Diskriminacija tragedije

S vremena na vrijeme događaju se prirodne nepogode poput suše, poplave, tuče i sličnog, a njihove žrtve sve češće traže krivce u drugima ili očekuju nadoknadu štete od države. Svake godine, pa tako i ove, pogođene skupine iznova se vješaju o skute države (tj. ostalih poreznih obveznika), tražeći nadoknadu štete: 

Voćari traže hitno djelovanje i osnivanje komisije mjerodavnih institucija za obeštećenje voćara. Traže da im država nadoknadi barem 30% šteta. Ivković kaže kako bi država voćarima trebala oprostiti zakup svoje zemlje na dvije godine, smanjiti kamate na kredite sa 5-6 na 1,5 do 2 posto kakve im nudi IPARD, a naknade za elementarne nepogode isplatiti plantažerima, umjesto, što je dosad bila praksa, i ‘pokojnicima’ sa po dva stabla.

Po kojem principu oštećene strane traže od ostatka stanovništva, osiguranog i neosiguranog, bogatog i siromašnog da subvencionira njihove troškove?

No ovdje postoji još jedan problem koji se može uočiti u posljednjoj rečenici citata: odšteta samo za masovnije događaje, ili događaje koji uključuju veću populaciju, a ništa za manji, osobni opseg tragedije.

Usporedimo dva primjera katastrofe koje je proizvela elementarna nepogoda. U prvom primjeru udar munje u uličnu mrežu kablovima je došao do kuće, te prouzročio požar. U drugom primjeru poplava je pogodila Metković i uništila imovinu mnoštva građana.

Prvi slučaj završio je kao članak u novinama uz eventualnu pomoć rodbine, prijatelja ili neke organizirane humanitarne akcije. Drugi slučaj završio je posjetom tadašnje Premijerke, brojnih državnih dužnosnika i doniranjem novca poreznih obveznika. Na kojoj točci uništenja ili količine žrtava počinje ta intervencija? Koliko je onaj požar iz prvog primjera trebao ubiti ljudi, ili zahvatiti kuća da dužnosnici posjete lokaciju? Vjerojatno je riječ o marginalnom trošku kupovine glasova. Nije li obiteljski dom uništen u Čakovcu jednaka tragedija kao onaj uništen u Metkoviću?

Popravak jedne kuće oštećene ili uništene u nepogodi pada isključivo na teret vlasnika (ili osiguravajućeg društva ukoliko je vlasnik uplaćivao premiju). Ali, ukoliko ista kuća nastrada zajedno sa stotinjak drugih u blizini, to postaje odgovornost svih poreznih obveznika, iako osobna tragedija nije ništa veća.

Samo državna intervencija, financirana sredstvima poreznih obveznika, može na takav način marginalizirati i diskriminirati osobnu tragediju radi političkih bodova i glasova, te čovjeku dati misao kako je bolje, kad je već njegova imovina uništena, da i sve oko njega nastrada, jer jedino tada može očekivati pomoć.

  1. vedran
    Svibanj 31, 2012 u 5:21 pm

    OT – neznam da li je već bilo no ovdje ima predivnih članaka, a top10 prava su poslastica a mogu biti i inspiracija za neke nove tekstove.

    http://www.invisibleheart.com/top_ten/

    • Lipanj 1, 2012 u 8:15 am

      Hvala na linku, pogledat ću. U zadnje vrijeme je više nedostatak vremena za pisanje nego inspiracije🙂

  2. dandy
    Lipanj 2, 2012 u 12:36 pm

    Naprosto je neshvatljivo kako se plemeniti osjećaj solidarnosti s ljudima u nevolji pretvorio u obvezu naknade štete, a ponizni vapaj za pomoć u bezobrazni zahtjev za naknadu štete.
    Postradali umjesto da mole za pomoć, žale i kaju se što se nisu na vrijeme osigurali zahtjevaju od države (nas poreznih obveznika) naknadu štete.
    Vlada je uvela loš običaj diskriminatornog nadoknađivanja štete “pomaganjem” odabranim stradalnicima pa sad svi smatraju da je pravedno u svakoj prirodnoj nepogodi (“tragediji”) od Vlade zahtijevati naknadu štete, a stradalnici kad nešto i dobiju ne osjećaju nikakvu zahvalnost prema svojim sugrađanima poreznim obveznicima nego se i dalje smatraju zakinutima, čuli su da su drugi više dobili, a sad se na njima štedi.
    Mislim da ni Vlada ni stradalnici uopće nisu svjesni činjenice da Vlada nema svoje novce nego dijeli tuđi novac – ona “upravlja” novcem poreznih obveznika. Porezni obveznici preuzeli su ulogu osiguravajućih kuća i zapravo postali taoci vladine neodgovorne politike.

    • Nedjeljni Komentar
      Lipanj 2, 2012 u 5:55 pm

      dandy, lijepo si to rekao. Mislim da lešinari iz vlade uvijek dobro znaju što rade (novem poreznih obveznika kupuju glasove).
      Naravno pretvaraju se da se radi o ovom ili onom, ali čak i kad bi priznali ne vjerujem da bi to izazvalo skandal ili čuđenje.

  1. Listopad 21, 2012 u 2:01 pm
  2. Ožujak 12, 2013 u 11:39 pm

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: