Početna > Hrvatska, obrazovanje, školstvo > Učinkovitost hrvatskog školstva

Učinkovitost hrvatskog školstva

Vilim Ribić

„Vlada je pogazila načela slobode kolektivnog ugovaranja zakonom suspendirajući kolektivne ugovore, a mjerama štednje u javnom sektoru udarila je u bit interesa zaposlenih i društva u cjelini“ izjavio je nedavno predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić.

Kvalitetno obrazovanje je važno, a kako bi se kvaliteta obrazovnog sustava poboljšala, sindikati tvrde da proračunska izdvajanja za obrazovanje moraju rasti, kao i plaće, jer su trenutna sredstva nedovoljna. Općeprihvaćeni je stav kako manji razredi doprinose boljem obrazovanju. No je li zaista tako? I što je s efikasnošću obrazovnog sustava?

Broj učenika i profesora po godinama

Ako pogledamo proračunska izdvajanja za školstvo, te odnos broja profesora i učenika, ono što na prvi pogled možemo primjetiti je rast troškova obrazovanja, te rast broja novih škola, učitelja i profesora u svim razinama, iako je broj djece istovremeno u kontinuiranom padu.  Brojke pokazuju dvije očite stvari: sredstva za obrazovanje rastu, a odnos broja učenika i profesora se smanjuje. U periodu 2000. – 2010. godine broj učenika smanjio se 11,5%, a broj učitelja i profesora istovremeno je narastao za 21,4%. Tako je 2000. godine prosječan broj učenika po školi iznosio 217, a broj profesora 17 po školi. Kroz idućih deset godina prosječan broj učenika po školi pao je na 187, a broj profesora narastao je na 20, što znači da ponuda profesorskih radnih mjesta i dalje ne reagira na demografske promjene i smanjenu potražnju za njima.

Uspoređujući podatke Svjetske banke u miješanom uzorku 20-ak država kojeg čine države u hrvatskom okruženju i razne svjetske države, tj. njihov odnos broja osnovnoškolskih učenika i nastavnika u osnovnim školama, vidljivo je kako manje učenika po nastavniku imaju Kuba, Poljska, Švedska, Mađarska, Austrija i Njemačka, a Hrvatska se nalazi u rangu SAD-a i Finske sa prosječno 14,24 učenika po jednom nastavniku. Odnos učenika i učitelja u osnovnom školstvuU prosjeku srednjih škola manje učenika po profesoru ima jedino Grčka. Tako svjetski prosjek iznosi 17 učenika po srednjoškolskom profesoru, OECD prosjek je oko 15, a Hrvatski je ispod 10 učenika. Sve manji broj učenika po profesoru, iako intuitivan i jednostavan argument, u stvarnosti nema toliki učinak kao što se često misli. Nakon određene točke smanjenje ne pridonosi dodatnim učeničkim postignućima, ali značajno poskupljuje troškove školstva i ukupni pozitivni efekti su gotovo zanemarivi. Prosječan broj učenika po učitelju u Hrvatskoj neprestano se smanjuje, ali nije bilo nikakvih poboljšanja u učeničkim uspjesima nego naprotiv, u brojnim pokazateljima kaskamo za zemljama na koje se pokušavamo ugledati, a koje imaju prosječno veće razrede od nas.Odnos učenika i učitelja u srednjem školstvu

Iako bismo prema svim teorijama sindikata, prema kojima bi veća javna potrošnja i veći broj zaposlenih trebali rezultirati boljim obrazovnim rezultatima, višom stopom obrazovane populacije, kvalitetnijom radnom snagom te manjom nezaposlenošću, događa se upravo suprotno. Jasno, školstvo nije odgovorno za sve navedeno, ali u području za koje jesu odgovorni podbacuju iz godine u godinu sve više. Usprkos nepovoljnijem omjeru broja učenika i profesora, zemlje poput Slovenije, Mađarske, Češke ili Poljske ostvaruju znatno bolje rezultate u obrazovanju. Jedno od objašnjenja zašto je obrazovanje u krizi, Matica hrvatskih sindikata pronalazi u činjenici kako Hrvatska za obrazovanje izdvaja 4,76% BDP-a, dok je prosjek članica EU 5,6%. Taj podatak je točan, ali beznačajan, jer nam ne govori ništa o broju učenika i studenata u populaciji.

Godisnja potrosnja za obrazovanje po studentu 2008

Prema Eurostatovim podatcima za 2008., godišnja potrošnja za javne obrazovne institucije po studentu, izražena u PPS Eurima, te korigirana sa BDP-om po glavi stanovnika, Hrvatsku stavlja na vrlo visoko treće mjesto po ulaganju u školstvo, a ispred nas nalaze se samo Švedska i Malta. Dakle, brojne zemlje iz usporedbe ne samo da imaju prosječno veće razrede, nego i manje izdvajaju po studentu u eurima PPS od Hrvatske.

Sada kada smo utvrdili troškove, vratimo se na efikasnost. Prema rezultatima PISA (Programme for International Student Assessment) testova koji se provode na području matematike, pismenosti i znanosti, Hrvatska se sa 474 boda nalazi ispod OECD prosjeka koji iznosi 496 bodova. Kako je već spomenuto, broj učenika u odnosu na profesore u Hrvatskoj manji je od OECD prosjeka, te izdvajamo po učeniku više od prosjeka, što bi prema izjavama sindikata trebali biti uvjeti napretka, no rezultati hrvatskih školaraca lošiji su od prosjeka u sve tri kategorije.

Rezultati PISA testova 2009

Klik na sliku za veći prikaz

 

Ukoliko usporedimo uspješnost na testovima sa troškovima školstva, vrlo brzo primjećujemo kako smo od europskih zemalja uspješniji jedino u neefikasnosti. Još jedan međunarodni kriterij obrazovanja hrvatsko školstvo ocjenjuje prosječnim. Prema Legatum Prosperity indeksu, od 142 države rangirani smo 44. (2010.), 40. (2011.) i 56. ove godine.

Nedavni štrajk prosvjetnih radnika i pozivanje sindikata na pravednost i moralnost rasta potrošnje i plaća za prosvjetu dosadašnjim rezultatima nije opravdan, jer svi pokazatelji upućuju na rast neučinkovitosti obrazovnog sustava, iako su jedinična izdvajanja po učeniku sve veća. Problem štrajka javnog sektora je činjenica kako su poslovi koje on obavlja monopolistički, tj. korisnici nemaju mogućnost drugog ponuđača usluge. Štrajk trgovine jednostavno će kupce preusmjeriti  kod konkurencije. Štrajk prosvjetnog, komunalnog ili nekog drugog javnog sindikata paralizira cijeli sektor za čitavo vrijeme trajanja. Porezni obveznici, nezadovoljni situacijom, tražit će od nadležnih tijela što hitnije rješavanje problema, što u pravilu znači brzo popuštanje zahtjevima prosvjednika. Ovaj proces je jedan od glavnih razloga pada kvalitete i produktivnosti, te rasta troškova javnog sektora iz godine u godinu.

Jedan od velikih problema motivacije profesora su plaće, no zbog prevelikog broja zaposlenih u školstvu, te određivanja plaća kolektivnim ugovorom umjesto ponudom i potražnjom, sav prosvjetni kadar, neovisno o svojoj kvaliteti i učinku ima jednako niske plaće kao njihovi manje motivirani i kvalitetni kolege. Zalaganjem za jednako plaćanje nejednakog posla podučavanja i zadržavanja viška osoblja (bilo profesora, bilo administrativnog osoblja), sustav drastično gubi na kvaliteti i učinkovitosti, te rasipa veliku količinu resursa.

Drugi problem motivacije jest rast plaća dodatkom na staž, umjesto bonusom na učinkovitost kako je to uobičajeno u privatnom sektoru. Tako profesori nažalost ne dobivaju povišice temeljem svojih zasluga i uspjeha u radu sa učenicima, nego temeljem radnog staža, što nije nikakav motivator za uspješno obavljanje posla. Da se rad profesora nagrađuje prema željama zajednice (potpunim privatiziranjem ili švedskim voucher modelom natjecanja javnih i privatnih škola), najbolji od njih sigurno bi imali vrhunska primanja, no zbog sindikata imaju identične plaće kao i oni prosvjetni radnici koji bi trebali biti otpušteni. Ista plaća za manji rad jednaka je istoj plaći za nerad.

No voucheri sami po sebi nisu bezopasan čarobni štapić za uspješno rješenje, jer vlast takav sustav može iskoristiti za čvršću kontrolu i uvjetovanje načina poslovanja i privatnim školama, a loše proveden i održavan sustav samo će ubrzati bujanje troškova i pad kvalitete. Međutim, moć države nad javnim i privatnim školstvom nije nužno najveća zbog načina financiranja, nego zbog nametanja obveze školovanja što profesorima često može prouzrokovati velike probleme. Iako pohađanje srednje škole u Hrvatskoj nije obavezno, srednjoškolski profesori, za razliku od fakultetskih, nemaju pravo s nastave udaljiti učenike koji ometaju nastavu i obrazovanje drugih učenika. Birokratski sustav niti u ovom slučaju ne predviđa adekvatne mjere rješavanja problema, samo ukazuje na prava pojedinca na školovanje, no ne i na njegove obveze.

Moć državne regulacije također se može očitovati u nametanju propisanog jedinstvenog programa svim školama. Jedan od razloga uspješnosti finskog školskog sustava je u činjenici kako profesori dobivaju samo programski okvir, ali ostaje na njihovim sposobnostima vrednovanja i kvalitetama kao predavača da svoje znanje prenesu dalje putem vlastitih metoda.

Visoko školstvo ne bi trebalo biti financirano iz proračuna. Razlog dodatnog usavršavanja i obrazovanja je, naravno, lakša mogućnost zapošljavanja na složenijim poslovima, te samim time veće plaće. No skrivajući se pod isprikom jednakosti za sve i parolom „znanje nije roba“, studenti koji za sebe traže proračunska sredstva u obliku besplatnog obrazovanja zapravo pokušavaju na tuđi račun popraviti svoj budući imovinski status prodavajući upravo to stečeno znanje. Takav sustav može se opisati i kao prijenos bogatstva od siromašnih prema bogatima jer obični radnici plaćaju školovanje budućim odvjetnicima, političarima, bankarima itd.

U sustavu besplatnog školstva nerijetko je i maksimalno korištenje tuđih sredstava, tj. dobivamo ljude koji upisuju više fakulteta, te počinju tražiti posao tek nakon 30.-35. godina života. Naravno, poslodavci nisu pretjerano zainteresirani za 35-ogodišnjeg pripravnika bez dana staža, koliko god njegov životopis dobro izgledao na papiru. Odnos prema vrijednosti obrazovanja jasno pokazuje činjenica kako studenti koji plaćaju školarinu u kraćem roku završavaju fakultet.

U sustavu besplatnog obrazovanja brojne osobe upisuju fakultete samo radi dobivanja bilo kakve diplome, neovisno o osobnim interesima i ekonomskom smislu u budućnosti, što dovodi do velikog broja odustanja od studija. Izvješće o radu Sveučilišta u Zagrebu za 2009/2010 prikazuje kako su od 6.722 studenta koji su upisali fakultet akademske godine 2005/2006, samo 3.596 ili 53,49% završila studij u 150% vremena. To su ogromna nepovratno izgubljena sredstava poreznih obveznika. Oni koji su diplomirali nerijetko rade u potpuno različitom sektoru ili završavaju na burzi kao nepotreban kadar, a ukoliko i nađu posao često nisu zadovoljni plaćom jer velika ponuda sličnog kadra ruši cijenu. Visokom školstvu cilj bi trebao biti pripremiti studente na rad u dinamičnoj gospodarskoj strukturi, ali sa trenutnom organizacijom i načinom funkcioniranja jedini rezultat može biti zadovoljenje birokratski zacrtanih udjela visokoobrazovanog stanovništva i stvaranje poremećaja u tržištu rada.

To nas dovodi do idućeg problema, tj. školovanje nepotrebnog kadra, koji dovodi do visokog nivoa strukturne nezaposlenosti. Čak i prije krize, početkom 2008. godine, broj nezaposlenih iznosio je 261.129, tj. stopa registrirane nezaposlenosti bila je visokih 15,1%. Zašto se tada, uz jasno priznanje kako nemamo radnu snagu za naše potrebe i dodatno utrošenih milijuna kuna za prekvalifikacije radnika, tržište nije očistilo? Očito je kako tada nije bio toliko problem u ponudi poslova, koliko u neprekidnoj ponudi pogrešne radne snage koja konstantno dolazi na tržište, a vlast uporno troši ogroman proračunski novac u reforme koje bi trebale riješiti ponudu poslova, a ne radne snage.

Iz podataka Eurostata i istraživanja Eurydice network-a za godine od 2006. do 2010. vidljivo je kako je prosječna stopa nezaposlenosti osoba starih 20-34 bila gotovo identična za srednji (14%) i visoki stupanj (13,8%) obrazovanja, dok je mlađim osobama s nižim stupnjem obrazovanja bilo još teže naći posao. Stopa nezaposlenosti osoba od 20 do 34 starosti prema stupnju obrazovanjaPodatci za Njemačku, Češku, Slovačku i Francusku jasno pokazuju kako osobe sa većim stupnjem obrazovanja imaju nižu stopu nezaposlenosti, tj. da se dodatno školovanje isplati u smislu lakšeg pronalaska posla. Tako je primjerice stopa nezaposlenosti u Češkoj za nisko obrazovane 31%, a za visokoobrazovane 4%. S druge strane, države u kojima stupanj obrazovanja ne znači nužno i lakši pronalazak posla su Cipar, Italija, Hrvatska i Grčka. Cipar i Grčka pokazuju čak nešto nižu stopu nezaposlenosti mladih osoba srednjeg stupnja obrazovanja od onih sa višim stupnjem. Još jedan od načina interpretacije takvih podataka je vjerojatnost kako poslodavci više vrednuju radno iskustvo i praktična znanja od formalnog obrazovanja prilikom odabira kandidata za radno mjesto. Takvi rezultati ne mogu se pripisati isključivo kao greška školskog sustava, ali ukazuju na potrebu većeg utjecaja prakse i stjecanja praktičnog znanja prilikom formalnog obrazovanja.

Nepotreban i nezadovoljan kadar neminovno znači odljev mozgova. Hrvatsku je u 7 godina napustilo oko 67.500 ljudi, od čega 12% VSS. Ovime dolazimo do zaključka kako svi građani Hrvatske putem besplatnog školstva financiraju obrazovanje stručnjaka koji će u potrazi za boljim životom sudjelovati u razvoju nekih drugih država, što u konačnici osiromašuje sve državljane Hrvatske koji nemaju nikakav povrat uloženih sredstava.

Prema dosad analiziranom, upumpavanje dodatnih sredstava u školstvo ne predstavlja bilo kakvu garanciju poboljšanja rezultata. Brojni ulazni parametri stavljaju Hrvatsku u rang Finske, no izlazni parametri daleko su lošiji, što znači da se sredstva troše vrlo neefikasno i da je reorganizacija načina rada nužna.

Ukratko, Matica puno zuji, ali malo meda daje. Nastavak rasta izdvajanja za školstvo i zapošaljavanje novih profesora kojih već sad imamo više od europskog prosjeka, značio bi samo još skuplji i neučinkovitiji sustav, pad plaća i masovne otkaze i prosvjede kada punjenje proračuna zakaže. Umjesto toga, kvalitetniji prvi korak u pronalasku rješenja bilo bi barem djelomično privatiziranje školstva i uvođenjem konkurencije na taj način, ukidanje besplatnog fakultetskog obrazovanja, otpuštanje nepotrebnog i nesposobnog kadra, zatvaranje i okrupnjavanje škola sa vrlo malim razredima, što već samo po sebi dovodi do veće plaće profesorima bez potrebe rasta proračuna, te reforma načina motivacije i prepoznavanja kvalitetnog rada.

  1. rezonanca
    Prosinac 2, 2012 u 6:01 pm

    Čini se da od šume ne vidite drveće. Osnovni problem je višak “radne snage” koji je godinama stasavao uz krilaticu “uči, uči pa ne’š morat’ radit”.
    Kad su me prije neki dan đaci pitali zašto nisam štrajkala, pa kad sam im rekla zašto, protuodgovor je bio “Ali vi ste za to UČILI!”
    Što se tiče loših rezultata, naših daka, opet ista iluzija: uvjeravali smo sami sebe, i tako godinama, da je naš način najbolji. tzv. metoda ‘stavi prst na čelo’. Osim toga, volimo se poistovjetiti s uspjesima iznimnih pojedinaca.
    Trebat će više od statistike, za to ispravit. Ali, lijepo ste vi to sve svrstali.🙂

    • Prosinac 2, 2012 u 6:35 pm

      U petak je na HTV-u bila emisija Peti dan (ili tako nekako). Tema školstvo, država znanja, red parola o slabijem financiranju i manjku zaposlenog kadra u odnosu na Europu, klasnim borbama gdje država okreće narod protiv prosvjetara i slično.. Učinilo mi se kako je netko od sugovornika konstatirao da su Skandinavci uspješniji od nas jer uopće nemaju privatnih škola i fakulteta za razliku od nas, što uopće nije točno
      Novca u školstvu ima, ali se razbacuje na potrebno i nepotrebno, pa umjesto da se nepotrebno izbaci, traži se još novca i čude se kako nema za sve.
      Imamo dugogodišnji problem sa strukturnom nezaposlenošću, ali se i dalje ide glavom kroz zid. Država će uskočiti maksimalno, samo da ostvarimo zamišljeni broj ljudi sa nekom diplomom. Bitno je imati papir, nije bitno za što – “besplatno je”. Kasnije nek država opet pomaže, kad se pokaže nepotrebnim kadrom.
      Vlast svako malo mijenja pravila poslovanja i grabi sve više, pa optužuje privatnike jer ne žele založiti krov nad glavom da se nešto pokrene… nema naprijed u sustavu gdje se reforme svode na cjenkanje hoće li rast proračuna biti 4 ili 5 milijardi kuna.

      • rezonanca
        Prosinac 3, 2012 u 11:44 am

        Nisam gledala, ne pratim… Zar je državi potrebno okretati narod protiv prosvjetara? O kakvoj je klasnoj borbi riječ? Pa prosvjetari su državni službenici, isto ko i poštari😀 A novaca nema zato što se krade na sve strane. Pri tome su najmanje bitni oni na koje se najviše zaklinjemo. Je l tako, kolege?

  2. Prosinac 2, 2012 u 10:12 pm

    Jako dobar članak, moram priznat da su mi ovi podaci o potrošnji i broju učitelja po učeniku bili potpuno nepoznati. Ovo sa PISA rezultatima znam. Sve skupa jako korisni podaci za poklopit sindikaliste ako se ikad jave u nekoj ravnopravnijoj raspravi (što na HRT-u koji je ljevičarska tvrđava naravno nije moguće, tamo su na domaćem terenu i igraju uz podršku novinara i uprave).

  3. Munshi
    Prosinac 2, 2012 u 10:48 pm

    Neke škole i neke odjele zbog malog broja učenika potrebno je zatvoriti ali se toga nitko od političara ne laća. Lokalni pogotovo ne, a oni gore pojma nemaju. Istina je da se za rad s nekoliko učenika dobiva puna plaća kao i rad s 30 njih. Postoje i naznake da se prema mzosu lažira broj učenika u raznim usmjerenjima.

    Do povećanja broja nastavnika došlo je zbog zapošljavanja psihologa i drugih stručnih suradnika, uvođenja novih predmeta, dopunske nastava zbog mature, olakog odobravanja rada s malim grupama i na kraju zbog ograničenja prekovremenog rada. Nisu zanemarive ni prevelike ovlasti ravnatelja i vrlo neprecizan pravilnik o normi. Kriv je i TKU za osnovne škole koji smanjuje normu do 20% kada dođe do viška radnika.

    PISA, još je i dobro ako je korektno proveden biz pomaganja i prepisivanja, jer znate vi nas.

    Što se tiče nagrađivanja učitelja prema zaslugama ne daj bože da se to uvede uz ovakve ravnatelje. prvo bi iz škole pobjegli oni najbolji.

  4. Munshi
    Prosinac 2, 2012 u 11:45 pm

    Tu je mali problem sa statistikom, koja je doduše službena. Zašto je tu dupli broj škola nego što sindikati imaju podružnica? Srednjih škola je oko 350. Ovdje ih se navodi preko 700. Osnovnih je oko 800, a s područnima oko 1100. Ovdje se navodi 2100! Očito su tu utrpane glazbene škole, a one naravno smanjuju broj učenika po nastavniku. Niknule su i privatne škole često s nekoliko učenika po razredu. Možda su tu još i škole stranih jezika? I tko zna što još.

    • Travanj 5, 2013 u 6:40 pm

      DZS prikazuje podatke o broju učitelja u ekvivalentu punog radnog vremena.

      Priopćenje Državnog zavoda za statistiku, 27. travnja 2012, broj 8.1.2:
      Na području Republike Hrvatske na kraju školske godine 2010./2011. djelovalo je 850 osnovnih škola (matične i samostalne). Škole su u svom sastavu imale 1 221 područnu školu/odjel.
      Osnovne škole: državne (2061), privatne (8) i vjerske (2).
      Prema metodologiji statističkog prikupljanja podataka, od 2 071 školske jedinice u 2 044 nastava se izvodi samo na jednom jeziku, i to u 2 006 škola na hrvatskom jeziku, u 11 na talijanskome, u tri na mađarskome, u 7 na češkome i u 17 na srpskome. Dvadeset i sedam škola, osim na hrvatskom jeziku, nastavu izvodi i na jezicima nacionalnih manjina, i to jedna na češkome, četiri na mađarskome, šest na talijanskome, jedna na njemačkome i 15 na srpskome.

  5. Prosinac 2, 2012 u 11:55 pm

    Zemlje s jakom tradicijom privatnog školstva imajju najveći broj nepismenih i neobrazovanih. SAD su mnogima uzor, ali njihovo školstvo je najveća rupetina u zapadnom svijetu. Jedino što ih izvlači je što imaju novaca pa mogu kupovati stručnjake iz drugih zemalja koje imaju bolje obrazovanje od njih.

    Zagovarati privatizaciju školstva može samo totalni idiot ili netko tko sam želi zarađivati na tome. Kao što je netko rekao gore, zemlje s najobrazovanijim stanovništvom su upravo one koje gotovo da nemaju privatnih škola.

    • Prosinac 3, 2012 u 9:36 am

      Nastavnici.org :

      Zemlje s jakom tradicijom privatnog školstva imajju najveći broj nepismenih i neobrazovanih. SAD su mnogima uzor, ali njihovo školstvo je najveća rupetina u zapadnom svijetu.

      Gdje je onda Hrvatska, kad je takva rupa poput SAD-a bolja u svim testovima od nas?

      Nastavnici.org :

      Zagovarati privatizaciju školstva može samo totalni idiot ili netko tko sam želi zarađivati na tome.

      Ovo vam i nije neki argument. Privatnici zarađuju i na hrani, pa nisam primjetio periode masovne gladi, osim kad država preuzme ulogu kontrole proizvodnje i distribucije. Smatrate li kako se svaki posao bolje obavlja kad se posluje sa gubitkom?

      Nastavnici.org :

      Kao što je netko rekao gore, zemlje s najobrazovanijim stanovništvom su upravo one koje gotovo da nemaju privatnih škola.

      Može malo podataka o tome? Što se udjela privatnih škola tiče: https://monopolizam.files.wordpress.com/2012/12/udio-uc48denika-u-privatnom-c5a1kolstvu.jpg?w=900
      In 16 OECD countries and 10 partner countries and economies, the typical private school student outperforms the typical public school student. This private school “advantage” shows itself in PISA reading scores that are 30 points higher – the equivalent of three-quarters of a year’s worth of formal schooling – among private school students than among public school students in the OECD area. PISA has found that when public schools are given
      similar levels of autonomy as private schools, and when public schools attract a similar student population as private schools, the private school advantage is no longer apparent in 13 of the 16 OECD countries that showed this advantage. Since both public and private schools can compete for students and enjoy autonomy in matters of curricula and resources, and since the number of advantaged students – and their impact on the quality of educational opportunities in both public and private schools – is a constant in an education system, PISA finds no relationship between the percentage of private schools in a school system and system-level performance.

      Dakle, problem javnih škola je krutost i uniformiranost, te zbog toga njihovi učenici postižu slabije rezultate. Uz postojanje konkurencije u vidu privatnih škola, javne se moraju boriti za resurse i učenike, te znatno poboljšavaju kvalitetu programa i rezultate.

    • Prosinac 3, 2012 u 10:20 am

      Zagovarati privatizaciju školstva može samo totalni idiot ili netko tko sam želi zarađivati na tome. Kao što je netko rekao gore, zemlje s najobrazovanijim stanovništvom su upravo one koje gotovo da nemaju privatnih škola.

      E sa ovakvim nastavnicima-neznalicama kao što ste Vi još mi dobro stojimo.

      Recite, kakvi su uspjesi hrvatskog školstva u obrazovanju Roma? Koliko ih upisuje fakultet? Srednju školu? Ako se malo obrazujete, možete doznati da te zemlje s najobrazovanijim stanovništvom koje spominjete — nemaju nikakvih manjina s tradicionalno lošijim rezultatima. Ali to nije sve, evo još i set noževa. Države SAD-a koje demografski nalikuju europskim zemljama imaju školske rezultate koji nalikuju rezultatima europskih zemalja. S druge strane države koje imaju visok postotak imigranata imaju rezultate koji nalikuju rezultatima zemalja iz kojih dolaze ti imigranti.

      Da zaključim: samo idiot može tvrditi da SAD imaju lošije školstvo od Finske zato jer tamo ima i privatnih škola.

  6. Munshi
    Prosinac 3, 2012 u 12:00 am

    Gledajte. Zašto je broj odnos broja učenika i učitelja tako nizak? Ne zato jer mi radimo sa sedam učenika u razredu. U našoj gimnaziji učenici imaju 17, pa i 19 predmeta u načelu to je toliko profesora, a Englezi u vrh glave 8 predmeta, Slovenci 12 itd. U stvarnosti radim s prosječnih 28 učenika u razredu i zavidim svakom kolegi sa Zapada kad mu na YouTubeu vidim razred. Ne možete sve svaliti na sindikate. Vlade se tu odgovorne što nisu provele reforme.

    • Prosinac 3, 2012 u 8:24 am

      Neki profesori imaju 30-ak učenika, drugi imaju po 5, kao i svako okolno selo, to je jasno. Umjesto izgradnje škole u svakom selu iako djece nema, takve škole treba okrupniti i to je posao Vlade. Ono što je problem sa sindikatima (posebno Ribićem) jest to da ne odstupaju ni milimetra što se tiče proračuna, broja radnika i metoda određivanja plaće.

  7. Upitnik
    Prosinac 3, 2012 u 8:58 am

    Sve je to divno i krasno, no opet pametuju ljudi koji o praksi nemaju pojma. Naravno, brojke ne lažu, ali neka mi gospodin iz ureda objasni puno stvari. Naime, nastavu imam u velikim razredima (najmanji razred ima 29 učenika). Pripremu za državnu maturu vodila sam pak u grupicama, a nakon nekog vremena na njih je dolazilo po 5 učenika. U takvoj grupi djeca dobiju zadatak, a profesor tijekom učeničkog rada ide od jednog do drugog učenika govoreći svakome na što mora obratiti pažnju, što mu ne ide najbolje i kako nešto popraviti. Nadalje, oni koji redovnu nastavu rade u manjim razredima (ne treba ih biti ispod 20, ako je to problem) brže ispitaju učenike, lakše provode grupni rad, lakše provode izmjenu različitih metoda rada i lakše se posvete učenicima s bilo kakvim poteškoćama, kao i onima koji traže više. U velikim razredima to se ne stigne. Glede PISA-e dvojbeno je to što je naš tradicionalan obrazovni sustav većinom tražio reprodukciju činjenica, a nakon seminara koje provodi AZOO dio nas je počeo sve više tražiti čitanje s razumijevanjem. Naravno, to ne odgovara mnogim roditeljima, jer kakve su to sad novine, stare profesorice su odjednom radile bolje (iako su redovito te stare dobivale inspekcijski nadzor). U čemu je stvar? Ove brojke koje daje autor analize treba, naravno, prihvatiti i nadopuniti ih. O prosvjeti uvijek lamentiraju oni koji nemaju iskustva ili ga imaju vrlo malo.

  8. Prosinac 3, 2012 u 10:23 am

    Upitnik :

    Ove brojke koje daje autor analize treba, naravno, prihvatiti i nadopuniti ih.

    Ovo je više krovna slika našeg školstva koja se bavi mitovima koje čujemo na svakom koraku kako ulažemo premalo u prosjeku na razvijene zemlje ili imamo premalo osoblja u odnosu na njih. Neke pogrešne teorije prvo je potrebno razbiti kako bi se lakše našlo rješenje problema, jer ćemo u suprotnom nastaviti u pogrešnom smjeru.
    Dakle, mi u prosjeku izdvajamo dovoljno i imamo više nastavnog osoblja od potrebnog. Odgovornim osobama takav podatak trebao bi značiti istraživanje gdje je taj višak, gdje curi novac i kako se to može optimizirati. Neodgovornim osobama taj podatak znači rezati sjekirom. Nažalost, naše vlade su sve samo ne odgovorne.

  9. Prosinac 3, 2012 u 2:45 pm

    zanimljivost. vidi di je hong kong na PISA testovima

    http://www.avaz.ba/showbiz/kiosk/ucitelji-zaradjuju-milione

  10. neo
    Prosinac 3, 2012 u 2:46 pm

    Uočite rast nastavnog osoblja u visokom školstvu od skoro 210% dok je rast studenata 145%. A tu su plaće najveće!?!
    Isto tako upada u oči rast nastavnog osoblja u srednjoj školi za cijeli 5000 a pad učenika za 15000.
    Inače točna brojka za osnovne škole je 840 a ostalo su područne koje su po meni isto tako nepotreban trošak. Jeftinije je imati autobus (pa makar i onakav državni žuti kao SAD) koji bi tu djecu prevozio 2 put dnevno nego 1300 zgrada koje treba održavati, grijati, plaćati dodatno nastavno osoblje itd. Ali to nitko nema muda preokrenut jer bi značilo da mora otpuštat. Zato se javlja apsurd da većina radi sa prevelikim razredima od 30-ak učenika a onda sretna manjina radi sa 2-5 učenika.
    Što se tiče Ribića trebao bi samo odgovoriti zašto nenanastavno osoblje po školama ima prosvjetni dodatak od 13,6%, i čistačice i domari i tajnice????? Samo kad bi to ukinuo imao bi 100-150ml kn više za ‘potplaćene’ profesore.

  11. Prosinac 3, 2012 u 3:18 pm

    Nastavnici.org :
    Zagovarati privatizaciju školstva može samo totalni idiot ili netko tko sam želi zarađivati na tome.

    Da, ovo i nije neki argument zaista. Naročito sada kada prosvjedujete i načelno tražite od države uglavnom zadržavanje prava koja na sličan način imaju veze s profitom (ako nije sve u zaradi onda nije sve niti u božićnicama, regresima i višim plaćama, zar ne?). Stoga i nema neke logike klasificirati liberalizaciju školstva kao idiotsku.

    Mislim da biste upravo vi, učitelji i profesori, mogli doživjeti bolje i pravednije uvjete rada u liberaliziranom okruženju.

    Što imate sada od svega? Kako se to točno vlast brine za vaše probleme? Vi samo i jedino očekujete da vlast odluči ne dirati vaša prava. Da se to desi vi ne biste više ni riječi zucnuli o realnim problemima u školstvu.

    Čudno je da klaster visokoobrazovanih ljudi zaposlenih u prosvjeti nije u stanju razraditi neki novi sistem školstva koji ne bi ovisio o državnom proračunu i ministrovim dekretima.

    • Prosinac 3, 2012 u 3:26 pm

      Mislim da biste upravo vi, učitelji i profesori, mogli doživjeti bolje i pravednije uvjete rada u liberaliziranom okruženju.

      Pravednije možda, čak vjerojatno, ali nisam siguran za “bolje”. Nema smisla ići na njih s tom argumentacijom da bi im bilo bolje u kapitalizmu. Pa nisu glupi, da je to istina zagovarali bi to i sami. Sjećaš se kako su ljudi znali tvrditi da bi taksistima bilo bolje da snize cijene, pa više voze i tako na kraju više zarade? Ispalo je da nije istina. Evo danas više voze i zarađuju manje. Nisu ni taksisti bili glupi, držali su visoke cijene jer im je to odgovaralo, niti su učitelji i profesori glupi, drže se socijalizma jer im je to najprofitabilnije. S privatnim školstvom bi većina vjerojatno zarađivala bitno manje i oni to znaju.

  12. Prosinac 3, 2012 u 3:43 pm

    Pravednije možda, čak vjerojatno, ali nisam siguran za “bolje”. Nema smisla ići na njih s tom argumentacijom da bi im bilo bolje u kapitalizmu. Pa nisu glupi, da je to istina zagovarali bi to i sami. Sjećaš se kako su ljudi znali tvrditi da bi taksistima bilo bolje da snize cijene, pa više voze i tako na kraju više zarade? Ispalo je da nije istina. Evo danas više voze i zarađuju manje. Nisu ni taksisti bili glupi, držali su visoke cijene jer im je to odgovaralo, niti su učitelji i profesori glupi, drže se socijalizma jer im je to najprofitabilnije. S privatnim školstvom bi većina vjerojatno zarađivala bitno manje i oni to znaju.

    Hmm… Ne bih rekao da su prosvjetari uopće svjesni što kapitalizam jest. Iz tog razloga radije govorim “liberalizam” jer on predstavlja društveno uređenje. Kada kažeš kapitalizam onda se ispoljava problematika “profita”. O profitu također ne znaju ništa. On im je sinonim za zlo, izrabljivanje i općenito nazadovanje društva.

    Njihova trenutna pozicija sigurno ne ide u prilog našim pozivima da razmatraju problematiku u korijenu. Nikome pa ni njima načelno nije ugodno mijenjati navike, čak i kada je situacija kritična. Čovjek često zanemari i vlastito zdravlje tj. signale koje mu tijelo šalje pa se nađe u situaciji iz koje više nema izlaza (npr. ignoriranje smrtonosnih bolesti) – shvaćanje se desi ali uglavnom je kasno za ispravke. Dakle čovjek na vlastitoj koži često radi kardinalne pogreške i zanemaruje činjenice pa ne vidim zašto bi se prosvjetari sada suočavali s činjenicom da se novac za njihove uvjete mora osigurati iz proračuna, a ovaj mora netko napuniti – tko i kako još je manje bitno i do zadnjeg poreznog obveznika ispada irelevantno.

    Što se tiče taksista, ne znam od kuda ti informacija da danas zarađuju manje nego prije kada su im cijene bile astronomske. Istina je da voze više nego prije, ali da zarađuju manje ne bih baš olako pretpostavio. Možda zarađuju manje po pojedinačnoj vožnji ali pošto ih je neusporedivo više vjerujem da zarađuju više. Imam susjede taksiste, ove godine su kupili dvije nove Mercedes E klase, do tada su vozili starije automobile nižeg ranga. Dakle očito je da su im niže cijene otvorile cijelu novu nišu klijenata na kojima možda zarađuju i više nego prije na samo klijenteli.

    O liberalizaciji školstva je pisao Friedman u jednom poglavlju knjige Kapitalizam i sloboda.

  13. Prosinac 3, 2012 u 4:32 pm

    Simun :

    Da zaključim: samo idiot može tvrditi da SAD imaju lošije školstvo od Finske zato jer tamo ima i privatnih škola.

    Finci također imaju privatne škole i fakultete. Samo što zagovornici državnog školstva vide “fakulteti (universities) su isključivo državni”, a ne primjećuju kako njihovo tercijarno obrazovanje poznaje universities (teorijska naobrazba i istraživanje) koji su svi državni i polytechnics (praktična znanja i razvoj tehnologije) koji su miješani (državni i privatni).

    • ztr
      Prosinac 7, 2012 u 12:13 pm

      Danas čitam o ralozima uspjeha finskog modela. Autor tvrdi da su visoki rezultati PISA testova u Finskoj(ali i drugoplasiranoj J.Koreji) odraz kompliciranog i vrlo raznolikog miksa lokalnih specifičnosti:od kulture i sustava društvenih vrijednosti, preko demografije pa sve do ortografije, te da rezultati kojekakvih popularnih testova i top-listi odražavaju- ne znanje ili uspjeh reformi koje stalno pokreću tehnokrati i birokrati – već u biti pomodnu suvremenu opsesiju statistikom i kvantificiranjem svega i svačega.
      Još samo bih, neovisno o članku, napomenuo – u Finskoj se kreće u osnovnu sa 7 godina, a kod nas i u ostatku Evrope se granica spušta na 6, negdje i na pet godina(!) (poneka djeca su s 5 još u pelenama!).

      Zaključak članka je da se obrazovanje nikad i nigdje ne odvija u vakuumu te stoga finski model može funkcionirati samo u Finskoj.
      http://www.spiked-online.com/site/article/13147/

      • Prosinac 7, 2012 u 12:49 pm

        za finsku je bio negdje dole link da je uspješnost na PISA u velikoj mjeri i zato što je njihov program usklađen sa PISA testovima, pa su stoga i rezultati bolji na tim testovima.

  14. Prosinac 4, 2012 u 9:17 pm

    Ocito imas i neocekivane obožavatelje

    http://infozona.hr/news/sindikalci-me-nerviraju/5315

    • Prosinac 5, 2012 u 9:30 am

      Hvala Frane.🙂
      A šta da mu ja radim, drugi put nek barem točno prenese podatke kad već ne navodi izvor.

  15. neo
    Prosinac 5, 2012 u 11:57 pm

    Svugdje u Europi su plaće nastvanika (osnovna is srednja škola) otprilike kao i prosječna plaća za tu zemlju pa je to tako i kod nas. Usporedite ove dvije tablice:
    http://www.oecd-ilibrary.org/education/teachers-salaries_teachsal-table-en

    http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_in_Europe_by_monthly_average_wage
    GLEDATI BRUTTO
    E sad druga je stvar što kod nas sa prosječnom plaćom od netto5300 ne možeš normalno živit ali onda taj problem imaju svi u Hrvatskoj a ne samo nastavnici.

  16. nepravda
    Prosinac 6, 2012 u 12:50 pm

    Prosvjeta ima najniže plaće u javnom sektoru i nije u redu da im se režu stečena prava. Oni svoju plaću pošteno zarađuju i ne pada im novac s neba kako se tvrdi.

    • Prosinac 6, 2012 u 5:20 pm

      jel netko pitao 300.000 ljudi koji su ostali bez posla u privatnom sektoru što je nepravda. oni su direktno ostali bez posla jer više nisu mogli zaraditi plaće svih vas u javnim službama i još svoju plaću. Kako država nije rasteretila njih da zadrže svoj posao nego je nastavila plaćati svima vama vaša “stečena” prava onda su završili na cesti.

      kako vas nije sram uspoređivati se sa ostalima u javnom sektoru, a bez uopće ideje tko vas sve skupa plaća i odkud taj novac dolazi.

      e da, stečena prava ne postoje, kao niti djed mraz, probudite se…

      ako smatrate da vrijedite više, potražite posao u privatnom sektoru pa vidite koliko vrijedite.
      usput možete i svog budućeg šefa pitati za stečena prava…pa da vam objasni kako stvari stoje u realnom svijetu, bez državne sise.

      • neo
        Prosinac 6, 2012 u 6:21 pm

        Prosvjeta nema najniže plaće u sektoru to je laž koju opetovano ponavlja Ribić pa onda valjda postaje istina. Čistačica u prosvjeti ima 4100kn plaću a u zdravstvu cca3500. To je zbog onog prosvjetnog dodatka koji primaju svi.
        Što se tiče VSS plaća one se kreću ovisno o stažu 4500 do čak 7000 I to je opet u slično kao u ostalim javnim službama. Druga stvar je što doktori natuku noćne, prekovremene i dežurstva pa imaju par tisuća više ali to je stvar posla.
        Druge službe npr policija je isto u tom rangu dipl krim počne raditi sa 4000 a onda ovisno o stažu i položaju plaća raste opet samo do nekih 7500. A treća stvar su pozicije, pročelnici, načelnici i dr kojima plaća piči i do 15000 (svakako previše)….
        Četvrta stvar su agencije gdje ima svačega ali to su sad počeli riješavati.

  17. D
    Prosinac 7, 2012 u 3:25 pm

    neo :
    Prosvjeta nema najniže plaće u sektoru to je laž koju opetovano ponavlja Ribić pa onda valjda postaje istina. Čistačica u prosvjeti ima 4100kn plaću a u zdravstvu cca3500. To je zbog onog prosvjetnog dodatka koji primaju svi.
    Što se tiče VSS plaća one se kreću ovisno o stažu 4500 do čak 7000 I to je opet u slično kao u ostalim javnim službama. Druga stvar je što doktori natuku noćne, prekovremene i dežurstva pa imaju par tisuća više ali to je stvar posla.
    Druge službe npr policija je isto u tom rangu dipl krim počne raditi sa 4000 a onda ovisno o stažu i položaju plaća raste opet samo do nekih 7500. A treća stvar su pozicije, pročelnici, načelnici i dr kojima plaća piči i do 15000 (svakako previše)….
    Četvrta stvar su agencije gdje ima svačega ali to su sad počeli riješavati.

    Ma koja čistaćica u prosvjeti ima plaću 4100??? Vidio si isplatni list? Ja radim na faksu i kod nas čistačice imaju oko 2800.

  18. Geronimo
    Prosinac 11, 2012 u 8:52 am

    Mmmmmm, sjajna diskusija.

    Nekako mi pada na pamet, da, gledano sa odmakom od x godina od dana mog (napornog, svobuhvatnog i kažu stučnog) školovanja – da je poprilična količina toga što sam učio – bila bespotrebna. “Svako znanje dobro dođe” – pa, da … ali treba netko napomenuti da “stjecanje svakog znanja nešto i košta” – i tada bi se vidjelo da neka “znanja” možda i nisu baš tako potrebna, kao što tvrde oni koji ih mahom predaju – i na njima zarađuju svoje satnice.

    Dobro kaže ona poslovica – slijedi trag novca.

    Neću ponavljati ono što su napisali bolji od mene – pa upućujem da čitatelji ovog komentara još jednom pročitaju ono što su napisali Vedran, Šimun, Kapitalac …
    — i da prestanu vjerovati u bajke poput “stečenih prava” i Djeda Božićnjaka”.

    Zapravo, u Djeda Božićnjaka mogu i dalje vjerovati – jer je lijepo, ništa ne košta, mnoge veseli i nikome ne nanosi štetu.

    • Travanj 1, 2013 u 3:08 pm

      cestitke na clanku iz jutarnjeg. pravo iznenadjenje!

  19. drazen
    Travanj 5, 2013 u 2:10 pm

    Jako dobra emisija od Johna Stossela o sindikalcima http://www.youtube.com/watch?v=6twbMwERv-I

  1. Prosinac 27, 2012 u 10:33 am
  2. Veljača 16, 2013 u 11:37 pm
  3. Prosinac 23, 2014 u 7:30 pm
  4. Ožujak 11, 2016 u 9:53 am

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: