Početna > Hrvatska, kriza, porezi > Beskrajni dan

Beskrajni dan

Beskrajni danOvih dana ponovno sa svih strana izjave o oporavku gospodarstva: iduće godine. Danas će još biti teško, ali sutra je novi dan. Guverner Vujčić prognozirao je da bi BDP 2015. mogao porasti za 0,4 posto, a ministar Maras pak najavljuje 2 posto.

Ne znam osjeća li se netko već kao Phill Connors iz Beskrajnog dana, čovjek koji se svako jutro budi i iznova proživljava jedan te isti dan. U početku se Phill trudio poboljšati situaciju, ali kad je shvatio da se dan ponavlja što god on učinio, jednostavno je digao ruke od svega i nastavio se nadati najboljem. Jednako tako, analitičari u Hrvatskoj iz godine u godinu najavljuju oporavak gospodarstva u nadi da će netko konačno uvažiti njihove savjete. No kako i ono malo najavljenih pozitivnih reformi bude obustavljeno zbog pritisaka raznih skupina proračunskih ovisnika, ne preostaje drugo nego pozitivne prognoze korigirati u negativne. 

Zbog nedostatka bilo kakvih reformi javnog sektora i uspješne fiskalne konsolidacije, pad proračunskih prihoda doveo je do pojačanog zaduživanja države, čime plaćanje kamata opasno raste u proračunskim rashodima. Fiskalna politika i dalje za investicije i gospodarstvo stvara veliku neizvjesnost često mijenjajući brojne porezne oblike, što države financije ne vodi prema putanji održivosti. Isto je vidljivo prema nevjerojatnoj količini rebalansa proračuna zadnjih godina, kao i prema činjenici da proračunski prihodi neprestano podbacuju, dok rashodi neprekidno rastu.

Nažalost, dosadašnji bezuspješni pokušaji konsolidacije odnosili su se isključivo na prihodovnu stranu proračuna: 1.8.2009. uveden je krizni porez, PDV je povećan na 23%, zatim je krizni porez ukinut iduće godine, no početkom 2013. PDV raste na 25%, povećane su međustope i uvedena je fiskalizacija. Povećanje stope doprinosa na plaću za zdravstveno osiguranje sa 13% na 15% također bi moglo nepovoljno utjecati na investicijsku aktivnost, budući da to predstavlja povećanje troškova poslovanja. Unatoč povećanju stopa postojećih poreza i uvođenju novih oblika državnih nameta, prihodi države očekivano neprestano podbacuju i manji su od planiranih, što utječe na cjelokupnu gospodarsku situaciju. Kada usporedimo protekle godine i trenutnu situaciju, možemo primjetiti samo nedavne izjave Vlade o uvođenju poreza na nekretnine i poreza na kamate na štednju, te vrlo brzo demantiranje izjava o rezovima u javnom sektoru, te je izgledno kako će se ista situacija nastaviti. Takvo kontinuirano pogrešno planiranje državnih prihoda vodi i u pogrešne projekcije o kretanju BDP-a, no realno stanje državnih financija vrlo brzo traži rebalanse proračuna i korekcije rasta BDP-a. Radi kroničnog nedostatka novca u proračunu, također je donesena i odluka o povlačenju dijela dobiti javnih poduzeća, što znači smanjivanje njihovih investicijskih sredstava i mogućnosti.

Gdje god zagrebemo, razloga za pretjerani optimizam u budućnosti nema:

jedan od razloga rasta BDP-a nižeg od očekivanja Vlade leži u tome što se planirani prihodi i rashodi proračuna ponovno neće ostvariti, a ništa se ne poduzima kako bi se rast duga barem usporio. Već u prvih šest mjeseci PDV je podbacio 1,5 milijardi kuna u odnosu na isto razdoblje prošle godine, a plan za ovaj period bio je višak od milijarde kuna. To znači da u odnosu na planirano samo na toj stavci nedostaje 2,5 milijarde kuna. Temeljem naknada kućanstvima (uglavnom mirovine i zdravstvo) u prvih 6 mjeseci ove godine već je isplaćeno 33,1 milijardi kuna, a cjelogodišnji plan je 64,2 milijardi kuna. Projekcije proračuna za 2015. i 2016. godinu najavljuju nastavak rasta rashoda za zaposlene u javnom sektoru, rast naknada za kućanstva i rast financijskih rashoda, što odaje potrebu za većim poreznim opterećenjima, no prihodi proračuna ne mogu izdržati niti ovogodišnje planove. Sve veće porezno opterećenje ne znači samo rast cijena, nego i smanjenje prihoda, uvođenje poremećaja u gospodarstvu i smanjenje ekonomskog rasta, a nedostatak ekonomskog rasta znači sve manje prihode od poreza i sve veći deficit.

U lipnju 2014. u usporedbi s lipnjem 2013. industrijska proizvodnja u Republici Hrvatskoj zabilježila je pad za 1,7%, a ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u lipnju 2014. u usporedbi s lipnjem 2013. manji je za 1,3%. Građevinski radovi u svibnju 2014. u odnosu na isto razdoblje prošle godine manji su za 6,0%, no iako je tržište zasićeno i cijene padaju, Vlada dodatno opterećuje proračun radi poticanja izgradnje novih nekretnina.

Uz stanje na tržištu rada gdje se ne očekuju pozitivni pomaci, demografska struktura također ne ide u prilog svijetloj budućnosti. Broj osiguranika (onih koji uplaćuju u sustav međugeneracijske solidarnosti) u 2013. godini iznosio je 1,4 milijuna, što je najniže do sad, a s druge strane, broj korisnika mirovina u neprestanom je rastu. To znači kako svake godine sve manji broj radnika uplaćuje novac za sve veći mirovinski sustav, a ukoliko bismo izuzeli radnike koji plaću dobivaju iz proračuna, umirovljenika bi bilo više nego radnika koji uplaćuju sredstva u državni proračun. Već sada se iz doprinosa osiguranika ne može prikupiti dovoljno novca za mirovine, tako da se 45% sredstava za trenutne umirovljnike dodatno pokriva iz proračuna. Dakle, osim što radnici za trenutne umirovljenike uplaćuju doprinose, da bi se mirovine uopće mogle isplatiti, radnici ostatak krpaju putem rastućih poreza. No unatoč očitom problemu sa trenutnim bankrotiranim mirovinskim sustavom, padom zaposlenosti i starenjem populacije, svaka Vlada do sada populistički je prebacivala problem na buduće generacije i nerođene glasače, jer reforme koje bi bilo nužno poduzeti nisu politički oportune.

Kategorije rashoda proracuna 2003-2013Recesija je privremeno usporila rast državne potrošnje, no 2013. godine taj rast je ponovno eksplodirao, iako su porezni prihodi nastavili padati. Zbog izostanka reformi i promjena, deficit proračuna do 30. lipnja iznosio je oko 8,8 milijardi kuna, a plan deficita za cijelu godinu iznosi 13 milijardi kuna. Dakle, u pola godine ostvareno je gotovo 68% cjelogodišnjeg plana.

Za razliku od Hrvatske koja ne podzima ništa kako bi okončala krizu, većina zemalja već je u postupku provođenja fiskalne konsolidacije, a pojedine poput Latvije, konsolidaciju su obavile u periodu 2009. do 2011. Iako je opravdanje u Hrvatskoj kako bi takvi potezi negativno utjecali na gospodarstvo, primjer Latvije pokazuje kako su unatoč znatno većem padu BDP-a od hrvatskog, ubrzo nakon reformi po prvi puta imali veći BPD po stanovniku od Hrvatske. Drugim riječima, sve hrvatske Vlade do sada odgađale su reforme kako bi populistički, proračunskim novcem, kratkoročno ugodile biračkom tijelu. Jasno, takva dugoročno neodrživa politika morala je dovesti do problema. No barem imamo „popularnu“ vlast.

Trenutno jedine svijetle točke predstavlja rast izvoza koji možemo zahvaliti oporavku stranih tržišta, te rast prihoda od turizma, ponovno zahvaljujući oporavku stranih tržišta. No izračun BDP-a od rujna 2014. očekuje jedna novost koja bi trebala povećati njegovu ukupnu razinu i možda donijeti problematiku sa usporedbom prethodnih podataka: uvođenjem ESA 2010 metodologije, u izračun ulaze izdaci za istraživanje i razvoj, siva ekonomija i nabava vojne opreme. To znači da se može očekivati kako će rasti iskazane investicije, a pasti iskazana državna potrošnja, obzirom da je većina izdataka za istraživanje i razvoj te vojnu opremu vezana uz državu.

Živimo u državi koja iz godine u godinu sustavno ne provodi fiskalnu konsolidaciju, gdje se ionako visoka nesigurnost za investitore pojačava neprestanim izmjenama zakonodavstva, gdje porezni sustav nije jednostavan i stabilan, gdje članovi Vlade demantiraju izjave jedni drugima u manje od 24 sata i gdje proračun ovisi o povoljnim vremenskim prilikama. Je li zaista realno očekivati obrat situacije, ili su najave oporavka samo lijepa želja da ćemo se konačno probuditi iz Beskrajnog dana, ostaje tek za vidjeti. Ili kako u Globusu piše Željko Kardum: “Pogledajte grafikon hrvatskog BDP-a. Izgleda poput EEG-a pacijenta kojem je mozak klinički mrtav. Padajuća ravna linija zadnjih 10 kvartala. I svi su se okupili oko njega. Državni ekonomisti, analitičari i političari. Pažljivo ga promatraju. Provjeravaju puls. Slušaju disanje… a u rukama čvrsto drže plastičnu vrećicu novih poreza koje će mu navući na glavu ako se počne buditi.”

  1. Kolovoz 9, 2014 u 8:54 am
    • Kolovoz 9, 2014 u 9:55 am

      Haha🙂
      Iako bih što se EU tiče rekao da će Francuska ispasti veći problem od Italije.

  2. Kolovoz 9, 2014 u 3:11 pm

    Beskrajni dan nam se ponavlja zato što imamo socijalističku vladu koja nestrpljivo čeka da se gospodarstvo samo od sebe oporavi kako bi mogli žešće nastaviti sa svojim socijalističkim programima koje su obećali svojim biračima.
    Međutim oporavak se ne događa jer nisu spremni rezati državne troškove kako bi malo oslobodili prostor za gospodarski razvoj.
    Ako želimo prekinuti ponavljanje beskrajnog dana moramo zahtjevati od vlade rezanje troškova ili da što prije podnese ostavku kako bi neke druge političke snage provele nužne protržišne reforme.
    Najgore rješenje je pasivno čekanje i ponavljanje beskrajnog dana.

  3. Tantor
    Kolovoz 14, 2014 u 11:48 am

    Ništa od promjena milom. Promjene se mogu pokrenuti samo raspadom sustava. Međutim socijalistički lov na “kulake”, tj. na one od kojih se stvarno uzima porez, a to su privatnici se nastavlja. Ova vlada nije samo socijalistička nego i izdajnička. Ali pukom promjenom vlasti neće se ništa promijeniti u ekonomskom smislu. Ili netko možda vjeruje u to?
    Da li itko više vjeruje da će za 10 godina dobivati penziju koju je uplaćivao? Tada je stvarno iracionalni optimista. Dovoljno je upotrijebiti elementarnu matematiku kako bi se zaključilo da se porez ne smije uplaćivati, dakle da treba spašavati sebe na bilo koji način i što manje hrane dati “zvijeri”, dakle to nije nikakvo “varanje države” kako to komunisti vole prikazati. To je elementarna samoobrana od planiranog uništenja privatnika od strane države i jedini način da se socijalistički sustav konačno uruši…..

  4. Kolovoz 15, 2014 u 1:18 pm

    Svaka Vlada u ovoj zemlji računa na penziće i državnu,lokalnu i županijsku administraciju za izbornu bazu. Tko ih ima, vlada. Dakle, radi se o čistom pragmatizmu i demagogiji kao načinu vladanja.Stoga bi bilo dobro da se i mi izmaknemo malo od ideoloških šablona tipa , jer po najavama iz drugog tabora imaćemo jedno ministarstvo više (Milan Kovač- ministarstvo za dijasporu), a očekujem i financiranje čuvenog Svjetskog kongresa Hrvata i ostalih čuda, što znači da nas ništa dobro i ne očekuje ,kao investitore i poduzetnike, u budućnosti niti s “domoljubnim” snagama.
    Ono čime bi trebali mi,poduzetnici /investitori, bez obzira na politička uvjerenja,zaprijetiti svakoj Vladi, je preko novog udruženja malih i srednjih poduzetnika, a ne da se prodajemo za 1-2 obećana poslića u državnoj nabavi i pristupamo ovim ili onim udrugama pri pol.strankama.
    Recimo, lista zahtjeva bi mogla biti kratka, a sankcije bi ,recimo,bile redistribuiranje investicija,ideja i pogona u druge zemlje ,koje nude povoljnije uvjete te redovito objavljivati listu srama za vladu uz parametre (zaposlenost,obujam posla,itd.)te njene agencije i ostale bespotrebne institucije .
    Tantor je inače u pravu ,puka promjena vlasti neće donijeti ništa novoga za nas. Na kraju će se postaviti pitanje- a kojeg vraga mi uopće radimo ovdje ?
    “Well, what if there is no tomorrow? There wasn’t one today.”-kako kaže Phil.

    • Tantor
      Kolovoz 15, 2014 u 2:20 pm

      Da, međutim to se već događa i bez prijetnji. Pogledaj što rade uspješne firme koje imaju 20-100+ zaposlenih. Ljudi žive tu i tu i rade (IT sektor), ali su zaposleni u Londonu (na primjer) i od tamo primaju plaću. Zato jer ih to košta 3 puta manje nego ovdje. Koliki su poduzetnici otvorili firme u okolišu iz istih razloga. Problem je što do toga treba doći, dakle tako nešto se ne isplati ako nisi prešao “magični” prag, tj. postao dovoljno velik. A ovdje je teško postati velik kada ti redovno lome noge i konfisciraju svu akumulaciju (tzv. porezom). Pojedinci koji znaju i žele raditi već masovno emigriraju iz Hrvatske.
      Prijetnje u stilu ako ne budete dobri, a mi ćemo onda otići odavde ove na vlasti (i opoziciju)samo dobro nasmijavaju jer baš i upravo to oni i hoće. Da odu oni koji razumiju u čemu je problem i oni koji imaju muda nešto promijeniti. Uostalom to su “elite” više puta i jasno dokazale. A to što će narod i država propasti – pa tim bolje. Ionako se očito ne smatraju dijelom ovog naroda, a za državu im se fućka ili ju čak i otvoreno mrze. Njih može dirati samo njihova osobna nesigurnost (i njihovih obitelji). Pa svaki mali obrtnik ima 100 puta više predviđenih i opisanih sankcija za bilo što što napravi ili propusti napraviti, pa čak i za nešto što je netko drugi napravio, dakle za svaku moguću “pizda*ju” ima predviđene kazne da boli glava. Ovi za kriminalno upravljanje državom – ništa. To je ono što je suludo. Dakle, jedno lijepo masovno kolektivno suđenje (u stilu Kineskog vojnog suda) eliti koja je vodila državu (političari, vrh stranke, saborski zastupnici, javni tužitelji, sudci,..) radi sabotaže, masovne prevare biračkog tijela iz koristoljublja, podrivanja sigurnosti zemlje i kriminalnog nerada. Nakon toga ili pogubljenje ili teška robija i konfiskacija cjelokupne obiteljske imovine. Hoće li to nova vlast napraviti? Malo “morgen”, ništa od toga. A to je upravo ono i jedino što bi moglo zagarantirati da netko tko dođe poslije dva ili tri puta razmisli o tome što mu je činiti ili ne činiti. Sve drugo je kamilica i neće donijeti rezultata.
      Prema tome što ostaje malim privatnicima? Samo “varanje države”, dakle ne uzimanje i ne izdavanje računa, rad na crno, ili smanjiti rad tek toliko da nisi gladan. A to upravo svi i rade onoliko koliko se usude. A usuditi će se još i više kada shvate da im više nemaju što za uzeti.

      • Žac
        Listopad 22, 2014 u 6:40 pm

        Slučajno sam nabasao na tvoj post Tantore, vrlo zanljivo i nadasve istinito. Baš smo neki dan o tome pričali za doručkom, zaključak je jednoglasno bio: konfiskacija cjelokupne imovine, ne “protupravno stečene koristi”, nego sve. Idi lopove u podstanare i kopaj po konteinerima. Onomad sam poželio majicu sa transparentom Milanovića u zatvor. Naravno, to bi izazvalo podsmjeh većine, a (dobro si komentirao) vjerojatno sankcije za nosioca majice. Ostaje nam stara šokačka: nji’ovo je da nas ‘vataju, a naše je da bježimo.

  1. No trackbacks yet.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: