Tko je kriv za skupo gorivo?
Prije nekoliko dana prilog u Dnevnik.hr govorio je o problemu skupog goriva:
Barel nafte najniži je u posljednje četiri godine. No, cijene na crpkama i dalje su visoke. Nafta je 2010. te godine stajala 88 dolara po barelu. Litru Eurosupera plaćali smo 8 kuna i 98 lipa, dok je za litru Eurodizela bilo potrebno izdvojiti 8 kuna i 32 lipe. Barel nafte danas je gotovo jednak onome iz 2010. godine. No, cijene benzina su znatno više. Litra Eurosupera stoji 10 kuna i 66 lipa, dok je Dizel 10 kuna i dvije lipe.
Uzrok i dalje visoke cijene goriva, iako je cijena sirove nafte pala na razinu 2010. godine, u prilogu je objašnjen tečajnim razlikama, no stvarni razlozi leže negdje drugdje. U listopadu 2010. godine po srednjem tečaju HNB-a bilo je potrebno dati 5,30 kuna za 1 američki dolar, dok je sada potrebno 5,99 kuna, a ta razlika nikako ne odgovara razlici u cijeni goriva. Istina, slabljenje kune prema dolaru podiže cijenu goriva, ali kuna nije toliko oslabila. Ono što je bitno drugačije su trošarine i PDV koji se obračunava ukupan iznos nafte plus trošarine: 2010. godine trošarine su iznosile 2,8 kn/L, a PDV 23%., što znači kako je porastom poreznog opterećenja udio poreza porastao je sa 45% na 55% ukupne maloprodajne cijene benzina. Usput rečeno, trošarine na bezolovno gorivo uvedene su 1994. godine i tada su iznosile 1,60 kuna po litri, a trenutno iznose 3,66 kuna po litri bezolovnog benzina.
Jedna litra Eurosuper 95 benzina do prije nekoliko dana prodavala se za 10,31 kn. U toj cijeni nalazi se sirova nafta (oko 3,32 kn/L), davanja državi (5,72 kn/L) i marža (oko 1,27 kn/L). Drugim riječima, u tih 1,05-1,30 kn/L marže nalaze se troškovi rafiniranja, skladištenja, distribucije i prodaje, plaće radnika, porez na dobit, te profit naftne kompanije. S druge strane, u 5,72 kn/L nalaze se troškovi poput pokrivanja poslovanja HAC-a, HŽ-a i HC-a, poreza na dodanu vrijednost i slično. Iako u Hrvatskoj velik broj građana i dalje smatra kako su krivci za visoke cijene goriva tržište i naftne kompanije, bez tolikog poreznog opterećenja litra Eurosupera sada bi bila jeftinija od litre vode u pojedinim supermarketima. Na grafikonu možete vidjeti kako su se u posljednje dvije godine kretali iznosi Eurosuper95 benzina bez poreza (plavo) i državna davanja (crveno), čiji zbroj čini maloprodajnu cijenu benzina.
Također je potrebno imati na umu kako svako povećanje trošarina na energente utječe i na opći rast cijena, poslovanje i životni standard građana, a stopa PDV-a u Hrvatskoj jedna od najvećih u Europi.
Tek treba vidjeti koliko će cijena goriva otići u nebo,kad Mijat Stanić “spasi” auto-ceste.Zanimljivo,uprkos porastu opterećenja, država se čudi kako onda INA radi.
Fascinantno je,zaboravih napisati, dakle da su davanja državi odavno premašila 50 %, a da INA ovim obračunom (s 10 % marže u naoptimističnoj varijanti,u kojoj je sve,pa i istraživanje i razvoj ) i nema mogućnosti bilo kakve perspektive na dulji rok,dok naši ministri krokodilske suze liju kako je moguće da takva kompanija ” ne zarađuje” ?!
Možda tu treba napomenuti za one koji ne znaju, da zbog specifičnog načina trgovanja naftom, INA često plaća naftu skuplje nego što bi trebala. Tu zarađuju špekulanti (middle man) još od komunističkog razdoblja. Sa druge strane, nisu sve vrste nafte iste. Postoji dvadeset vrsta nafte, i kod prerade, transporta i kupnje se naravno mora voditi računa o tome. O tome ovise troškovi i količina dobivenog motornog benzina. Tu su mogućnosti mamipulacije nabavnom cijenom vrlo visoke. Sve to skupa dodatno piskupljuje konačni proizvod.
Država je ustvari i tu krivac jer ne radi svoj dio posla dobro. Dakle ne samo da na cijenu konačnog proizvoda uzme više od 50%, nego svojim neradom poskupljuje cijenu ulazne sirovine. Onda još i od dobiti kompanije uzima porez, dakle i to bi ustvari trebalo pribrojiti toj cijeni goriva koja se odnosi na porez. A i još neke druge stvari, jer država još jednom uzima porez svim kooperantima u procesu i transportu….
Tu nije uračunato grubo političko miješanje i nanošenje štete kao u slučaju Sirije, za koje kada dođe ceh, država ga ne želi platiti, nego to želi prevaliti na leđa kompaniji….
U grubo, po današnjim cijenama nafte, nakon rafinerijske prerade i dostave na pumpu (cijena proizvoda bez trgovačke maloprodajne marže i poreza), cijena benzina bila bi oko 3.5 kn. Tu je potrebno napomenuti da kod prerade samo 70-80% (ovisno o nafti i rafineriji) nafte ide u motorno gorivo. Možemo radi jednostavnosti izračuna, uzeti da onaj ostatak koji ima svoju cijenu za druge svrhe predstavlja čistu dobit kompanije.
Dakle, ako se uvrsti maloprodajna marža i još neki troškovi na tih 3.5 kn, dolazimo na 4 kn/litri. Dakle, najmanje 60% cijene benzina generira država. Pomnožite to sa godišnjom količinom prodanog goriva….
I onda imaju obraza govoriti o tome kako poreze treba plaćati jer da tko bi inače gradio ceste….(Dodatno još jednom naplaćuju putarinu za magistralne ceste prilikom registracije vozila.)
Tu jednostavno nema kraja licemjerju (pljačka se podrazumijeva).
treba spomenuti da su autoceste postale neprofitabilne kad su im skinuli 40 lipa/l naknade i usmjerili ih u željeznice……na stranu kriminal u njima, no planovi su rađeni sa uračunatim prihodima iz goriva, zatim se ti prihodi oduzimaju i odjednom se gura njihova privatizacija jer su – odavno trebale u stečaj?
zanimljiv članak!