sektoru, rast naknada za kućanstva i rast financijskih rashoda, što odaje potrebu za većim poreznim opterećenjima, no prihodi proračuna ne mogu izdržati niti ovogodišnje planove. Sve veće porezno opterećenje ne znači samo rast cijena, nego i smanjenje prihoda, uvođenje poremećaja u gospodarstvu i smanjenje ekonomskog rasta, a nedostatak ekonomskog rasta znači sve manje prihode od poreza i sve veći deficit.

U lipnju 2014. u usporedbi s lipnjem 2013. industrijska proizvodnja u Republici Hrvatskoj zabilježila je pad za 1,7%, a ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u lipnju 2014. u usporedbi s lipnjem 2013. manji je za 1,3%. Građevinski radovi u svibnju 2014. u odnosu na isto razdoblje prošle godine manji su za 6,0%, no iako je tržište zasićeno i cijene padaju, Vlada dodatno opterećuje proračun radi poticanja izgradnje novih nekretnina.

Uz stanje na tržištu rada gdje se ne očekuju pozitivni pomaci, demografska struktura također ne ide u prilog svijetloj budućnosti. Broj osiguranika (onih koji uplaćuju u sustav međugeneracijske solidarnosti) u 2013. godini iznosio je 1,4 milijuna, što je najniže do sad, a s druge strane, broj korisnika mirovina u neprestanom je rastu. To znači kako svake godine sve manji broj radnika uplaćuje novac za sve veći mirovinski sustav, a ukoliko bismo izuzeli radnike koji plaću dobivaju iz proračuna, umirovljenika bi bilo više nego radnika koji uplaćuju sredstva u državni proračun. Već sada se iz doprinosa osiguranika ne može prikupiti dovoljno novca za mirovine, tako da se 45% sredstava za trenutne umirovljnike dodatno pokriva iz proračuna. Dakle, osim što radnici za trenutne umirovljenike uplaćuju doprinose, da bi se mirovine uopće mogle isplatiti, radnici ostatak krpaju putem rastućih poreza. No unatoč očitom problemu sa trenutnim bankrotiranim mirovinskim sustavom, padom zaposlenosti i starenjem populacije, svaka Vlada do sada populistički je prebacivala problem na buduće generacije i nerođene glasače, jer reforme koje bi bilo nužno poduzeti nisu politički oportune.

Recesija je privremeno usporila rast državne potrošnje, no 2013. godine taj rast je ponovno eksplodirao, iako su porezni prihodi nastavili padati. Zbog izostanka reformi i promjena, deficit proračuna do 30. lipnja iznosio je oko 8,8 milijardi kuna, a plan deficita za cijelu godinu iznosi 13 milijardi kuna. Dakle, u pola godine ostvareno je gotovo 68% cjelogodišnjeg plana.

Za razliku od Hrvatske koja ne podzima ništa kako bi okončala krizu, većina zemalja već je u postupku provođenja fiskalne konsolidacije, a pojedine poput Latvije, konsolidaciju su obavile u periodu 2009. do 2011. Iako je opravdanje u Hrvatskoj kako bi takvi potezi negativno utjecali na gospodarstvo, primjer Latvije pokazuje kako su unatoč znatno većem padu BDP-a od hrvatskog, ubrzo nakon reformi po prvi puta imali veći BPD po stanovniku od Hrvatske. Drugim riječima, sve hrvatske Vlade do sada odgađale su reforme kako bi populistički, proračunskim novcem, kratkoročno ugodile biračkom tijelu. Jasno, takva dugoročno neodrživa politika morala je dovesti do problema. No barem imamo „popularnu“ vlast.

Trenutno jedine svijetle točke predstavlja rast izvoza koji možemo zahvaliti oporavku stranih tržišta, te rast prihoda od turizma, ponovno zahvaljujući oporavku stranih tržišta. No izračun BDP-a od rujna 2014. očekuje jedna novost koja bi trebala povećati njegovu ukupnu razinu i možda donijeti problematiku sa usporedbom prethodnih podataka: uvođenjem ESA 2010 metodologije, u izračun ulaze izdaci za istraživanje i razvoj, siva ekonomija i nabava vojne opreme. To znači da se može očekivati kako će rasti iskazane investicije, a pasti iskazana državna potrošnja, obzirom da je većina izdataka za istraživanje i razvoj te vojnu opremu vezana uz državu.

Živimo u državi koja iz godine u godinu sustavno ne provodi fiskalnu konsolidaciju, gdje se ionako visoka nesigurnost za investitore pojačava neprestanim izmjenama zakonodavstva, gdje porezni sustav nije jednostavan i stabilan, gdje članovi Vlade demantiraju izjave jedni drugima u manje od 24 sata i gdje proračun ovisi o povoljnim vremenskim prilikama. Je li zaista realno očekivati obrat situacije, ili su najave oporavka samo lijepa želja da ćemo se konačno probuditi iz Beskrajnog dana, ostaje tek za vidjeti. Ili kako u Globusu piše Željko Kardum: “Pogledajte grafikon hrvatskog BDP-a. Izgleda poput EEG-a pacijenta kojem je mozak klinički mrtav. Padajuća ravna linija zadnjih 10 kvartala. I svi su se okupili oko njega. Državni ekonomisti, analitičari i političari. Pažljivo ga promatraju. Provjeravaju puls. Slušaju disanje… a u rukama čvrsto drže plastičnu vrećicu novih poreza koje će mu navući na glavu ako se počne buditi.”