Početna > Uncategorized > Autoceste i koncesija

Autoceste i koncesija

autocestaObzirom kako je pitanje oko koncesije autocesta ponovno aktulano, stavljam jedan tekst napisan za tiskano izdanje Jutarnjeg lista prije nešto više od godinu dana, koji nisam objavio na blogu u cijelosti. Izgleda da se nije puno promijenilo od tada:

Hrvatska je ponovno podijeljena. Tek dosanjani 40-godišnji san o spajanju sjevera i juga u kojem su sudjelovale sve moguće opcije i stranke već se pretvara u noćnu moru. Razlog? Davanje prezaduženih autocesta u koncesiju, ili kako se od nedavno govori – monetizaciju. Još 2001. godine kada je tadašnji premijer Ivica Račan najavio izgradnju autoceste do 30. lipnja 2005. dočekao ga je val kritika iz HDZ-a koji je takav plan smatrao nerealno kratkim. No smjenom vlasti Božidar Kalmeta preuzima dirigentsku palicu i uspjeva završiti dionicu četiri dana prije roka, te dolazi do kratkotrajnih razmirica oporbe i vlasti koja je počela sve zasluge za realizaciju projekta pripisivati sebi. 26. lipnja 2005. Hrvatska je velikom svečanosti obilježila to povijesno spajanje, a tom prigodom pozdravljeni su i Savka Dabčević-Kučar i Ivica Račan i Ivo Sanader. Još prilikom otvaranja 380 kilometara duge dionice Zagreb – Split politički govori i novinski naslovi bili su prepuni hvale i najava o profitabilnosti već 2010. godine, a prema tadašnjim riječima Radimira Čačića, do 2014. autoceste više neće trebati niti dopunsko financiranje iz proračuna u vidu trošarina na gorivo tako da će one financirati državu, a ne obratno. Nacional prenosi kako će utjecaj autoceste biti nesaglediv. Ova autocesta stvorit će nove zone, doći će do naglog razvoja turizma i drugih gospodarskih aktivnosti, do svakodnevnog povezivanja jadranskih gradova: Šibenik, Zadar i Split postaju gradovi na pola sata udaljenosti, stanovništvo se zapošljava, komunicira, školuje se. Dalmatinska zagora pretvara se u Toskanu ili Provansu, otvara se prostor Zagore i Like, dobivamo potpuno novu dimenziju koje sada ni sami nismo do kraja svjesni i čije potencijale još ni u naznakama ne iskorištavamo.

nove autoceste po godinama izgradnje

Izvor: HUKA

Danas ponovno slušamo i čitamo o razmiricama vlasti i oporbe, no naslovi i teme nešto su drugačiji. Nema najavljenog ekonomskog buma, nema benefita profitabilnih autocesta koje pune ionako prepun proračun, nema gužvi na autocestama (osim 3-4 vikenda godišnje ili ukoliko nastane prometna nesreća). Umjesto toga čitamo o raspravama što sa prezaduženim autocestama nesposobnima za samostalni rad i opstanak, o pokojem alkoholiziranom neznanom junaku koji spava na dionici Zagreb – Split, te o dizanju trošarina na gorivo kako bi Vlada zakrpala proračunsku rupu nastalu sve rastrošnijom državom. Bizarnost cijele situacije pojačava činjenica kako najveća lijeva stranka zagovara koncesiju kao jedino rješenje, a najveća desna stranka se oštro protivi tome. Da ne bude zabune, kod nas zapravo ne postoji lijeva i desna opcija, samo vlast i oporba koji provode sličan program, ali oporba redovito više ili manje populistički kritizira sve što radi vlast, makar trenutna vlast povlačila identične poteze koje je prethodno radila trenutna oporba.

Odličnu potvrdu toga dao je Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a koji iz oporbe oštro osuđuje davanje autocesta u koncesiju, no prije samo tri godine je kao član stranke na vlasti glasao za program u kojem točka 7.3 “Upravljanje državnom imovinom” navodi izradu plana davanja u koncesiju dijela izgrađene auto-cestovne infrastrukture. Danas se iz oporbe mogu čuti isključivo protivljenja koncesiji, a najviše koncesiji izgrađene infrastrukture koju smatraju posebno ekonomski neracionalnom. Dakle prema preporuci oporbe, ukoliko ste izgradili kuću na kredit i upali u dugove, potpuno je iracionalno iznajmiti jedan kat kako biste si pomogli pri otplati kredita, jer je kuća već sagrađena. Tako Goran Marić, šef odbora za financije naše ponovno dokazano ne baš ekonomski desne stranke smatra koncesiju javnim priznanjem nevjerovanja u sposobnost države. No člana desne stranke trebalo bi zanimati zašto se do sad čekalo sa koncesijom, jer svi dosadašnji rezultati pokazuju kako država vrlo loše upravlja svojom imovinom, što dovodi do sve većeg opterećenja građana koji kroz poreze i rast cijena (često monopolističkih) usluga moraju podmiriti dugovanja.

Brojne ankete o tome žele li Hrvati dati autoceste u koncesiju pokazuju kako je veći dio ispitanika protiv takve opcije. Većina građana smatra da su autoceste nacionalno blago koje ne treba davati strancima, jer su građene novcem građana, stoga ne bi bilo u redu da sada koncesionar na njima profitira. No autoceste su već u vlasništvu stranaca. Točnije, nikada nisu ni bile hrvatske. Građene su pretežito kreditima stranih banaka (KfW, Bank Austria, Deutsche bank, JP Morgan, Europska investicijska banka, Credit Suisse itd.), dakle tuđim novcem, a od 5,8 milijardi eura za izgradnju otplaćeno je tek oko 1,8 milijardi. Hrvatske autoceste trenutno duguju 4 milijarde eura, tj. oko 30 milijardi kuna. Zaposlenih Hrvata je prema zadnjim podacima 1,34 milijuna. Dakle pravo referendumsko pitanje trebalo bi biti: “Jeste li spremni dati minimalno 22.000 svojih kuna kako bismo kupili autoceste od banaka?

Prihodi i investicije autocestaHAC je u 2012. na cestarinama prikupio oko 1,3 milijarde kuna, a ARZ 480 milijuna. Dakle, ukoliko zanemarimo postojanje bilo kakvih troškova održavanja, plaća djelatnika i slično, autoceste bi se isključivo od današnjih nivoa prihoda cestarina isplatile za nekih 17 godina. Ali kada se na to dodaju troškovi održavanja i plaća te prihodi od trošarina, prihodi autocesta za 2012. iznosili su  oko 2.75 milijardi, a rashodi 4,12 milijarde kuna. Ukoliko detaljnije pogledamo izvješća vidljivo je da autoceste iz redovne dobiti (prihod cestarine minus rashodi upravljanja) trenutno ne pokrivaju niti kamate za više od 50 dosad podignutih kredita. Dakle, sa ukupnim prihodima od cestarina jedva uspijevaju podmiriti kamate na uzete kredite, ali bez pomoći trošarina nikako uz to ne mogu otplatiti glavnicu ili održavati autoceste. Od tih rashoda za upravljanje i održavanje 45% čine rashodi plaća oko 3,5 tisuća zaposlenika koji se brinu za nešto više od tisuću kilometara autoceste. Prošle godine IRD Engineering ustvrdio je kako je ta brojka zaposlenih po kilometru oko 4 puta veća od talijanskih ili austrijskih autocesta, te da više od trećine zaposlenih radi na naplati cestarine. Taj problem nastao je političkim, ekonomski iracionalnim odlukama o pretjeranoj i prebrzoj izgradnji neisplativih dionica, sumnjivim malverzacijama poput financiranja arheoloških iskapanjapreplaćivanja signalizacije, probijanja planiranih troškova, te brojnih drugih. Sve to sada moraju otplatiti hrvatski porezni obveznici.

HAC prihodi i rashodi 2012Skorašnje dizanje trošarina na gorivo kojim država planira smanjiti proračunski deficit ravno je gašenju goruće zgrade čašom benzina, jer povećanje trošarina na gorivo kako bi se uprihodovala dodatna sredstva nije samo poskupljenje goriva nego poskupljenje svih roba i usluga vezanih uz gorivo od autoprijevoza do hrane. Samim time, građani će nastaviti sa smanjenjem osobne potrošnje, što će u konačnici dovesti do sve slabijeg punjenja proračuna. Indijanska poslovica kaže “Kada konj ugiba s njega treba sjahati”, no čini se da kod nas rješenje pronalaze u nabavci većeg biča. Iako Vlada planira uprihoditi dodatnih 100 milijuna kuna većim trošarinama, podaci pokazuju kako je potrošnja motornih i dizelskog goriva u padu, kao i prihod države od trošarina. Potrošnja motornih benzina je ispod razine iz 2006. godine, a potrošnja dizelskog goriva ispod razine iz 2007. godine. Ukupni prihodi trošarina na naftne derivate u 2012. (iako su u tom periodu trošarine postotno rasle) zbog smanjene potrošnje industrije i građana bili su 638 milijuna kuna manji nego 2006. godine, tako da je vrlo realno očekivati daljnje smanjenje tog oblika proračunskih prihoda.

No koncesija nije prodaja. Koncesijom se stječe pravo upravljanja, tj. gospodarske uporabe autoceste i pojedinih objekata, te dužnost održavanja autoceste za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji. Ekonomski je potpuno iracionalno održavati status quo tvrtke koja ima veću ratu kredita od prihoda koje ostvaruje, te kojoj veći dio prihoda čine državne potpore, tj. trošarine na gorivo. No, prema predsjedniku odbora za financije HDZ-a, racionalnije je u ime javnog dobra plaćati kamate i kredite desetljećima, te riskirati još veće dugove umjesto odmah barem djelomično zatvoriti dugove novcem od koncesije.

Nacin dolaska turista u RHUnatoč svom tom populizmu Karamarko je u pravu kada tvrdi da će financijski efekti koncesije biti kratkoročno krpanje proračunskih rupa, ali upravo tu gdje treba djelovati on šuti. Razlog tek kratkoročnim benefitima nije iznos koncesijske naknade, nego uporno odbijanje svih dosadašnjih vlasti da se konačno pozabave rashodovnom stranom proračuna. To je pravi problem koji je doveo do današnjeg stanja prezaduženosti u državi, a ozbiljna desna oporba bi, umjesto da se bavi demagoškim branjenjem imovine koja ionako nije u našem vlasništvu, trebala postavljati pitanja o uvjetima koncesije i načinu uporabe uprihodovanih sredstava. Drugim riječima, hoće li se tim i ostalim sredstvima i dalje baratati populistički kako bi se očuvao socijalni mir, ili će biti korištena za otplate kredita, smanjenje duga i opterećenja građana, te poboljšanja rejtinga države i investicijske klime. No najzanimljivije od svih pitanja je kakve sve uvjete i olakšice planira ponuditi Vlada kako bi privukla nekoga da uzme autoceste sa ovako lošim financijskim stanjem u koncesiju, te kako će zbog toga za građane izgledati stvarni efekti koncesije, jer se država ni u kojem slučaju ne planira odreći prihoda od trošarina na goriva. Ukoliko će država koncesionaru garantirati prihod i minimalnu količinu prometa (i plaćati penale u slučaju neostvarenja), te zadržati pravo određivanja cijena, nećemo se posebno usrećiti.

Kategorije:Uncategorized Oznake:, ,
  1. Ivek
    Kolovoz 29, 2014 u 10:29 am

    Dobar članak (ma svi su ti dobri), ali na žalost premalo nas Hrvata čita tvoj i slične blogove, informira se o nečemo van HRT-a i sličnih medija, tako da nam nema pomoći… Sindikati će skupiti potpise za referendum, ljudi će glasati protiv monetizacije (jer 90% njih ni ne kuži što je to) a mi ćemo i dalje plaćati preskupe autoceste i ne daj bože graditi ih još (Vrbovec-Koprivnica, Ploče-Dubrovnik, …)

    a tako lijepu Hrvatsku imamo😦

    • stipe
      Studeni 4, 2014 u 9:04 pm

      Da … a super stvar je nasim super postenim i dobrim politicarima dati jos 20mlrd kn kako bi se igrali jos malo duze.

  2. Kolovoz 29, 2014 u 10:40 pm

    Mene zanima nešto drugo. Prilikom gradnje takvog objekta morala je biti napravljena studija isplatljivosti? Ako je cesta bila isplatljiva, zašto nisu našli investitora koji bi izgradio cestu i onda na nju imao koncesiju. Tako su radili talijani iz ww2, tj. poznata Autostrada del sole. Ako nije bila isplatljiva, zašto nije gradnja i troškovi gradnje prilagođena uvjetiima? Tko će za to odgovarati? I tako dalje….

    • Kolovoz 30, 2014 u 9:52 am

      Treba pokušati naći podatke o prometu i isplativosti pojedinih pravaca, ali lako moguće da pojedine pravce ili pojedine dionice privatnik nikada ne bi izgradio u obliku autoceste.

  3. dandy
    Kolovoz 31, 2014 u 7:02 pm

    Naše autoceste su vrlo skupa igračka koju si vjerojatno nismo mogli priuštiti, barem ne po cijeni po kojoj su izgrađene. Sad kad smo ušli u to trebamo ih što više koristiti, uz što manje troškova kako bismo smanjili ukupnu štetu.
    Koncesija, prodaja iliti monetizacija autocesta nije rješenje.
    Ona vlada koja bi danas dobila novac od koncesionara samo bi se nastavila rasipnički ponašati, ne bi rezala proračun nego bi nas na brzaka zadužila za još jednu vrijednost autocesta.
    Inače sam za privatizaciju gotovo svega što država ima, a moglo bi donositi profit, ali za ceste je bolje rješenje da ostanu u državnom vlasništvu, da se minimalno naplaćuju i tako pomažu razvoju gospodarstva.
    Neka se dugoročno otplaćuju, to mi nije problem (ako se već mora), ali sustav naplate treba pojednostaviti, treba ukinuti naplatne kućice, otpustiti većinu zaposlenih i uvesti vinjete. Onima koji plate godišnju vinjetu treba osigurati veliki popust, a ostalima koji su u tranzitu ili se samo povremeno služe cestama treba naplatiti punu cijenu.
    Koncesije, “monetizacije” i slične makinacije samo bi kratkoročno napunile džepove vladajućoj garnituri, a nama poreznim obveznicima povećale dugove, ali i cijenu korištenja autocesta.

    • Kolovoz 31, 2014 u 8:45 pm

      Čak i sa racionaliziraš plaće, one su trenutno sa dodacima 450 milijuna kn. Kamate po kreditima su 1,2 milijarde. I dalje imaš velike gubitke u poslovanju.

      • Rujan 1, 2014 u 7:29 pm

        Novac smo potrošili, sad imamo dobre ceste i velike dugove, a tzv monetizacijom samo bismo si poskupili korištenje tih cesta koje u svakom slučaju moramo otplatiti.
        Mislim da je sad najmanje štetno maksimalno korištenje ceste po niskim cijenama kako bi ih iskoristili kao polugu za gospodarski razvoj Hrvatske.
        Svaki koncesionar imat će druge prioritete, a račun na kraju uvijek plaćaju porezni obveznici…

  4. Rujan 2, 2014 u 1:11 pm

    Uhvati me smijeh kad gledam kako se Karamarko i Marić nastoje uklopiti u narodni val nezadovoljstva protiv davanja koncesija za autoceste, a bez ikakva argumenta. Ajde dajte momci neki plan na papir/web , dosta mahanja crvenima i crnima.
    Zašto nema primjerice studije isplativosti auto-cesta, kako reče Monopoliz. ? Pa ima, recimo, ali se to skriva kao zmija noge, jer su primjerice studiju za A5 radili oni koji su je projektirali i bili nadzorni organ (IGH) , to je jedinstveni slučaj u svijetu, ali to smo mi.
    U studiji trošak auto-ceste 180 miliona eura, na kraju balade račun će biti oko 550-600 miliona eura,obzirom na totalni kaos oko održavanja i zatvaranja odmorišta,povećanih troškova održavanja,itd.Uostalom,pisano je o tomu prije par godinica lijepo http://usporedbe.wordpress.com/2011/09/18/isplativost-autoceste-a5/.
    Uglavnom, pošto imam nekog bliskog tko je doista iz struke za gradnju auto-cesta, pitao sam ga onomad za troškove po km, jer se raspon kretao od početka gradnje za 1,5 milion kuna po km, da bi došli do Dalamatine i Dugopolja-Ploče za skoro 83 miliona kuna kilometar.Veli da se sve,zajedno s pripadajućim priključcima,infrastrukturom, pošujmljavanjem kao prevencijom od klizišta i uz pravilno planiranje korištenjem prirodnih i več korištenih ruta (ah,ta pametna Austro-Ugarska),novom elekrtičnom mrežom,optičkim kablom,projektiranjem za industrijske zone,priključke velikim pogonima gradnjom zaobilaznih cesta,saniranjem lokalnih,postavljanjem boljeg profila cesta,uz korištenje reciklažnih resursa,čak i nabavkom helikoptera u opsluživanju i prevenciji gužvi i saniranju sao.nesreća,itd. moglo obaviti samo iz trošarina za gorivo ,koje je dobivao HAC, i to da bude top (17 milijardi kuna), sve ostalo je čista pljačka. Zar nije ono VL objavio podatke za smo za svaki km u gradnji u tom bum razdoblju trebali 3 miliona eura kredita, do danas negdje oko 5,62 milijarde eura ?!
    Nema tog mađioničara koji će naći taj novac, ai sanirati čistu crnu rupu troškova čitavog sustava,potpuno neefikasnog, gdje nisu čuli niti za vinjetu, a o satelitskoj naplati,korištenju GPS-a da i ne pričamo. Ali, tako je to kad se radi o rodijačkoj tvrtki, čiji račun svi plaćamo.
    Da se radi o privatnom poduzetniku, već bi bio proglašen stečaj.

  5. Rujan 3, 2014 u 12:22 pm

    Zaboravih dodati jednu istinitu anegdotu: na jednom od sastanaka u vezi stranih investitora,na kojem sam bio , gospon koji je bio nazočan,zabavljao je većinu upućenih ljudi s kontinuiranim opaskama “kako se ovdje iz silnih grafikona i podataka ništa ne razumije”, dok mu nisu skrenuli pažnju da materijale drži naopako.
    Kasnije je avanzirao politički i postao jedan od glavnih direktora HAC-a.
    Čemu onda čuđenje sadašnjom situacijom ?

    • Tantor
      Rujan 3, 2014 u 1:02 pm

      Pa i nema čuđenja. Čuditi se mogu samo oni koji ništa ne razumiju. A ti po svojoj prilici i nemaju kapacitete potrebne za razumijevanje. Pa se uvijek čude iznova. Što se tiče Karamarka, taj isto baš ništa ne razumije, nego oportunistički iskorištava priliku jer za drugo nikada i nije bio sposoban, a i dobar dio ljudi oko njega. Ako shvati da se poslije izbora treba maknuti i ostati samo figura stranke, onda možda, nekim čudnim i potpuno nepredvidivim spletom okolnosti izbjegnemo potpunu katastrofu? Ja osobno nisam optimist. Problem je što u Hrvatskoj trenutno nema niti jedne domoljubne stranke (trećeg puta) čiji ljudi razumiju problem. Sve je to samo prelijevanje iz šupljeg u prazno i šuplja demagogija. U našim uvjetima bila bi potrebna čvrsta osoba (prosvjećeni apsolutist) koji bi sjekirom presjekao stvar. Nažalost kakve smo sreće i pameti, prije bi dobili komunističko-kvazi-nacionalističkog diktatora, nešto kao u Venezueli….

  6. Rujan 4, 2014 u 12:30 pm

    Vlada je danas dala suglasnosti i jamstva za tri kredita ukupno vrijedna 600 milijuna eura za podmirenje ovogodišnjih kreditnih obveza – za dva kredita u iznosu od 400 i 150 milijuna eura Hrvatskim autocestama (HAC) te jedan u iznosu od 50 milijuna eura Centru za restrukturiranje i prodaju (CERP).

    Poslovni.hr

    • Rujan 4, 2014 u 8:09 pm

      Hitno treba zabraniti HAC-u dizanje kredita. Država je napravila autoceste pa neka ih ona i vraća, a HAC treba svesti na minimum, uvesti vinjete i odrediti im minimalne plaće, baš kao što i cestarina treba biti minimalna.
      A CERP ako ne može živjeti od prodaje državne imovine nego još moraju i dizati kredite za redovno poslovanje znači da su totalno nesposobni i treba im svima podijeliti otkaze!

  7. Rujan 5, 2014 u 6:52 am

    Hrvatski proračun je oko 130 milijardi, a za ceste smo dužni 30 milijardi.
    Proračun trebamo prepoloviti, a dug za ceste vratiti kroz tri godine pa ćemo imati kvalitetne i jeftine autoceste i što je jednako važno znatno jeftinije cijene goriva oslobođene nameta za autoceste i eto nam uvjeta za razvoj godpodarstva.
    Samo trebamo odlučiti gdje ćemo rezati proračun, a ni to nije problem, počnimo od predsjednika, sabora i vlade, mirovina, zdravstva i poticaja svake vrste i vrlo brzo ćemo doći do rasta gospodarstva od 15-20%, a kada nam gospodarstvo poraste bit će i za poreze i proračun od 300 milijardi, ako bude trebalo, neće biti problem.
    Samo najprije trebamo rezati i dugove vratiti…

  8. Vinka
    Listopad 10, 2014 u 10:55 pm

    Mnogo je lakše skupljati potpise za referendum nego naći rješenje za problem dugova HAC-a.

    • dandy
      Listopad 11, 2014 u 6:25 pm

      Situacija s referendumom je malo tragikomična, referendum trebamo podržati, ceste trebaju ostati državne, porezni obveznici ih trebaju što prije otplatiti, ali za HAC je jedino rješenje da se restrukturira (smanji) i privatizira.
      Država treba pronaći optimalniji način za naplatu cestarina, bez sudjelovanja HAC-a (npr. vinjete), a privatne tvrtke (i HAC među njima) neka se na javnim natječajima natječu za poslove održavanja dionica autoceste.

  9. Listopad 12, 2014 u 1:42 pm

    ac su odpočetka građene sa pretpostavkom da ostvareni promet neće omugućiti otplatu kredita tj donositi adekvatnu dobit, ali se računalo sa popratnim efektima prometne povezanosti. prvo su na tapeti bili sistemi naplate jer samo jedna naplatna kućica košta 500 mil kn… plus radnici koji su uposleni i slični troškovi, pogledajte slovence koji su sistmom vinjeta uprihodovali skoro jednak promet kao hr ac, iskreno ne slažem se sa vinjetama jer bi to bilo loše za domicilno stanovništvo koje bi bilo prinuđeno kupovati vinjete za bilo koji izlet izvan gradskih zidina, ali danas kad već postoji enc zašto ne povećati cestarine za nekih 15-20 % za one koji vole osobni pristup na naplatnim kućicama, ostali koji imaju enc zadržali bi postojeće cijene, izvukla bi se koja kuna od stranaca koji dolaze povremeno u hr, jer teško da bi baš svi uzimali enc, a i oni koji uzmu enc teško da bi potrošili sve računa a motivirali bi ih i na sljedeći dolazak plus cijena kapitala kad ti neko unaprijed da novac a uslugu koristi ko zna kada. druga glupost je razdvajanje ac na više “subjekata” kao npr hac arz ili onc.. neznam čemu služi osim za postavljanje podobnih na rukovodeća mjesta u novosonovanim firmama. i treće ako već nije profitabilno na dulji rok odlagati otplatu kredita najbolje rješenje je osnivanje hrac dd izlistati dionice na burzi po modelu ipo i tako skupljen novac iskoristiti za premošćavanje kreditnih obveza, po onome što sada znam ac donose prihod od oko 3 mlrd kn godišnje koji bi se kroz dividendu vratio ulagačima, vlasnicima dionica, država bi zadržala kontrolni paket od 25%+1 a vjerojatno bi i takovo dd radilo na povećanju dobiti i racionalizaciji poslovanja

    • dandy
      Listopad 12, 2014 u 10:22 pm

      Domicilno stanovništvo odnosno svi koji registriraju vozila u RH mogu vinjete kupovati na godišnjoj razini kao dodatni porez pri registraciji vozila, a svi ostali pri ulasku u RH. Godišnja vinjeta treba biti jeftina, npr. može se prodavati uz 80% popusta, kako bi korištenje cesta za domicilno stanovništvo bilo što jeftinije, oni ionako moraju otplatiti kredite za njihovu izgradnju kroz proračun.
      Prodaja autocesta kroz stvaranje dioničkog društva je neprihvatljiva jer se radi o takvoj vrsti objekta (državnoj infrastrukturi) koji daje monopolnu poziciju njegovom vlasniku pa bi to za bivše vlasnike i buduće korisnike autocesta (porezne obveznike) bio čisti autogol.

  1. Listopad 13, 2014 u 6:49 pm
  2. Listopad 14, 2014 u 3:25 pm
  3. Listopad 15, 2014 u 12:02 am
  4. Listopad 8, 2015 u 8:29 am

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: