Održivost mirovinskog fonda
Ovaj tekst objavljen je u Magazinu Jutarnjeg lista pod naslovom Kako je bankrotirao hrvatski mirovinski sustav i zašto će naše penzije biti 700 kuna, a napisan je u suradnji sa blogom Kapitalac.
Proteklog tjedna na Vladinom profilu društvene mreže Facebook pojavio se sarkastičan ali zanimljiv komentar građanina povodom objave ministra Mrsića o pomicanju dobne granice ulaska u mirovinu sa 65 na 67 godina starosti. Komentar glasi:
Ja bih volio da 67-godišnji vozač hitne pomoći dođe M. Mrsiću u trenucima njegove najveće nevolje i da ga zajedno sa 67-godišnjim tehničarem i 67-godišnjim liječnikom vozi u bolnicu kroz grad, izbjegavajući pritom dostavna vozila, autobuse i tramvaje koje voze 67-godišnji vozači, da ga na šalteru zaprimi 67-godišnja medicinska sestra, da ga na CT vozi 67-godišnji tehničar, da ga operira 67-godišnji kirurg, a previja ga 67-godišnja sestra na intenzivnoj… Napokon, M. Mrsić je iz zdravstvene branše, zna on najbolje.
U kratkom roku komentar je postao vrlo popularan.
Zamijenimo u tom komentaru, eksperimenta radi, najavljenu brojku 67 sa brojkom od 65 godina koja predstavlja aktualnu dobnu granicu odlaska u mirovinu:
Ja bih volio da 65-godišnji vozač hitne pomoći dođe M. Mrsiću u trenucima njegove najveće nevolje i da ga zajedno sa 65-godišnjim tehničarem i 65-godišnjim liječnikom vozi u bolnicu kroz grad, izbjegavajući pritom dostavna vozila, autobuse i tramvaje koje voze 65-godišnji vozači, da ga na šalteru zaprimi 65-godišnja medicinska sestra, da ga na CT vozi 65-godišnji tehničar, da ga operira 65-godišnji kirurg, a previja ga 65-godišnja sestra na intenzivnoj… Napokon, M. Mrsić je iz zdravstvene branše, zna on najbolje.
Uzmemo li u obzir efekt supstitucije možemo bez mnogo razmišljanja zaključiti da je priča o 67-godišnjacima usporediva sa današnjim položajem 65. godišnjaka, barem u onom smislu ili u ironiji na koju pažnju pokušava skrenuti autor tog komentara.
Koliko danas ima zaposlenih građana starijih od 65 godina? Prema podatcima HZMO-a vidljivo je da osiguranika mirovinskog fonda, samim time zaposlenih građana, starijih od 65 godina ima 10.019, što čini tek 0,7% ukupnog broja zaposlenih.
Onih iznad 67 godina starosti, koji su u aktivnom radnom odnosu, stoga sasvim logično ima još i manje. Strahovati od scenarija u kojem će se pomicanjem dobne granice sa 65 na 67 godina odjednom na ulicama naći masa vremešnih radnika jest glupost, ali mnogi su očito uvjereni da je takav scenarij moguć.
Iako, gledano iz komentatorovog kuta, bilo bi fantastično živjeti u svijetu u kojem svi građani stariji od 67 godina još uvijek rade, jer to bi značilo da su zdraviji od današnjeg prosjeka ljudi te dobi, ali i da rade i svi mlađi od njih. No to je pod kapom socijalne vlade, ili vlade koje druge kolektivističke orijentacije kakve vladaju ovim prostorima unatrag 20 i više godina, nemoguće. Kolektivistička vlast, naročito lijeva, potiče ljude da na razne načine svoj radni vijek završe ranije, pa tako u prosjeku građani u mirovinu odlaze sa jedva navršenih 30 godina radnog staža. U okviru mirovinskog sustava vlast građanima nudi nebrojene oblike prijevremenog umirovljenja, iako je puna starosna mirovina postavljena na 35 godina radnog staža.
Vremešne radnike nećemo gledani niti zbog stanja u zdravstvenom sustavu čije će se bolničke dugove ove godine sanirati sa 5 milijardi HRK iz državnog proračuna (oporezovani novac građana) unatoč izdvajanjima kroz doprinose, a neodrživo stanje dodatno pogoršava i novi kolektivni ugovor u zdravstvu koji se počeo primjenjivati u siječnju.
Od ukupnog broja umirovljenika, koji je krajem prosinca iznosio rekordnih 1.217.692, povlaštene mirovine prima 166.226 umirovljenika (13,6%), a invalidske mirovine 248.538 umirovljenika (20%). Prosječan iznos povlaštenih mirovina je cca. 4.020HRK, dok “obični” umirovljenici, koji su pravo na mirovinu ostvarili prema zakonima o mirovinskom osiguranju, u prosjeku primaju 2.184HRK.
Povlaštene mirovine tako su u prosjeku preko 80% više od običnih, a njih primaju branitelji (kako domovinskog rata, tako i pripadnici HVO-a, NOR-a, domobrani, partizani, umirovljeni saborski zastupnici, suci ustavnog suda, članovi vlada itd.).
Masa povlaštenih mirovina na godišnjoj razini je nešto iznad 8 milijardi HRK. Primjera radi Hrvatski Telekom d.d. je u 2011. godini ostvario 8 milijardi HRK prihoda. Taj iznos čine svi naplaćeni računi od 2,4 milijuna mobilnih pretplatnika (uključujući prepaid korisnike – bonovi), zbrojeno sa prihodima od 1,2 milijuna fiksnih telefona, zbrojeno sa 640.000 ADSL korisnika te ostalih usluga. Nakon troškova i oporezivanja HT-ovu dobit možete pomnožiti sa 4 da biste dobili iznos koji prime ove povlaštene skupine u istom periodu. Dodajte još i invalidske mirovine (5,8 milijardi HRK) i tu ste negdje vrlo blizu Konzumovih godišnjih prihoda. Usporedba ne služi da bi se direktno povezali prihodi navedenih tvrtki i mirovina, već samo za osjećaj o kakvoj količini novca se tu radi.
U okvir mirovina spadaju još razne privilegije i povlastice koje se isplaćuju na njih (zaštitni dodatak, tjelesno oštećenje, doplatak za njegu itd.), a sve redom objavljuje HZMO u svojim „Statističkim informacijama“ koje se mogu pronaći na njihovoj internetskoj stranici.
Kako god priču o mirovinskom sustavu okrenuli i koliko god su njegovi korisnici legitimni nikako se ne može osporiti da se zapravo radi o običnom ponzi sustavu, piramidalnom sustavu koji da bi opstao nužno mora povećavati bazu, u ovom slučaju to su zaposleni građani ujedno i osiguranici, te prirast uplata da bi zadovoljila najmanji broj povlačenja i to male skupine korisnika na samom kraju životnog vijeka.
U proteklim godinama bilježimo konstantan porast broja umirovljenika, dok se broj osiguranika, dakle onih koji trenutno rade i uplaćuju u fond, smanjuje iz godine u godinu. Iako u periodu od 2000. do 2008. bilježimo ukupan rast osiguranika, taj broj može biti zavaravajući, jer u obzir uzima i osiguranike čija plaća se isplaćuje iz proračuna.
Odnos osiguranika i umirovljenika
Osiguranika je u prosincu 2012. bilo 1,43 milijuna, a primatelja mirovina 1,21 milijun. Omjer ta dva broja daje onaj poznati omjer od 1,18:1 o kojem se govori u medijima i koji govori jedino o tome kako u fond još uvijek uplaćuje više ljudi nego što ih iz njega povlači. Osim usporedbe aktualnog broja osiguranika i broja primatelja mirovina bitno vidjeti koliki se to novac odvaja na postojeće mirovine kako bismo uvidjeli prikrivene znakove neodrživosti tog sustava.
Ukoliko usporedimo prihode i rashode mirovinskog sustava, vidjet ćemo da su samo u 2011. troškovi mirovina iznosili 35,6 milijardi kuna, dok su prihodi od doprinosa iznosili tek 19 milijardi. Razliku je pokrila država, ili točnije rečeno – porezni obveznici. 
Drugim riječima, rastući deficit mirovinskog sustava sve izdašnijim plaćanjem poreza popunjavaju isti oni ljudi koji već uplaćuju u mirovinski sustav. Iako je ministar Mrsić nedavno izjavio kako je sa sustavom sve u redu, hrvatski mirovinski sustav bankrotirao je još prije 2004., a na aparatima ga održavaju ta golema dodatna izdvajanja poreznih obveznika, koja svake godine predstavljaju sve veći udio u sumi isplaćenih mirovina. Tako su 2011. godine ta dodatna izdvajanja iznosila 46% ukupnog troška mirovinskog sustava, tj. za svakih 100 kuna koje ste dali za mirovine, platili ste dodatnih 85 kuna kroz neki oblik općih poreza za saniranje i održanje mirovinskog sustava na životu.
Prihodi mirovinskog fonda prema izvoru financiranja
Još jedan pokazatelj nemogućnosti spašavanja mirovinskog sustava kakvog danas poznajemo jest činjenica da je za održanje takvog stanja potreban odnos radnika i umirovljenika 2,1:1, što znači da za trenutnih 1,2 milijuna korisnika mirovine moramo imati više od 2,5 milijuna radnika. Sa ukupnim brojem zaposlenih od 1,3 milijuna i nezaposlenih 373 tisuće građana, uočavamo kako nam za održanje sustava uz trenutan broj umirovljenika nedostaje gotovo 830 tisuća radnika uz punu zaposlenost. Kad ste zadnji put vidjeli program neke stranke koja obećaje nešto slično? No to nije sve. Stvarno stanje još je gore kada iz brojke zaposlenih izuzmemo sve zaposlene u državnom i javnom sektoru čije plaće se isplaćuju iz proračunskih sredstava, a poznato je kako se proračun puni oporezovanom dobiti i dohotcima u realnom sektoru.
Uz sve veću nezaposlenost ponzi mirovinski sustav suočava se sa trenutkom u kojem njegova baza ne bilježi prirast nužan za održanje (iako vlast može manipulirati proračunskim sredstvima pretakanjem u fond iz drugih izvora). Logičan je stoga očajnički potez ministra da korigira starosni kriterij za te dvije godine. Svjestan je kako ni te dvije godine nisu dugoročno rješenje. Sustav bi se mogao održati kada bi se granica pomaknula daleko iznad 67 godina starosti čime bi se zakinulo mnoge koji te godine ne dožive, no sada je to socijalno pitanje i pitanje stečenih prava, ali i političko pitanje koje bi se prelomilo na izbornim rezultatima ukoliko bi se umirovljenike zakinulo za stečena prava. Te dvije godine tako su promišljeno izbalansiran kompromis. Pogledamo li podatak o prosječnom vremenu korištenja mirovine, kada već jednom postanete umirovljenik, taj pomak od dvije godine otkriva značajan utjecaj na rashodnovnu stranu. Prosječno vrijeme korištenja starosne mirovine je 19 godina, obiteljske 17, a invalidske 19,05 godina. Relativno povećanje dobne granice, koje predlaže ministar, jest 3% (sa 65 na 67 godina), ali promatramo li drugu stranu, dakle vrijeme korištenja mirovine te dvije godine smanjit će njegovo prosječno trajanje sa 19 na 17, odnosno sa 17 na 15 i 19,05 na 17,05 godina. U masi fondovskog novca to je ušteda od preko 10%.
Ministar će pokušati riješiti problem nelegitimno ostvarenih mirovina, a koliko će biti dosljedan i uspješan u tome možda ćemo i doznati s vremenom. Možda efekte eventualnih akcija nećemo ni primijetiti jer krivulje broja osiguranika i korisnika su već godinama preblizu i približavaju se sve više iz dana u dan.
Prava drama počet će kada se masa danas mladih ljudi koja razmišlja poput autora navoda s početka teksta bude htjela umiroviti. U ovom trenutku svjedočimo podatku o stopi nezaposlenosti od 21,9% međutim u dobnim skupinama mladih i radno sposobnih građana do 34 godine starosti nalazi se nevjerojatnih 43% nezaposlenih!
Osobito zabrinjavajuća skupina je od 15-19 godina sa 2,6x više nezaposlenih nego zaposlenih, iako treba prihvatiti mogućnost da navedeni još uvijek koriste mogućnost života u roditeljskom domu. Pripadnici skupine od 20-24 godine nezaposleni su 72%, a od 25-29 godina starosti 30%. U svakom od navedenih podataka radi se o radno sposobnom stanovništvu koje je završilo formalno obrazovanje.
Demografski podatci evidentno ukazuju da se problem održivosti postojećeg sustava intenzivira jer će ovi nepovoljni omjeri, uz održanje postojeće negativne ekonomske i političke klime, kliziti prema višim dobnim skupinama, a s obzirom da nas se rađa sve manje, te sve više ljudi traži spas bježeći preko granice u civiliziranije kapitalističke zemlje, možemo očekivati da će nasljednika tih skupina osiguranika biti još i manje, a omjer u budućnosti još nepovoljniji.
Neki novi ministar će pomicati granicu odlaska u mirovinu na 70 godina, pa i preko toga, a članovi društvenih mreža sakupljati „lajkove“ na svoje populističke i nepromišljene izjave. Njih trenutno 36% nezaposlenih sada želi da se dobna granica ulaska u mirovinu spusti, a ne povisi, kako to radi ministar kojega su stali kritizirati, iako je očito da svojim nesudjelovanjem u fondu zapravo ne traže svoja stečena prava već privilegiju da u nekom novcu uživaju u starosti, na račun nekog drugog čovjeka, najbolje bogataša kojega se može iscijediti i sa 102% poreza (nije greška) kako je nekada to činio i Olaf Palme odabranim Šveđanima.
U svemu navedenom nije dotaknut ni problem međusobnog odnosa I. i II. mirovinskog stupa, čime bi se argumenti o neodrživosti ponzi mirovinskog sustava dodatno intenzivirali. Naime trenutni osiguranici odvajaju 15% svoje bruto plaće za I. stup, tzv. međugeneracijsku solidarnost, dok za vlastite mirovine odvajaju tek 5% vlastitog novca. To je 3 puta manje. Ako se danas jedva preživljava sa prosječnih 2.184HRK mirovine, kako će ovima biti sutra sa 3 puta manje tj. prosječno 728HRK?
Sustav međugeneracijske solidarnosti u svojoj osnovi predstavlja transfer novca od trenutih radnika prema trenutnim umirovljenicima, a ne kapitaliziranu štednju za starost kako se predstavlja. Ukratko, sustav se svodi na trenutnu potrošnju, umjesto na štednju koja pokreće investicije i porast vrijednosti mirovina u budućnosti. Obzirom da se novac uplaćuje u zajednički fond i odmah troši, ne postoji pojam vlasništva osiguranika nad uplaćenim sredstvima. Dakle, osiguranici ne mogu podići novac kada žele ili kada im je prijeko potreban iako su redovito izdvajali sredstva svoj cijeli radni vijek, jer on više nije njihov nego zajednički, te je kao takav potrošen.
Još jedan negativan aspekt samog postojanja državnog mirovinskog sustava kao jedne i jedine opcije, jest činjenica da su ljudi izgubili naviku brinuti se o financijskom aspektu vlastite starosti i prepustili tu brigu u ruke državi, no potrebno je spomenuti i moralni hazard, tj. situacije u kojima političari kupuju glasove umirovljenika novcem iz mirovinskog sustava.
|
Rješenja koja bi potaknula zaposlenost, popravila omjer ili uvećala prihode mirovinskog sustava:
|
Rješenja koja možete očekivati u okviru postojećeg sustava: |
| revidirati mirovinska prava, prestanak financijskog poticanja države za raniji odlazak u mirovinu, te općeniti ispravak nepravdi i nelogičnosti mirovinskog sustava | dodatno pomicanje dobnih granica na više, što znači manji broj ljudi koji dožive vrijeme mirovine, te kraće vrijeme provedeno u mirovini |
| povećanje konkurentnosti gospodarstva smanjenjem poreza i nameta koji bi smanjili investicijsku nesigurnost i povećali zaposlenost | zamrzavanje mirovina, što ne rješava problem, nego samo limitira troškove umjesto da smanjuje deficit |
| ukidanje zaštitnih metoda monopola, rentnog i licencnog poslovnog odnosa, što bi unijelo veću konkurenciju i porast tvrtki koje zapošljavaju | porast udjela sredstava iz državnog proračuna |
| pojednostavljenje zakonskog okvira, poticanje vladavine prava i ukidanje birokratskih prepreka poslodavcima i radnicima | vlast može pravnom prisilom ukinuti II.stup, te sredstva iz fondova oduzeti i prebaciti ih u I. stup zbog podmirenja obveza prema trenutnim umirovljenicima, čime zakida trenutne radnike za njihove vlastite mirovine u budućnosti |
| ukidanje minimalne plaće i drugih paušalnih prava iz radnog zakonodavstva – radniku i poslodavcu treba dozvoliti da sami definiraju uvjete zapošljavanja i odlučuju na što pristaju | dodatne izdatke iz državnog proračuna za poticanje gospodarstva u nadi da će isti doprinijeti većoj gospodarskoj aktivnosti i zaposlenosti, što bi ukoliko propadne rezultiralo još nepovoljnijom ekonomskom i socijalnom situacijom |
| smanjenje mirovina koje se isplaćuju iz I.stupa kako bi dio tereta trenutni umirovljenici podijelili sa trenutnim radnicima (opća, a ne međugeneracijska solidarnost). Iznimno teško provediva mjera u trenutnom ekonomskom stanju i gotovo potpuno politički neostvariva jer znači gubitak velikog dijela birača | porast izdvajanja u II. stup, što posljedično dovodi do smanjenja neto plaće, te smanjenje prihoda lokalnih zajednica, koji će se kompenzirati nekim drugim vidom poreza ili rasta prireza |
| ukidanje obveze participiranja u II. stupu – građani bi svojim novcem trebali raspolagati autonomno te ga prema želji i vlastitim preferencijama alocirati u neke druge instrumente osiguranja za starost, jer s vremenom se ulagačke okolnosti mogu promijeniti i naštetiti im ostankom u jednom fondu sa cijelom svotom, kao što je sada slučaj sa I. stupom. | više poreze |
| povećati svijest o individualnoj odgovornosti i raspolaganju štednjom za stariju dob | stimuliranje planske ekonomije nauštrb privatne gospodarske inicijative |
Sve do sad navedeno zapravo su vatrogasne mjere koje do neke razine mogu privremeno uravnotežiti sustav, no jedino rješenje ovog problema je razmatranje i priprema za privatizaciju mirovinskog sustava. Mišljenje kako državni fond ne može propasti jer iza njega stoji država je pogrešno. Tu pogrešku plaćamo već duže od desetljeća dvostrukim izdvajanjem u fond od onoga kako je zamišljeno, no i dalje brojni umirovljenici nemaju dostojna financijska sredstva za život. Takvo ogromno opterećenja sustava posljedično uzrokuje rast zaduženja države, nekonkurentnost gospodarstva i građana opterećenih dodatnim porezima, te mijenja ponašanje ljudi. Sustav međugeneracijske solidarnosti u potpunosti je bez prilagodbe trenutnoj situaciji i uzrokuje velike poremećaje u društvu.
Privatizacija je iznimno je skup, složen i dugotrajan proces, no to je jedina opcija ukoliko želimo imati sustav kojim ćemo štedjeti za sutra, a ne trošiti danas. Jedino štednja može potaknuti gospodarstvo putem investicija koje iz nje proizlaze, a ne potrošnja kako je danas. Sustav baziran na osobnoj štednji prebacuje vlasništvo nad mirovinama sa države na radnike, te kao rezultat, profit pripada tim radnicima. Sustav baziran na osobnoj štednji dinamičniji je i stabilniji jer se neprestano prilagođuje gospodarskom stanju i demografiji, te ne zahtjeva zakonsku obvezu odlaska u mirovinu, nego se svaki pojedinac može umiroviti kada sam želi i kada zaključi da je uštedio dovoljno za starost.
Priča o današnjem mirovinskom sustavu koji je iznimno podložan demografskim promjenama i ne oslanja se na štednju na samom je završetku. On je propao i održava se na životu umjetnim putem. Besmisleno je stoga rješenja tražiti u postojećem okviru kako to radi ministar, jer ona tu nisu, kao ni u spuštanju dobne granice što bi željela vidjeti masa građana, a među njima i oni nezaposleni koji u bezizlaznosti trenutka ne spoznaju druga rješenja osim zagovaranja života od nekog oblika rente. Trenutna rješenja samo su odgađanje neizbježnog i prebacivanje problema na neku buduću vlast. Suočimo se s činjenicama: vaša izdvajanja za mirovinu trenutno podupire jedino obećanje vlasti da će u budućnosti postojati netko tko će plaćati vašu mirovinu.
A znamo kako to ide sa vlasti i obećanjima.
Monopolizam 
Napomenuo bih samo kako se ovaj tekst ponešto razlikuje od objavljenog u Jutarnjem, obzirom da u Magazin nije stalo baš sve.
cista kapitalisticka bljuvotina, triba privatizirat sve, smanjit radnicka prava, otvorit jos vise firmi koje rade isti posa, tako da svaka osoba radi jos vise za manje para, mislim da vi to zovete “konkurentnost”, i to ce sve rjesit. A zasto se ne napravi analiza pa da se vidi koliko je zemalja koje su napravile ovo sta “ekspert” predlaze, zapravo uspjelo i koliko su kvalitetne za zivot? Vjerojatno niti jedna, jer sustav kakav je danas treba mijenjat iz jednog razloga. Ne valja!!!
Ovo nije problem ideološke prirode, nego stvarne činjenice. Vidjet ćemo kvalitetu života kada dug i porezno opterećenje postane neizdrživo. Ili imate neko rješenje kako zaposliti više od MILIJUN DODATNIH radnika (toliko ih niti nemamo na burzi) da se ovaj sustav održi?
Mile, nemaju radnici nikakva “prava”, baš kao ni vladini službenici, nogometaši i svi ostali.
Svi imamo jednaka prava, a to je da se ravnopravno natječemo na slobodnom tržištu, ne kršeći ljudska i vlasnička prava ostalih.
Vi govorite o privilegijama, jer to je pravo ime za povlastice koje političari na račun ostatka građana dijele odabranim klasama kako bi kupili njihove glasove.
slažem se Mile, autor navodi 2 smjera ali mislim da je potrebno kreirati treći smjer drastičnim promjenama u smjeru smanjenja razlike između ono sitno najbogatijih i gro nas blizu razine nedostojne čovjeka..
Bravo ljudi! btw. Ako se onima koji se smatraju “uplatiteljima” oduzmu koja stotina tisuća koja radi za državu, pa u principu neto ne uplaćuju ništa ili jako malo, slika postaje još gora. Evo i jedan ekstreman primjer: ima par miseci je na TV bila neka baba od 100godina. Žena se udala sa 20, u penziju isla sa 50, a nikad nije radila, jer je muz radija. Znaci ona 50 godina zivi na drzavnoj sisi. To je jako socijalno, pogotovo prema onima koji sve te godine lome kosti kako bi ona uzivala u penziji.
Pozz
Bravo !!
Bull… Iako se slazem donekle sa dijelom o povlastenim mirovinama, sve ostalo je cisti bull… Kako je netko gore prije mene vec rekao: ovo je cisti neokapitalisticki pristup osnovan na ideji da je pojedinac vazniji od zajednice i da ce bogacenje pojedinca doprinijeti i bogacenju zajednice. Jos jednom: BULL…!!! Da, ovaj sustav kakav jest je neodrziv, ali ovaj ovdje predlozeni je jos gori. Nisam veliki strucnjak za financije, al nekako mi se cini da bi najpravednije bilo kad bi svima bilo omoguceno da npr 7 godina po odlasku u mirovinu primaju istu u visini 75% prosjecnih primanja zadnjih 10 godina rada. A nakon toga svi na uravnilkovku od iznosa minimalno propisane place. To bi bio motiv za kasniji odlazak u mirovinu, a i ponesto jeftinije za sustav.
Drugi prijedlog je da se potpuno ukinu dodatci sustavu iz proracuna i da se raspoloziva sredstva jednostavno dijele medju korisnicima sustava. Tada bi svakom korisniku bilo stalo da li netko drugi neopravdano dobiva vise, kao i da li neki poslodavac zaposljavanjem na crno izbjegava punit taj sustav. Mozda je ovaj prijedlog sulud jer bi instantno drasticno smanjio mirovine i bacio milijun korisnika u uzasno siromastvo. Zato ponavljam, nisam strucnjak.
No strucnjak ili ne, mogu ipak sa dobrom dozom sigurnosti reci je sve predlozeno u ovom clanku cisti uzas.
Pojedinac jest važniji od zajednice. Slobodni pojedinac je temelj svakog slobodnog društva. Slobodno društvo je ono društvo u kojem pojedinci sudjeluju dobrovoljno i bez prisile, na zajedničku korist svih članova tog društva. Čim počneš koristiti nasilje i prisilu da uzmeš život, slobodu ili imovinu jednom pojedincu da bi dao drugome stvaraš prvu kariku u lancu koji na kraju porobljava cijelo društvo. Naše društvo je trenutno zarobljenik takve kolektivističke politike koja je uzimala pojedincima da bi davala “zaslužnijima i potrebnijima”, sve dok nije došla do točke da više nema kome uzimati. Rezultat te promašene politike je da mladi obrazovani ljudi koji mogu bježe glavom bez obzira u inozemstvo, a oni koji ne mogu ostaju ovdje bez ikakve perspektive i želje da na bilo koji način ulože svoje znanje i trud u stvaranje novih vrijednosti. A i zašto bi, kada će im goropadna država odmah uletiti i oteti 50+% svega što proizvedu kako bi namirila apetite svih onih koji žive na državnoj renti? I potpunom ekonomskom analfabetu je jasno da je takvo stanje neodrživo i trajat će samo do onog trenutka kada državna kasa presuši. A možeš pjevat borbene o tome kako treba “od svih po sposobnostima, svima prema potrebama”.
a ja bih htio recimo kada se ode u mirovinu da se prima prvih10 godina 180% place u proteklih 10 godina. ili 280 samo tko i odakle? nije to mana s neba, to su stvarne pare koje odnekuda moraju doci.
a to da je zajdnica ispred pojedinca:
– kuba
– sj.koreja
sve jedan raj na zemlji veci od drugoga i svi cekaju u imigracijskom redu u tim drzavama.
a glupi kapitalisti koji njeguju privatno vlasnistvo, rad. marljivost i odgovornost kao:
-usa
– kanada
– norveska
– svicarska
– umetni sam…
moraju lutrijama (green card lottery?) mamiti ljude jer tko bi tamo zivio?
sto uopce trolate po ovim blogovima glupih neokapitalistickih blogera, kada imate dovoljno drugih (opcih) mjesta za socijaliste
materijal za razmisljanje:
zivotinjska farma (orwell)
put u ropstvo (hayek)
sebicni gen (dawkins)
Nevjerojatno je da čovjek može sjesti za računalo, i skoncentrirano napisati da je zajednica važnija od pojedinca. Ja to ne mogu staviti pod kapu. Jedino pravedno rješenje je da svatko ima svoj račun štednje za mirovinu i da za nju odvaja prema svojim mogućnostima. Onda, kada dođu dani za mirovinu imaš ono što si privredio. To su me učili u školi, u obitelji, na vjeronauku, svugdje – kao u onoj basni o cvrčku i mravu. Rad, marljivost i štedljivost treba nagraditi i poticati ka vrijednosti u društvu. To su kameni temeljci svakog uspješnog čovjeka, obitelji, zajednice.
Samo kada se govori o nekim imaginarnim “zajedničkim” ili ” javnim” ili ” državnim” novcima,, čini se da ta pravila ne vrijede. Onda vrijede pravila da treba uzeti od Petra da bi imao Pavao. Kakve su to gluposti?
Ja ću u mirovinu za cca 25 godina. I već sam sada siguran da nema šanse (uz pretpostavku da doživim očekivani životni vijek muškarca u RH), da će mi biti vraćeno ono što sam platio u mirovinski sustav. Ako dobijem trećinu natrag, mogu biti sretan. To je nepošteno i podcjenjivanje mog rada i akumuliranja vrijednosti mog rada u mirovinskom fondu.
ne srackajte kapitalisticke gluposti. da, zajednica je vaznija od pojedinca jer pojedinac bez zajednice je drek i ne moze nista. mozes ti imat milijarde i sve zlato svijeta, al ako nemas sustav (zajednicu) koja to stiti/vrednuje, mozes se slikat s tim imetkom. nitko ne kaze da trebas zivot posvetiti zajednici i stovat dragog vodju, ali isto tako moras biti svjestan da tvoje bogacenje nekoga drugog osiromasuje. as simple as that. izjave tipa vasih uglavnom slusam od ljudi koji misle da su svi siromasni siromasni zato sto su lijeni/glupi/nesnalazljivi. i da je siromastvo zapravo njihov izbor i sudbina koju su si sami nametnuli. a to naprosto nije istina. da, svakome bi trebala biti osigurana pristojna mirovina. da, svakome bi trebala biti osigurana i pristojna placa. ali da, svatko bi trebao biti i educiran kako da pravilno stedi za svoju mirovinu da bi bila i bolja od samo pristojne. koliko iznose “pristojna” mirovina i placa je opet predmet za diskutiranje. ali niti mozete pustit ljude da cijelu starost ispastaju zbog losih/neukih odluka, niti mozete ocekivati da ce zajednica (sustav) prosperirati zato sto je svatko prepusten sam sebi. ja osobno mislim da u sustavu gdje je svatko prepusten sam sebi, bez osiguranja od strane drzave (zajednice) daleko manji broj ljudi ce biti spreman riskirati. a to znaci i daleko manje poduzetnika, odnosno inovatora, odnosno samozaposelnih, odnosno svih elementa bitnih za vitalnost ekonomije kakvu danas poznajemo. vjerujem da kad bi vise ljudi osjecalo da nece past na prosjacki stap, ako jednom u zivotu dozive neuspjeh, bilo bi i vise pokusaja za uspjehom, i vise uspjesnih u konacnici. da, socijala je teret drustvu, ali samo prividno. dugorocno od nje svi beneficiraju. od bogacenja pojedinca – ne. obicno vi liberalni kapitalisti rugoborite na zaposlenike drzavne uprave i drzavne namjestenike. em su prekobrojni, em su zasticeni ko licki medvjedi, em su skupi, em neucinkoviti. i svi bi vi po kratkom postupku stoku sitnog zuba potjerali na cestu i u realni sektor i nek tamo nauce sto znaci radit i doprinosti zajednici. samo vam nije palo na pamet, da vas imetak cuva policajac. da njega lijeci lijecnik. da mu djete skoluje ucitelj, a da njegov porez obracunava poreznik, a cestu do vas odrzava cestar. ako vam drzava ne uzme 50+% da bi sve njih platila, isti taj novac ce vam uzeti privatnik kojeg cete morati unajmiti da vas cuva, lijeci, cisti za vama. sve drzave koje navodite kao sjajne primjere i sjajno uredjenje idu u istom smjeru kao i hrvatska. samo su njihove sume kudikamo vece i posljedice se stoga ne vide tako brzo. osim toga, tko moze stisnut ameriku da vrati svoj enormi dug? hrvatska? tu u clanku se prijeti bankrotom i u strahu od njega se trazi da se sustav hitno promijeni (po uzoru na americki npr.), a bajna amerika je pred jos gorim bankrotom jer je upravo radila suprotno. hello? prekinite druge krivit za svoj jal. nebiste vi bili nista bogatiji da je ovo amerika. samo bi radili za bogatije gazde. u americi je konkurencija nesmiljena. ali stvarno nesmiljena. sto vec niste tamo, ako ste tako uvjereni u svoju vaznost i superiornost? ukratko: B-U-L-L-.-.-.-.!!!!!
Zajednica u kojoj se SVI nadaju ici u PRIJEVREMENU PENZIJU idu K….
Monopolizam – odličan post!
Zonar – Pojedinac je bez zajednice drek?
To je – istina, malo uljudnije – govorio i Mussolini: Thus fascism could not be understood in many of its practical manifestations as a party organization, as a system of education, as a discipline, if it were not always looked at in the light of its whole way of conceiving life, a spiritualized way. The world seen through Fascism is not this material world which appears on the surface, in which man is an individual separated from all others and standing by himself, and in which he is governed by a natural law that makes him instinctively live a life of selfish and momentary pleasure. The man of Fascism is an individual who is nation and fatherland, which is a moral law, binding together individuals and the generations into a tradition and a mission, suppressing the instinct for a life enclosed within the brief round of pleasure in order to restore within duty a higher life free from the limits of time and space: a life in which the individual, through the denial of himself, through the sacrifice of his own private interests, through death itself, realizes that completely spiritual existence in which his value as a man lies.
Ne sjećam se da se Robinson Crusoe ubio kad je shvatio da ne može robovati vladi ili sudjelovati u modernim Ponzi šemama…
Neo: tako je, odakle 70 tisuća invalida! I ne samo to. Pojavljivali su se (tj. broj je rastao) sve do prije koje godine, 20 godina nakon rata!!! Užas.
http://nedjeljnikomentar.wordpress.com/2011/02/21/rast-penzionera-prema-kategorijama-2010-vs-2001/
Nikola: “realno je očekivati prinos od 100% na 45 godina” (na izdvajanja u II. stup). Bilo je realno, a više nije. Danas je inflacija barem 3%, a rast -1,5%, dok prinos na obveznice hrvatske vlade koje su u opticaju iznosi recimo 4%. To znači da je realni rast ulaganja negativan i ako se ovako nastavi za 45 godina prinos će biti negativan, no neka vam bude Drugo, prema računici koju ste dali, penzić će iz drugog stupa dobivati 2.800 kuna. Problem: ne radi se o današnjim kunama, nego o budućim kunama koje će biti obezvrijeđene, a možda i devalvirane.
Smatram da nije potrebno izračunavati u detalje, ali oko HRK 700 u današnjem novcu se čini razumno… Ako Ponzi šema prije toga ne propadne.
Za one koji tvrde da je sve to u redu i prihvatljivo možda bi se trebali zapitati zašto slične šeme, kad ih obavljaju pojedinci koji šeme pošteno nazivaju piramidskim šemama, nisu legalne?
http://nedjeljnikomentar.wordpress.com/2012/06/07/piramidasi/
Zonar kaže da bi nam privatnik iscijedio 50% ušteđenog. Ne bi nam iscijedio ništa ako mu ne bismo dali. A državi moramo dati.
Ako je tako kako Zonar, Mile i drugi kažu, zašto ne otvoriti sustav konkurenciji, pa da vidimo gdje je bolje? Ako je državno tako dobro, sigurno će ovce nakon kraćeg vremena nazad u zagrljaj vlade!
Primijetio sam na više portala i foruma da ljevičari i kolektivisti u nedostatku argumenata najčešće posežu za konstrukcijama tipa “ne sraćkajte kapitalističke gluposti, neoliberalistička sranja” isl. Dobro je primijetio nedjeljnikomentar da je čak i notorni Benito to znao uljudnije sročiti.
Ne razumijem tu zajapurenost i nedostatak uljuđene komunikacije, pa ako se i dirnulo u tabu ili “neupitne” istine, što onda? Sve se može preispitivati, nema vječnih istina. Isto vrijedi i za nas zagovornike slobodnog tržišta, ako me netko dobrim argumentima uvjeri da je ovakvo stanje kakvo imamo bolje od slobodnijeg tržišta i manjeg miješanja politike u ekonomiju, prihvatio bih to.
Ponoviti ću komentar koji sam ostavio njegovom kolegi blogeru
E sad ovako. Ne znam od kuda da počnem ali molim autora teksta da se ne vrijeđa na slijedeći epitet. Dakle već dugo vremena nisam vidio tekst s više gluposti u manje rečenica.
Krenuti ću po redu
1. sustav generacijske solidarnosti u startu je zamišljen na način da osobe koje su trenutačno zaposlene plaćaju mirovine onih koji su trenutno umirovljenici. ako da ako ga smatrate ponuievom shemom on je to od samog početka. Ali moramo se vratiti u vrijeme kada je takav sustav zamišljen, pa tu imamo točki 2.
2. Kada je sustav prvi put upotrijebljen 12 zaposlenih financiralo je 1 mirovinu. Ali kao omjer potreban za normalno funkcioniranje ovakvog sustava uzima se 4 zaposlena na 1 umirovljenika. U tom trenutku prosječna doživljena dob muškarca je bila 37 godina a žene 40 godina. u mirovinu se moglo isklučivo sa 65 godina.
3.realno je da je sustav u problemima s obzirom da još uvijek gotovo 100% isplata iz mirovinskog sustava ide iz generacijske solidarnosti a samo negdje oko 40% uplata je u 100% iznosu za tzv. prvi stup odnosno možemo to matematički pretvoriti u slijedeće od ukupnog broja osoba koje su zaposlene njih cca 1,1 milion uplaćuje 20% plaće u tzv. prvi stup a ostatak od 0,33 miliona 20% plaće u drugi stup. tada dobijemo omjer od 0,95 zaposlenih koji uplaćuju za 1 umirovljenika.
4. U hrvatskoj već odavno ne rade dva radnika za jednog umirovljenika jer je to odnos od 2:1 što je još uvijek puno bolje od omjera 1,18:1 (barem koliko se ja razumijem u matematiku )
5. baš zbog toga jer je davno sagledano da samo od tzv. generacijske solidarnosti ne će biti moguće isplaćivati mirovine krenulo se u mirovinsku reformu. Naime i da zaposlimo sve nezaposlene i da vratimo cca 50-60000 onih koji su prije vremena otišli u mirovinu na radno mjesto dobili bismo omjer od 1,65:1 što je još uvijek daleko od optimuma 4:1 (ili minimuma od 3:1). Protiv umirovljenika igra demografska situacija jer jednostavno nema dovoljno onih koji bi radilila životni vjek se jako puno produžio u odnosu na onaj koji je bio kada je sustav započeo s radom.
6. I za kraj najveća glupost koju sam pročito u ovom članku je izračun mirovine koju ćemo imati iz 2. mirovinskog stupa. Nažalost iako je bilo utvrđeno da će najkasnije do isteka 10 godina od početka mirovniske reforme doći do izjednačavanja izdvajanja za 1. i 2. mirovinski stup do toga nije došlo pa imamo nepovoljnu situaciju da još uvijek izdvajamo samo 5% bruto plaće u 2. mirovinski stup. Ali na žalost trenutno izdvajanje iz proračuna na krpanje rupe zbog 2. stupa je preveliko i ne može podnijeti povećanje izdvajanja za njega. ali napraviti ću jedan izračun na primjeru mladića od cca 20 godina koji ima SSS i prosječnu plaću u RH. Dakle prosječna bruto plaća je cca 8000 kn/mjesečno što znači izdvajanje za 2. stup od cca 400kn/mjesečno. Možemo računati da će taj mladić do mirovine (u 65. godini) raditi 45 godina i dakle za 2. mirovinski stup će izdvojiti svojih 216.000 kn. Pretpostavimo da će prinosi fonda na tih 45 godina biti takvi da će na kraju imati stanje računa kod odlaska u mirovinu cca 430.000 kn (realno je očekivati prinos od 100% na 45 godina). Očekivana dob doživljenja u ovom trenutku je negdje na cca 77,5 godina (zajednička za muškarce i žene) što zanči da će osoba mirovinu uživati 12,5 godina. Iz toga proizilazi da ovih 430.000 kn treba dobiti kroz 12,5 godina tj negdje 2800 kn /mjesečno. i pri tome ta osoba tada ima pravo na isplatu drugog dijela mirovine iz 1. stupa tj. takozvane generacijske solidarnosti. Ono što je najbitnije je to da ukoliko bi se izdvajalo nekada zamišljenih 10% bruto plaće u 2. stup mirovinskog osiguranja svote bi bile dvostruke tj mirovina bi mu samo iz drugog stupa bila na razini na kojoj mu je sada plaća. Dakle mirovinski sustav jeste u teškoćama ali jedan od razloga je taj da se počelo raditi na tome kako bi u budućnosti bilo lakše.
7. Ovo je samo jedna opaska na podatke u tablicama prikazanim u tekstu. Prema podacima popisa stanovništva u RH je osoba starijih od 85 godina negdje oko 59.000. Ako znamo da je 2. svijetski rad završio 1945 godine i ako računamo da je svaki primalac mirovine na osnovu sudjelovanja u tom radu 1945 imao 18 godina ispada da je 75% populacije starije od 85 godina bilo ili u partizanima ili na strani Hrvatske domovinske vojske odnosno da je njih cca 50% bilo u partizanima a 25% na strani Hrvatske domovinske vojske. Također onih koji primaju mirovinu kao branitelji(HRVI itd.) je oko 70.000 a ovih iz Drugog svijetskog rata oko 45.000 (30.000 partizana i 14.000 na strani Hrvatske domovinske vojske ). Mislim da bi ove iz 2. svijetskog rata malo trebalo revidirati
Točke 1. 2. i 3.
Ne razumijem kritiku teksta koji kritizira sustav upravo zbog toga što umirovljenici ne dobivaju svoju mirovinu. Možda smo se krivo razumjeli.
Točku 4. nećete naći u tom obliku niti ovdje, niti u tiskanom izdanju Jutarnjeg i točno je kako kod nas odavno nije omjer 2:1, što se može vidjeti i u grafikonu odnosa osiguranika u tekstu.
Točka 5.
Minimum održivosti je odnos 2,1:1, što je također spomenuto, te nam je za taj omjer nužno uvesti gotovo milijun radnika i sve ih zaposliti, što je (vjerujem da se slažete) vjerojatnost ravna nuli.
Točka 6.
Potpuno ste u pravu za prinos, no ovo je samo okvirna slika što bi bilo kad bi sutra propalo. Također, ukoliko u formulu idete uvrstiti prinos, potrebno je uvrstiti i inflaciju koju niste spomenuli, a koja za period od 45 godina nije mala. Uz to, ukoliko neki bistrović odluči zagrijati printer, možemo se pozdraviti sa svom ušteđevinom.
Točka 7.
Ovo jesu suludi podatci, no nisu izmišljeni. Isti su preuzeti iz statističkih izvještaja na stranici mirovinskog osiguranja i javno su dostupni. Potpuno se slažem kako je revizija potrebna.
Zahvaljujem na vremenu i primjedbama.
Čestitke obojici na članku,… a najbolji preporuka za njega su ovi nervozni ispadi komunjara 🙂
Je li Bill Gates uzeo imovinu svjetskoj populaciji ili je ljudima učinio rad na računalima bržim i jednostavnijim, zaposlio tisuće ljudi u procesu, te tako podignuo njihov standard života?
Je li J.K. Rowling uzela nekome novac napisavši Pottera, ili je zaposlila tisuće ljudi u tiskarskoj i filmskoj industriji, prodaji suvenira..?
Bogatstvo nije kolač, pa ako ja pojedem više, svi oko mene imaju manje. Bogatstvo se stvara inovacijama i korisnom djelatnošću.
Bogaćenje na račun nekog drugog postoji samo u slučajevima prisile i redistribucije imovine, na ovim prostorima često poznate kao pravednost.
ovim komunjarskim izrodima tipa Zonar, Mile i slični preporučam da se obrazuju ili neka odsele u Sjevernu Koreju! Tamo imate sve to što vam treba!
imaju i u Hrvatskoj
Očito im nije dosta!
Da! Mene to strašno iritira, čak i ako uzmemo u obzir nasljeđene/obiteljske mirovine, brojke NOB penzionera — ne štimaju! Jednostavno je matematički nemoguće da ih ima toliko. Brojke vrište za revizijom, da netko ode od kuće do kuće i vidi jesu li ti ljudi još živi ili je porodica “zaboravila” prijavit da su umrli i još prima penzije.
Ne štimaju ni brojke HRVI. ako je cca250000 ljudi bilo u borbenom sektoru otkud onda 70000 invalida domovinskog rata???? Jel se itko to pitao?? Ispada da je svaki treći koji se vrtio sa fronta teško ranjen…..
nisan siguran, al mislin da postoje invalidi tipa “slomija san mali prst na frontu” do onih kako ih covjek inace zamislja. ode cak ne ulazin u pricu oko laznih lijecnickih potvrda itd itd
“Pojedinac živi i djeluje unutar društva. Ali društvo nije ništa drugo do povezivanje pojedinaca oko zajedničkih aktivnosti. Ono ne postoji nigdje drugdje do u djelovanju pojedinačnog čovjeka. Zabluda je tražiti ga izvan djelovanja pojedinaca. Govoriti o njegovoj autonomnoj i nezavisnoj egzistenciji, o njegovom životu, duši i njegovom djelovanju, predstavlja metaforu koja lako može dovesti do grubih grešaka.” Ludwig von Mises (Ljudsko djelovanje)
Ne kužim ove libertarijanske fore. Pa te fore prodaje i Mises. Prikažu porblem i daju krivo rješenje. I tako u svemu. Pa dajte pogledajte ja je Ludwig von Mises na spisku Thin tankova: http://www.thinktanknetworkresearch.net/wiki_ttni_en/index.php?title=Category:Think_Tank . A čemu služe Thin tankovi i tko ih financira???
A pravo rješenje problema bi bilo?
zašto stalno skrećete temu.teško jeljude svrstati uliberale, socijalističke parazite itd.držimo se konkretne analize np 2100 za normalne mirovine je premalo 2.u isto vrijeme dajemo šakom i kapo povlaštene mirovine njpr,braniteljima akademicima i slično.ja ne moram sada potezati takve kretenske teme da li je važniji pojedinac ili zajednica,koje se mogu shvatiti na hiljadu načina.Kakve ima veze sa socijalizmom da penzije idu mladima npr PSTP (lud paživi) a oni donbiju više nego oni koji su zaista radili za mene postoje tu dvije glavne kategorije 1,oni koji imaju 65 godina i barem 15 godina stažaoni trebaju imati apsolutni prioritet,i 2.Oni koji odbivaju penziju prije 65te godine.Oni pljačkaju poen zionere i ne samo penzionere.Inače predlažem za naziv libertarijanci “Slobodnjaci” Oni tj. mi nisu antisocijalistički,nego su u isto vrijeme socijalistički (tj mi)jer se državnom intervencijom oduzimajupoenzije od siromasnih penzionera i daju bogatijima (ja imam samo 1800 kiuna s a69 godina života i primam 4 godine a neki tamo simulant sa 40 godina već 15 godina prima onu penziju PSTOP (lud pa živi)Šta ima socijalističko u tome Otimati od siromašnijih i dijeliti bogatijima.Penzije su za stare.Ja bih ukinio sve ove poovlaštene mirovine i tu dobio 8,1 mljrdu.Mislim ako s edaju enke penzije prije dobi pd 65 godina.to se samo može dati ako smo toliko bogati d apravi penzioneri imaju sa 65 godina barem životni minimum( 3800,ajde i 3500 kuna penziju) ali ne može s erazbacivati an povlaštene penzije dok mi imamo u prosjeku 2100 kuna Otimati od najsiromašnijih.
ne treba ulaziti u tehnička pitanja stub ovaj ili onaj država je putem sile računala penzije ,kako je htjela .Mi koji smo radili zaslužujemo penziju za životni minimum od 3800 ilio barem 3500 kuna.država neka računa kako zna .medjutim dobivamo samo 2100 kuna znači mi se žrtvujemo.Za šta.Da bi mladi mogli dobivati penzije čak i više od nas i deset puta više vremena.Ako s emiogu dijeliti penzije mladima,lopatama,ond ahoćemo mi pravi penzioneri d aminimalna penzija bude životni minimum od 3500 kuna.Znam iz prve ruke ovi ludjaci (PSTP Simulanti)5000 kuna On dobiva od neke 35te godine sad već petnaest godina a ukupno u životu ( s aočekivanom dobi od 80 godina biće 2milijuna i 700000kuna a ja s a istom očekivanom dobi ću dobiti. 15 godina po 20000 = 300000 kuna u životu.On će dobiti devet puta više a sve bespravno bez dana radnog staža.Treba gledati kod penzija AKUMULACIJU Jer jedni dobivaju po 50 godina.
zašto stalno skrećete temu.teško je ljude svrstati uliberale, socijalističke parazite itd.držimo se konkretne analize np 2100 za normalne mirovine je premalo 2.u isto vrijeme dajemo šakom i kapom povlaštene mirovine njpr,braniteljima akademicima i slično.ja ne moram sada potezati takve kretenske teme da li je važniji pojedinac ili zajednica,koje se mogu shvatiti na hiljadu načina.Kakve ima veze sa socijalizmom da penzije idu mladima npr PSTP (lud pa živi) a oni donbiju više nego oni koji su zaista radili za mene postoje tu dvije glavne kategorije 1,oni koji imaju 65 godina i barem 15 godina staža oni trebaju imati apsolutni prioritet,i 2.Oni koji odbivaju penziju prije 65te godine.Oni pljačkaju penzionere i ne samo penzionere.Inače predlažem za naziv libertarijanci “Slobodnjaci” Oni tj. mi nisu antisocijalistički,nego su u isto vrijeme socijalistički (tj mi)jer se državnom intervencijom oduzimaju penzije od siromasnih penzionera i daju bogatijima (ja imam samo 1800 kiuna s a69 godina života i primam 4 godine a neki tamo simulant sa 40 godina već 15 godina prima onu penziju PSTP (lud pa živi)Šta ima socijalističko u tome Otimati od siromašnijih i dijeliti bogatijima.Penzije su za stare.Ja bih ukinio sve ove povlaštene mirovine i tu dobio 8,1 mljrdu.Mislim ako s e daju neke penzije prije dobi pd 65 godina.to se samo može dati ako smo toliko bogati d a pravi penzioneri imaju sa 65 godina barem životni minimum( 3800,ajde i 3500 kuna penziju) ali ne može s erazbacivati an povlaštene penzije dok mi imamo u prosjeku 2100 kuna Otimati od najsiromašnijih
možda biti bilo jasnijeime za libertarijance (slobodnjake) Antibirokratska hrvatska.Mi smo protiv troškova države kao i protiv prekomjernog uplitanja države (
= globalni lopov)
Problem penzija je problem održivog gospodarstva. Točno kao u nekoj obitelji. Ako oni koji rade mogu proizvesti za sve ostale, onda ostali mogu biti neradnici i umirovljenici. Međutim, što je tu nelogično čak i da je postignuta ta gospodarska ravnoteža? Nelogično je da sposobni ne rade i primaju novac. To rijetko tko radi u svojoj obitelji, ali u državi to prolazi. Izuzetak su naravno djeca i nemoćni starci. Druga nelogičnost je da mi zbog pogrešne regulacije novca ne možemo stvoriti niti ovu ravnotežu proizvodnje i potrošnje. Nema smisla sada da objašnjavam novac kao dug i izostanak državne emisije novca. Međutim i kada država bude emitirala novac, netko treba i raditi. A po meni je totalno glupo da dio sposobnih radi i za sebe i za sposobne koji “nemaju posao”. Tj. glupo je da se produžuje radni vijek pod izgovorom da nema akumulacije novca u fondu. Akumulacija novca nema jer je nemoguća dok vlada novac kao dug. Sve što se stvori je pod hipotekom duga i tako postajemo sve dužniji i uništavamo gospodarstvo koje stvara realne vrijednosti. Druga stvar je ulaganje novca mio davanja u dionice firmi. Po tome ispada da mi radnici pomažemo bogataše da stvore veći profit (čitaj izdvoje novac iz opticaja u svoj džep) te će nam to u konačnici obogatiti MIO fond. Ako bogataši rade sa trajnim profitom, mi se ne možemo globalno gledajući obogatiti u transakcijama sa njima, nego samo izgubiti. Ideja je naravno da MIO fondovi postanu ti bogataši pa da se bogatimo tako da sami oduzimamo sebi (vlasnici se bogate tako što prisvajaju dio prihoda na ime profita, ali tako da uvijek imaju troškove manje od prihoda). Ako bi MIO fondovi trebali zavladati, morali bi imati strategiju korporacija – rješavati se dionica sa malim prinosom i ići na one koje donose veliki prinos. Međutim, poduzeća koja imaju velike profite istodobno stvaraju gubitaše oko sebe jer je novac duga, a i da nije, gomilanje keša znači novčani gubitak drugima. Tj. takav mastdont od MIO fonda bi trebao prestati gomilati keš kapital i trebao bi ga početi isplaćivati preko mirovina da bi se moglo održati zarađivanje firmi MIO fondova. Međutim u tom krugu, ne smije biti gubitka novca. Radnici i umirovljenici ne bi smjeli stvarati štednju. Problem je što takav mastodont u želi da napreduje i modernizira firmu svakom štednjom sam sebi izbija promet.
—
Eto toliko o tome kako je moguće održati zatvoreni sustav (kada je balans tekuće bilance sa inozemstvom) uopće u stabilnom stanju. Ispada da bez dotoka kapitala izvana ili nekog mehanizma koji dodaje novac bez duga cijeli sustav mora kad tad kolapsirati.
S obzirom na broj umirovljenika u odnosu na broj zaposlenika, visinu mirovina i dugoročni trend povećanja broja umirovljenika i smanjivanja visine mirovina mislim da je za preživljavanje umirovljenika u budućnosti jedino rješenje njihovo zapošljavanje.
Ne znam kako penzioneri preživaljavaju s manje od 2000 kuna, ali sam siguran da će svake godine imati sve manje.
Ništa bolji trendovi nisu ni u Njemačkoj i tamo sve više umirovljenika radi, ali što je bitno nitko im ne dira zarađene mirovine. Mislim da se tu može naći kakvo-takvo prihvatljivo rješenje za spas većine umirovljenika od sigurnog siromaštva pod stare dane.
Svakome tko napuni 65 godina treba priznati pravo na mirovinu, čija visina ovisi o uplatama u mirovinski “fond”, a nakon toga umirovljeniku treba omogućiti da i dalje može, ali sada bez obveze uplata poreza i doprinosa. Mislim da stariji ljudi barem to zaslužuju, da imaju pravo raditi dok god im to zdravlje dopušta, ali da ne moraju doprinositi u proračun ni u mirovinske fondove.
Takvi umirovlljenici bi poslodavcima vrlo brzo postali poželjna jeftinija radna snaga, barem za neke poslove, a umirovljenici bi radeći nepuno radno vrijeme dopunili svoju mirovinu nužnim dodatnim prihodima.
Siguran sam da i starije osobe mogu biti vrlo korisne, isto tako sam siguran da mnogi od njih i sada nešto rade na crno, a to nije dostojanstvena starost. Zapošljavanjem takve jeftinije radne snage mnogi bi poslodavci povećali broj zaposlenih i tako povećali i svoje ukupne prihode i uplate u proračun.
Međutim naši socijalistički ministri misle da je broj radnih mjesta u gospodarstvu ograničen, da će umirovljenici oduzeti posao mladima, da umirovljenici ne smiju raditi, a da mlade moramo poticati na zapošljavanje makar im poslodavci ne moraju isplaćivati plaću (Mrsićeve glupave ideje na račun poreznih obveznika).
I tako na kraju i jedni i drugi ostaju bez posla i sredstava za život.
samo bih htio ovdje istaći još jedan problem koji je zamaskiran drugim problemima u mirovinskomnpr PSTP -lud pa živi 5000 kuna svaki mjesec čista pljačkaali treba tu istaći joše jednu ogromnu kategoriju umirovljenik Nisu povlašteni.ali su otišli malo mladji u penuzijuNisu imali 65 godinaMOžda 50,..45..? sve je moguće u banana republici “natjerala ih je država” a teško žabu n atjerati u vodu.Od milijun 214000 starsonih mirovna samo su njih 250000 sa 65 godina Ostali su ićli sa 50,45 itd “država ih prisilila” ateško žabu u vodu prisiliti da dobiva lovua ne radi ništa.A njih ima stotine i stotine hiljada Još oni čestodobivaju idebele irovine To su njajveći lopovi u mirvonskom je rnjih imapuno Uvijek te više opljačkaju trimala lopobva nego jedan veliki (brnaitelj)
Istina je da su svi naši političari problem nezaposlenosti rješavali tako što su ga gurali pod tepih, a nezaposlene radnike u mirovinu. Kako stotine tisuća radnika iz propalih poduzeća tako i desetke tisuća branitelja.
Da je isti novac koji je dan za njihove mirovine uložen u njihovo stručno osposobljavanje za nove poslove koje tržište rada traži ili da ih je netko samo podučio što je to i kako funkcionira tržište odnosno kako se uspješno posluje na slobodnom tržištu – gdje bi nam danas bio kraj?
Za mnoge je danas prekasno, ali svaki umirovljenik kao i budući umirovljenik koji planira živjeti dulje od 5 godina trebao bi se zamisliti. Svakim danom bit će sve manje radnika, a sve više umirovljenika. Mirovine su danas premale, a sutra će biti još manje.
Nikakva revizija 1,25 milijuna mirovina ne može se provesti tako da se isplati ulaziti u to, ali svatko može nešto raditi i tu je šansa za sve sadašnje i buduće umirovljenike da pod stare dane ne žive gladni kruha.
Jedinu zapreku vidim u državi koja umirovljenicima zabranjuje rad odnosno koja im prijeti oduzimanjem stečene mirovine ako samo pokažu da bi mogli nešto i raditi. I tako umirovljenici ostaju zarobljeni u začaranom krugu siromaštva ili rade nešto na crno. Najčešće noću sdkupljaju plastične boce po kontejnerima