Početna > Hrvatska, poljoprivreda, poticaji, protekcionizam > Učinkovitost poticaja u poljoprivredi

Učinkovitost poticaja u poljoprivredi

drzavne subvencijeGlavna preokupacija hrvatskog seljaka u zadnje vrijeme je traženje odgovora na pitanja: Kad će ti poticaji? Koliki će biti u odnosu na prošlu godinu? Koji su uvjeti za dobivanje poticaja? Kako popuniti kompliciranu dokumentaciju za poticaje?

Što ne valja u toj slici? Zaista je zabrinjavajuće da seljaci u Hrvatskoj danas više vremena provode po agencijama, ministarstvima i forumima tražeći upute kako doći do proračunskog novca, te blokirajući prometnice na naznake da će isti biti smanjen, umjesto da razmišljaju kako da isti zarade prodajom vlastitog proizvoda i vrijeme utroše na traženje odgovora na pitanja: Što se isplati proizvoditi? Što ljudi traže? Što uvozimo, a može se jeftinije proizvesti kod nas?

Ako je naša hrana toliko bolja, kvalitetnija i zdravija od uvozne kako sami tvrde, zašto su onda našim proizvođačima uopće potrebne tako sveobuhvatne subvencije i zaštite proizvodnje? Temeljna pretpostavka subvencija jest da one pozitivno utječu na razvoj tehnologije, prinose, snižavaju ulazne troškove, te u konačnici pojeftinjuju proizvode za građanstvo i industriju. Pretpostavka carinske politike je zaštita domaće proizvodnje tako što se dodatnim nametom strani proizvodi poskupljuju. No i uz vrlo visoku zaštitu proizvodnje, te činjenicu da je hrvatska poljoprivreda od 1998. do danas iz proračuna financirana sa preko 37 milijardi kuna, nema ni traga od obećanog tehnološkog skoka, rasta prinosa i jeftinije hrane. Državne potpore poljoprivredi i ribarstvu 1998. godine iznosile su 643 milijuna kuna, a do 2011. narasle su na 4,12 milijardi kuna. Udio poljoprivrednih subvencija u ukupnim državnim potporama porastao je sa 27% u 2006. na 46% u 2011. Od 2005. cijene poljoprivrednih proizvoda porasle su u EU 14,6%, a u Hrvatskoj 14,5%. 1998. godine prosječni prinosi pšenice bili su 4,2 tone po hektaru, a 2011. 5,2 tone, a prinosi kukuruza u istom periodu porasli su sa 5,2 t/ha na 5,7 t/ha u 2011. Mađarska je primjerice prinos kukuruza prošle godine imala 8,7, Bugarska 3,5, Francuska 8,5, a Italija 8,9 tona kukuruza po hektaru. 

2002. godine donesen je novi Zakon o potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, koji je nastojao ujednačiti visine poticaja po zasijanoj površini, dodatno proširio obuhvate i kategorije za koje će se plaćati poticaji, te uveo modele potpore dohotku, kapitalnim ulaganjima i ruralnog razvoja uz već postojeće poticaje proizvodnje. Model potpore dohotku već je iduće godine koristilo 1.945 osoba, te je za njega izdvojeno 13,93 milijuna kuna, što je predstavljalo 0,65% sredstava za potporu poljoprivredi. Najveći dio sredstava, 95% isplaćeno je kao subvencije poljoprivredne proizvodnje.

subvencije hrvatskoj poljoprivredi po godinamaSve izraženije navedeno lobiranje radi dobivanja državnog novca u svijetu, a posebno Hrvatskoj, nije nepoznanica, no u svakom slučaju gubljenje vremena na pisanje dokumentacije kako bi se zadovoljili komplicirani birokratski uvjeti za ograničena proračunska sredstva potpuno je kontraproduktivno i štetno na više načina. Kao prvo, država mora potrošiti resurse kako bi ubrala poreze od građana, zatim mora utrošiti resurse na raspisivanje natječaja za ta sredstva. Zatim počinje lobiranje za ograničena proračunska sredstva u kojem prijavljeni proučavaju pravila i popunjavaju dokumentaciju, te na kraju nekolicina odabranih prima zatraženi novac. U cijeloj igri profitiraju samo oni s najboljim političkim vezama, ili nekim čudom oni koji su zadovoljili propisana pravila, a svi ostali završavaju igru na lošijoj poziciji od početne. Poreznim obveznicima u konačnici je ostalo manje novca za trošenje prema svojim željama, a potencijalni rentijeri potrošili su dragocjeno vrijeme pišući dokumentaciju umjesto da su svoj trud uložili u proizvodnju i zadovoljenje potreba tržišta. Tako je prošle godine svaki stanovnik Hrvatske subvencionirao poljoprivredu sa više od 900 kuna, bez da je pritom na obiteljski stol stavio barem jednu ribu, kruh, jabuku ili komad mesa. Kada takvo trošenje resursa na lobiranje i rentijerstvo proizvođačima postane prioritet nad stvarnim produktivnim radom kako bi se zadovoljili kupci, kvaliteta i ponuda padaju, cijena raste, a proizvodnja i tržište u konačnici propadaju.

Često se spominje potreba reforme poljoprivrede koja bi za cilj trebala imati okrupnjavanje poljoprivrednih površina, no usporedba Hrvatske i Mađarske pokazuje kako su mađarska gospodarstva u prosjeku manja od hrvatskih, no mađarski seljaci u prosjeku imaju znatno veće prinose od hrvatskih, tako da problem možda leži negdje drugdje. Uspoređujuću podatke o veličini gospodarstava, možemo primjetiti kako su hrvatske farme većinom vrlo male. Gospodarstva s manje od 2 hektara čine 53% ukupnog broja, 21% gospodarstva posjeduje 5 do 30 hektara, a tek 0,36% farmi veće je od 100 hektara. Udio malih farmi u EU dosta je sličan hrvatskom prosjeku. Mala gospodarstva u EU čine 49%, no farme veće od 100 hektara čine 2,71% ukupnog broja. Takvu statistiku Europske Unije u velikoj mjeri kreira Rumunjska, koja zbog velikog broja malih poljoprivrednih gospodarstava čini 32% ukupnog broja farmi u Uniji. Od 6 milijuna gospodarstava EU površine manje od 2 hektara, pola se nalazi u Rumunjskoj. Njemci primjerice imaju samo 5% gospodarstava površine manje od 2 hektara, no 50% gospodarstava je površine 5 do 30 hektara. Mađarima s druge strane, gotovo 79% gospodarstava ima površinu manju od 2 hektara, samo 9% pripada kategoriji 5 do 30 hektara, a 1,3% gospodarstava ima površinu preko 100 hektara.

proizvodnja zitarica u tHrvatska neprestano bilježi viškove u proizvodnji pšenice, koji svake godine rezultiraju dramatičnim pregovorima o cijeni otkupa, prijetnjama i blokadama, no hrvatski poljoprivrednici i dalje uporno siju pšenicu koje imamo viška i slabo se prodaje, iako iz vlastite poljoprivredne proizvodnje Hrvatska ima samo osam poljoprivrednih proizvoda dovoljnih za svoje potrebe. Od ukupne zasijane poljoprivredne površine 64,6% zasijano je žitaricama, a razlog tome vjerojatno leži u zaštitnoj cijeni pojedinih kultura koje je država označila kao strateške, te poticajima po zasijanom hektaru umjesto po prinosu.

Drugi razlog zašto baš pšenica? Prema Agroklubu, godišnje je za uzgoj pšenice po hektaru potrebno 16 sati rada, a poticaji od 2.055 kuna po hektaru pokrivaju troškove nabave mineralnih gnojiva za gnojidbu i prihranu. No usprkos tome, Hrvatska je u začelju po potrošnji mineralnih gnojiva, čija cijena se od 2005. do 2011. gotovo udvostručila, a to bi također mogao biti jedan od bitnijih razloga slabijih prinosa. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku 2007. poljoprivrednici su potrošili 413.900 tona mineralnih gnojiva, a ta količina do 2011. pala je na 278.870 tona. Usporedba cijena mineralnih gnojiva i visine poreza na dodanu vrijednost u susjednim zemljama hrvatskim seljacima ne idu na ruku. Tako cijena Petrokemija KAN gnojiva u Hrvatskoj košta 2.319 kn + PDV, tj. 2.900 kuna po toni, a u Sloveniji koja ima stopu PDV-a u poljoprivredi 8,5% isto gnojivo košta 360 eura, tj. oko 2.500 kuna po toni. Za UREA-u hrvatski poljoprivrednik mora izdvojiti 4.415 kuna po toni, dok je cijena istog proizvoda u Sloveniji 3.650 kuna po toni.

stoka i peradProsječni prinosi pšenice po hektaru u Hrvatskoj iznose 5,2 tone, a prosječna prošlogodišnja otkupna cijena iznosila je 1,35 kuna za kilogram, što daje prihod od 7.020 kuna po hektaru. Kada tome pridodamo poticaje za sjetvu, prihod po hektaru pšenice iznosi prosječno 9.075 kuna za 16 do 20 sati rada. Čak i da su direktni troškovi u visini od 50% spomenutih prihoda, to je satnica od 230 do 280 kuna. Usporedbe radi, satnica radnika na minimalcu iznosi oko 15 kuna. Rashodi su individualni i ovise o vrsti sjemena, cijeni goriva, te gnojidbi i prihrani, no sudeći po podatcima o potrošnji mineralnih gnojiva, sve manje poljoprivrednika se odlučuje na neizvjesnu zaradu od prinosa i cijene žitarica. Umjesto toga sve češće odlučuju sjetvene poticaje umjesto na gnojidbu trošiti nenamjenski, a prinos kakav bude. Prošlogodišnji izvještaj inspektora Ministarstva financija ukazuje kako svaki šesti poljoprivrednik sredstva troši nenamjenski ili lažno prikazuje stanje kako bi dobio veći iznos potpora. Unatoč malim gospodarstvima, velik broj poljoprivrednika visoko je zadužen jer poticaje ulaže u kupovinu skupe i nepotrebne mehanizacije koja da bi bila isplativa mora biti u pogonu barem 10 puta više vremena nego što se koristi.

Dok našu poljoprivredu i proračun iz godine u godinu sve više uništavaju rastući poticaji koji pogrešno navode seljake što kupiti i u kojoj količini napraviti ili uzgojiti, a uzor i financijska sredstva za nove subvencije tražimo u Europskoj Uniji koja je samo 2010. godine na potpore poljoprivredi potrošila 57 milijardi eura poreznog novca, Novi Zeland krenuo je potpuno drugačijim smjerom tako što je počeo smanjivati i ukidati subvencije poljoprivredi.

Ulazak Britanije u EU za Novi Zeland značio je veliku promjenu u trgovinskim odnosima zemalja Commonwealth-a, a rastuće cijene nafte u svijetu povećale su problem. Zbog svega toga, Vlada Novog Zelanda odlučila je subvencionirati poljoprivredu nadajući se boljim prinosima i većem izvozu. Nudili su kompletan paket od 30-ak mjera koji jedan poljoprivrednik može poželjeti: subvencije za gnojiva, izvozne poticaje, porezne olakšice za veće količine stoke, kredite s nižim kamatnim stopama, potpore u slučaju elementarnih nepogoda, novčane dodatke za istrebljenje korova, besplatne poljoprivredne edukacije. Lista farmera koji su zahtjevali subvencije postajala je sve veća, a proračun sve opterećeniji. U periodu najvećih izdvajanja za poticaje oko 33% vrijednosti proizvedenog proizvoda činila je subvencija. Hrvatski udio subvencija u ukupnoj cijeni danas je oko 30%.

Zanimljivo, ali sami poljoprivrednici shvatili su apsurdnost situacije, te su od vlasti tražili promjene u načinu funkcioniranja subvencija. 1982. godine najveća udruga poljoprivrednika poslala je dopis Vladi Novog Zelanda u kojem objašnjavaju kako je kontrola inflacije i državne potrošnje veći prioritet od subvencija poljoprivredi koje bi se poljoprivrednike trebale spasiti od inflacije. Naveli su kako je jedan od razloga deficita rastući udio subvencija u državnoj potrošnji. Iako je tadašnji premijer Rob Muldoon odbio preporuke, ekonomisti su počeli sve više proučavati utjecaje državnih intervencija na tržište. 1984. na izborima pobjeđuje Laburistička stranka koja počinje sa deregulacijom tržišta smanjujući subvencije i carine, unatoč protestima i upozorenjima kako će više od 10% poljoprivrede propasti. Period tranzicije trajao je 6 godina, prilikom kojih je propalo 1% gospodarstava. Poljoprivrednicima zaduženima početkom reforme, reprogramirani su postojeći krediti, pošto su bili na udaru zbog ukidanja povoljnijih kredita i povećanja kamata. Industrija vezana uz preradu hrane također je bila na udaru, a oni koji su i uz reprogramiranje propali, smatrani su kao neučinkoviti čak i prije reforme.

Ukidanje subvencija poljoprivredi natjeralo je poljoprivrednike i prateću industriju da budu učinkovitiji, samostalniji, diverzificiraju i prate kretanja tržišta, a proračunski novac iz spašavanja poljoprivrede djelomično se transferiralo u istraživanje novih i efikasnijih poljoprivrednih metoda. Produktivnost uz subvencije povećavala se 1% godišnje, a nakon subvencija 5,9% godišnje. 1985. godine poticaji novozelandskoj poljoprivredi iznosili su preko milijardu dolara, a proizvodnja je iznosila 4,5 milijardi. Već 1990. godine poticaji su smanjeni na 200 milijuna dolara, no proizvodnja je porasla na više od 6 milijardi. Danas na Novom Zelandu rijetko koji poljoprivrednik želi povratak u vrijeme subvencionirane poljoprivrede, a potpore smatraju socijalnom pomoći i životom na tuđi račun. Umjesto da prepuste državi biranje pobjednika i gubitnika subvencionirajući određene kulture i pojedince, stvar su uzeli u svoje ruke. Novi Zeland sada izvozi gotovo 90% svojih poljoprivrednih proizvoda, a stanovnici jedu pretežno domaće proizvedenu hranu. Udio subvencija u cijeni proizvoda spustio se sa 30% na samo 2%, no ta 2% predstavljaju uglavnom istraživanja u svrhu poboljšanja poljoprivrednih tehnika. Prinos žitarica veći je od obilno subvencionirane konkurencije iz SAD-a i EU. Tako prosječan prinos žitarica po hektaru u posljednjih 10 godina na Novom Zelandu iznosi 7 tona, u EU je 5 tona, a u SAD-u 6,2 tone. Njihov posao pretvorio se u vješto i uspješno poduzetništvo, proizvodi su postali iznimno kvalitetni, cijenjeni, vrlo konkurentni i priznati u svijetu, a poljoprivrednici su ponosni na isključivo vlastite uspjehe u svijetu u kojem njihovi kolege iz drugih zemalja opstaju zahvaljujući pomoći države.

Novi Zeland ukidanjem subvencija postigao je upravo ono što mi želimo postići sve većim subvencijama: konkurentnu poljoprivredu, rast proizvodnje, izvoz, manji deficit, te konzumiranje pretežno domaće hrane.

Članak je objavljen u Magazinu Jutarnjeg lista pod naslovom Kako su poticaji uništili seljake.

  1. Travanj 20, 2013 u 9:52 pm

    rural madness teski

  2. Travanj 21, 2013 u 12:06 pm

    Od početka subvencioniranja (početkom 2000.-tih) cijene gnojiva i većine sjemenskog materijala su učestvoručene. Istovremeno su cijene žive stoke na istoj ili nižoj razini (!). Cijene žitarica umnogome ovise o urodu, ali u nekom prosjeku su rasle tek 100%.
    To je prava istina gdje se kanaliziraju dobivene potpore koje uostalom i nisu točne na priloženom grafikonu (izgleda da si citirao ukupan proračun ministarstva poljoprivrede; ovogodišnje subvencije su 2,6 mlrd).
    Za točnost ovih tvrdnji kontaktiraj Tisup

    Naravno da svi živo očekujemo potpore koje po prvi puta u kratkoj povijesti nisu isplaćene u glavnini do proljetne sjetve. Samo da spomenem da su u EU isplaćene još u prosincu.

    Simptomatično je što broj poljoprivrednika drastično opada iz godine u godinu iako itekako lijepo žive od potpora. Meni je to nelogično, ali ako ti tako tvrdiš…

    HR poljoprivreda je posljednje desetljeće doživjela veliku transformaciju i snažnu profilaciju, ali to doista nije vidljivo na prvi pogled. Profesionalni poljoprivrednici imaju već poprilične površine, prihode i profite. Trenutno je stočarsvo u ogromnim problemima, ali i to samo pokazuje da trebamo iskoristiti ono što imamo, a to je zemljište pogodno za uzgoj žitarica…

    Neda mi se vaditi podatke za svu vrstu proizvodnje pa evo samo za glavne žitarice:

    (proizvodnja u tonama, kn/t bez pdv, vrijednost kn)

    pšenica – 782 000 (1350) – 1.524.900.000
    kukuruz – 1 734 000 (1400) – 2.427.600.000
    silažni kukuruz – 968 000 (250) – 242.000.000
    ječam – 193 000 (1400) – 270.200.000
    krumpir 167 000 (1000) – 167.000.000
    repa 1 168 000 (340) – 397.120.000
    suncokret 84 960 (2500) – 212.400.000
    soja 147 260 (4000) – 589.040.000
    repica 49 470 (3600) – 178.092.000

    Uostalom i sam si sugerirao profitabilnost uzgoja pšenice i ne znam čemu tolika negativna opsesija oko pšenice. To je jedna vrlo kurentna roba na globalnom tržištu i seljaci ju vrlo lako trže, vjerujem da i izvoznici trljaju ruke…

    Nemamo mi nikakvu komparativnu prednost za cvijećarstvo, voćarstvo i sl. kakvu mnogi misle (hladne zime, sušna i pretopla ljeta). S druge strane, nekim proizvodima ne možemo ni teorijski konkurirati…

    Po podacima DZS bruto dodana vrijednost naše poljoprivrede je oko 15 mlrd. kuna. Ti svako bolje znaš što to zapravo znači…

    Smisao poljoprivrednih potpora nije povećanje proizvodnje, no ako spočitavaš naše prinose, onda ti mogu reći da se oni mogu povećati samo još uz veće ulaganje u gnojivo, učinkovite i moderne strojeve i adekvatnu meliorativnu i pedološko-agrotehničku njegu zemlje. To sve se ne postiže bez novca, struke, politike i boljeg menadžmenta. Nama svega toga fali…

    Usporedba HR i NZ je vrlo neozbiljna. To je isto kao da uspoređujemo cijene nafte u nas i Arabiji (obje imaju bušotine, ne). Ta zemlja je naprosto raj zemaljski za stočarstvo, proizvodnja žita i ostalog je gotovo zanemariva…link
    NZ je usamljeni otok na kraju svijeta koji je daleko manje izložen subvencioniranoj okolini nego mi, osim toga, veliki razlog njihove konkurentnosti i jest relativna blizina velikog i nezasitnog tržišta za njihove proizvode (Filipini, Japan, Indonezija, Malezija…) … Puno se stvari tada tamo posložilo u ekonomskoj politici i rezultiralo uspjehom.
    Osim toga, ukidanje subvencija nikako nisu inicirali farmeri niti je to prošlo bez prosvjeda (“The removal of subsidies was initially unpopular and culminated in the largest rural sector protest march in New Zeland’s history on Parlsamient in eatly 1986…”).

    • Travanj 21, 2013 u 2:43 pm

      OK, koja je svrha poljoprivrednih subvencija?

      Nema je.

      Radi se o čistom intuitizmu i populizmu, nekome u centrali za planiranje je puhnulo da treba subvencionirati lavandu i sljedeće što vidimo je program subvencije lavande.

      Nema tu nikakvih mudrih razloga, promišljanja, logike i smisla…

      • Travanj 21, 2013 u 6:30 pm

        Koja je svrha poljoprivrednih subvencija?

        Ne znam, nisam ih ja u traktoru smislio.

        EU daje oko 45% svojeg proračuna za poljoprivredu. Velik novac, ali samo u apsolutnim iznosima. Točno se zna da prosječni EU građanin za tu svrhu izdvaja 110€ godišnje. Zauzvrat dobije:
        – hranu po povoljnim cijenama
        – hranu sa registriranih i kontroliranih farmi i polja
        – hranu velike higijenske ispravnosti i solidne nutritivne vrijednosti
        – sigurnost za slučaj prirodnih nepogoda u tuzemstvu i vani
        – sigurnost u slučaju tržišnih poremećaja, ratnih sukoba…
        – ruralnu opstojnost i kontrolu širjeg prirodnog okružja
        – angažman brojne uslužne industrije povezane da domicilnom proizvodnjom

        Jel puno za to izdvojiti 110€ godišnje.

    • Travanj 22, 2013 u 11:07 am

      “Smisao poljoprivrednih potpora nije povećanje proizvodnje, no ako spočitavaš naše prinose, onda ti mogu reći da se oni mogu povećati samo još uz veće ulaganje u gnojivo, učinkovite i moderne strojeve i adekvatnu meliorativnu i pedološko-agrotehničku njegu zemlje. To sve se ne postiže bez novca, struke, politike i boljeg menadžmenta.”

      pa jesi ti čitao članak? Lijepo piše da je od 98 do danas investirano preko 37 mlrd kuna a da su prinosi sve manji.
      nije pitanje jel treba investirati ili nego, nego tko treba investirati, porezni obveznici i građani (dvaput, jednom kroz subvencije, drugi put kroz skuplju hranu zbog carina i dogovornih cijena otkupa umjesto tržišnih).

      Za NZ, naravno da je bilo pobune, bunili su se svi oni koji su se poljoprivredom bavili samo iz sporta, skupljanje poticaja. Kao što se čitav niz njih bavi time i kod nas.
      A sport je utrke traktorima od bar 250.000 eur po Zagrebačkim avenijama.

  3. Travanj 21, 2013 u 3:05 pm
  4. Travanj 21, 2013 u 7:18 pm

    Vidiš dokle ide samozavaravanje🙂, pa stvari koje si nabrojao su međusobno suprotstavljene. ILI imaš hranu po povoljnim cijenama ILI plaćaš skuplje a zazuzvrat imaš više kontrola, ILI imaš niže cijene danas ILI sigurnost u slučaju ratnog poremećaja sutra, ILI su cijene niske jer je proizvodnja omasovljena ILI imaš očuvanje malih seoskih gospodarstava, ILI jeftino plaćaš šećer i sve proizvode u koje je on ugrađen jer je dopušten uvoz brazilskog od trske ILI plaćaš skuplje jer EU forsira europski šećer od repe…

    Odličan vic, da zahvaljujući subvencijama imamo i ovce i novce! Volim apsurdne viceve.
    Zapravo nam uzmu novce, a umjesto ovce nam daju kozu, ili nosoroga.

    I ništa se točno ne zna koliko to košta prosječnog građanina EU… Postoje stotine barijera uvozu stranih poljoprivrednih proizvoda i tisuće tržišnih signala koji su izobličeni intervencijama… nemoguće je predvidjeti koliko bi nam točno bilo bolje da intervencije nema, ali možemo biti sigurni da bi nam bilo bolje.

  5. dandy
    Travanj 21, 2013 u 10:57 pm

    Subvencije na spuštaju nego podižu cijene.
    Podižu cijenu gnojiva, sjemena i na koncu poljoprivrednih proizvoda.
    Subvencionirani proizvođači uništavaju nesubvencioniranu konkurenciju i time stvaraju svojevrsni monopol koji za posljedicu uvijek ima rast cijena.
    Radije bih da sam mogu potrošiti onih 900 kuna na skuplje (kvalitetnije) poljoprivredne proizvode nego ovako.
    Otela mi vlada novce i dala za subvenciju seljacima, a oni neracionalno proizvode pa im cijene stalno rastu opet na moju štetu.
    Nisu krivi seljaci, kriva je Vlada i mi koji smo ih izabrali.

    Vlado ukidaj subvencije!!!!

  6. Travanj 22, 2013 u 10:54 am

    mata (@paor) :

    Od početka subvencioniranja (početkom 2000.-tih) cijene gnojiva i većine sjemenskog materijala su učestvoručene. Istovremeno su cijene žive stoke na istoj ili nižoj razini (!).

    Cijene stoke i stočnih proizvoda variraju svake godine. Primjerice 2007. bile su niže nego 2005, godinu kasnije bile su značajno veće, da bi idućih godina ponovno padale i rasle, no istina, recimo da se kreću oko 0. A sad pogledajte iznos subvencija 2005. i 2011. i recite je li zaista 0?

    mata (@paor) :

    Naravno da svi živo očekujemo potpore koje po prvi puta u kratkoj povijesti nisu isplaćene u glavnini do proljetne sjetve. Samo da spomenem da su u EU isplaćene još u prosincu.

    Dogovoreno i potpisano treba poštivati i isplatiti, jer svi računaju na ta sredstva i prema njima planiraju. To je definitivno razlog za prosvjed, no u budućnosti praksu poticaja treba obustaviti.

    mata (@paor) :

    Neda mi se vaditi podatke za svu vrstu proizvodnje pa evo samo za glavne žitarice

    Ukupna proizvodnja, kao i prinos po hektaru nije se bitnije mijenjao kroz godine, iako su subvencije rasle. Kao i cijene.

    mata (@paor) :

    Usporedba HR i NZ je vrlo neozbiljna. To je isto kao da uspoređujemo cijene nafte u nas i Arabiji (obje imaju bušotine, ne). Ta zemlja je naprosto raj zemaljski za stočarstvo, proizvodnja žita i ostalog je gotovo zanemariva…link
    NZ je usamljeni otok na kraju svijeta koji je daleko manje izložen subvencioniranoj okolini nego mi

    Postoji i usporedba s Mađarskom ako je N. Zeland neozbiljan.
    Na linku koji ste priložili vidi se da je proizvodnja jabuka na NZ zanemariva u usporedbi s ostalim. Kako je onda moguće da usamljeni otok na kraju svijeta kojem jabuke nisu osnova proizvodnje i ne subvencionira jabuke, uz transportne troškove preko pola svijeta uspijeva prodavati jabuke u Hrvatskoj? Ili recimo smokve iz Brazila?

    mata (@paor) :

    Osim toga, ukidanje subvencija nikako nisu inicirali farmeri niti je to prošlo bez prosvjeda (“The removal of subsidies was initially unpopular and culminated in the largest rural sector protest march in New Zeland’s history on Parlsamient in eatly 1986…”).

    Jasno kako nije svima odgovaralo i da su prosvjedi u određenim krugovima postojali, no promjene je inicirao Federated Farmers of New Zealand.

    mata (@paor) :

    Točno se zna da prosječni EU građanin za tu svrhu izdvaja 110€ godišnje. Zauzvrat dobije:
    – hranu po povoljnim cijenama
    – hranu sa registriranih i kontroliranih farmi i polja
    – hranu velike higijenske ispravnosti i solidne nutritivne vrijednosti
    – sigurnost za slučaj prirodnih nepogoda u tuzemstvu i vani
    – sigurnost u slučaju tržišnih poremećaja, ratnih sukoba…
    – ruralnu opstojnost i kontrolu širjeg prirodnog okružja
    – angažman brojne uslužne industrije povezane da domicilnom proizvodnjom

    110€ godišnje je oko 840 kuna. Svaki stanovnik Hrvatske daje preko 900 kuna, no hrana nije pojeftinila niti u EU, niti u Hrvatskoj. Je li to puno ili ne je individualno pitanje, ali činjenica je da su poticaji pojedincima ništa drugo nego oblik poreza svima.
    Iako tvrdite da su subvencije u EU rezultirale većom higijenom, kontrolom i kvalitetom hrane, Vaši kolege, razne udruge, političari itd. tvrde da je hrana iz EU nezdrava plastika.

  7. Travanj 22, 2013 u 1:31 pm

    vedran2006 :

    nije pitanje jel treba investirati ili nego, nego tko treba investirati, porezni obveznici i građani (dvaput, jednom kroz subvencije, drugi put kroz skuplju hranu zbog carina i dogovornih cijena otkupa umjesto tržišnih).

    Dodaj još nekonzistentno povlađivanje raznim drugim interesnim skupinama:
    – daju poticaje za vinogradarstvo, pa uvedu 0 promila
    – potaknu seljake da sade duhan, pa uvedu zabranu pušenja, dignu trošarine itd.

    • Travanj 22, 2013 u 2:26 pm

      vidjet ćeš kad naši proizvedu najbolje svjetsko vino uz 0 promila, to će biti revolucija, sve zahvaljujući dalekovidnim stratezima u vladi.

  8. Travanj 22, 2013 u 2:14 pm

    mata (@paor) :
    Koja je svrha poljoprivrednih subvencija?
    Ne znam, nisam ih ja u traktoru smislio.
    EU daje oko 45% svojeg proračuna za poljoprivredu. Velik novac, ali samo u apsolutnim iznosima. Točno se zna da prosječni EU građanin za tu svrhu izdvaja 110€ godišnje. Zauzvrat dobije:
    – hranu po povoljnim cijenama
    – hranu sa registriranih i kontroliranih farmi i polja
    – hranu velike higijenske ispravnosti i solidne nutritivne vrijednosti
    – sigurnost za slučaj prirodnih nepogoda u tuzemstvu i vani
    – sigurnost u slučaju tržišnih poremećaja, ratnih sukoba…
    – ruralnu opstojnost i kontrolu širjeg prirodnog okružja
    – angažman brojne uslužne industrije povezane da domicilnom proizvodnjom

    Jel puno za to izdvojiti 110€ godišnje.

    Hrana je daleko od jeftine. Eu subvencionira nezasađene površine kako bi se cijene držale visokima zbog tobožnje brige za životni standard farmera. Nema brige za životni standard onih koji plaćaju ta sranja.Nisam ni spomenuo troskove regulacije i poreza. Niže cijene idu u izvoz i unistavaju sanse za natjecanje trecim zemljama.
    Ovo ostalo su totalne gluposti, moja baba nema registriranu farmu ali ima najbolju blitvu na makarskoj rivijeri. Hocete reci da prije subvencija ljudi nisu jeli zdravu hranu, a svi okolo placu kako je sad sve “umjetno”?
    Financijska industrija je davno razvila instrumente osiguranja protiv svih mogucih nepogoda – u americi CME nudi postoje derivate na meteoroloske prilike. Rat ce ionako uzrokovati samo drzava, a glad sigurno nece sprijeciti.
    Sto se tice “ruralnu opstojnost i kontrolu širjeg prirodnog okružja”, to je retardirana propaganda, slicne krilatice ima i ribarstvena politika a rezultati su neponovljivi (bar po pitanju fish stocka unije).
    “angažman brojne uslužne industrije povezane da domicilnom proizvodnjom” – lol, oni ne bi angazirani bez providnosti brisela.

    Da, 110 eur je puno – jer ima sto drugih slicnih pijavica koje pitaju je li to puno za ono sto “nude”. puno je sve sto je prisilno. da 110 eura je previse kada znam da bi trzisni sustav izbacio bolji rezultat. Ako se ne vidi, ne znaci da oportunitetni trosak ne postoji. Ako je to tako super zasto je onda potrebna prisila, ljudi bi se trebali trgati da plate tih 110 eura na slobodnom trzistu.

    Pozz

  9. Travanj 22, 2013 u 9:28 pm

    S obzirom da sam svoj prvi komentar pisao u poluafektu, dozvoljavam da nisam bio dovoljno jasan, pa ako vas volja pogledajte dorađeni moj komentar u jutarnjem listu, nije zgoreg i na ovom blogu.
    No da ne budem previše naporan, sa ovim postom ću završiti svoju uzaludnu besjedu sa uvaženim wunderkindima.

    prinosi i subvencije
    – povećanje prinosa nije osnovni razlog za subvencije, većina visokosubvencioniranih zemalja ima velike proizvodne viškove
    – prinosi počesto nisu rezultat matematičkih formula na koje ste vi navikli već češće posljedica složenih agroekoloških uvijeta i procjene isplativosti forsiranja prinosa (veliki prinos ne mora značiti profitabilnost)
    – mi sasvim dobro stojimo po pitanju prinosa
    – uopće nise relevantni da mudrijate o prinosima

    “Odličan vic, da zahvaljujući subvencijama imamo i ovce i novce! ”
    – da parafraziram jednog L.L. koji je svojedobno “rekao” – sve će to tržište pozlatiti…oh kako se zajebo

    “Subvencije na spuštaju nego podižu cijene. Podižu cijenu gnojiva, sjemena i na koncu poljoprivrednih proizvoda.”
    – uglavnom se slažem sa ovim

    “Hrana je daleko od jeftine.”
    – hrana je jeftinija i dostupnija više nego ikad
    – ako cijene energenata i fosfata nedvojbeno rastu već duži niz godina, ako su agroekološki uslovi sve češće podložni ekstremima, zar je očekivati da dva ekstrema (subvencije&tržište) mogu tako jednostavno korigirati problem
    – subvencije će svakako jednom biti ukinute i slijedom toga, po tebi, civilizacija ima vrlo svijetlu budućnost

    “Hocete reci da prije subvencija ljudi nisu jeli zdravu hranu, a svi okolo placu kako je sad sve “umjetno”?”
    – referiraš se na ovu izjavu: hranu velike higijenske ispravnosti i solidne nutritivne vrijednosti …molim te još jednom ju pročitaj sa razumijevanjem i uoči dva različita atributa (velike, solidne) koji nisu slučajno napisani…osim toga ukusi i okusi nisu bili predmet ovog retka

    “Cijene stoke i stočnih proizvoda variraju svake godine. Primjerice 2007. bile su niže nego 2005, godinu kasnije bile su značajno veće, da bi idućih godina ponovno padale i rasle, no istina, recimo da se kreću oko 0. A sad pogledajte iznos subvencija 2005. i 2011. i recite je li zaista 0?”
    – svatko to gleda iz svojeg ugla…ako je rast cijena mojih proizvoda posljednjih 15 g.=0, da li je to zaista nula ili neki drugi predznak

    “Postoji i usporedba s Mađarskom ako je N. Zeland neozbiljan.”
    – da baš bih volio vidjeti usporedbu tržišnih cijena, iznosa subvencije i vlasničke strukture
    – moje mišljenje da je da je Orbanov buntovizam preuranjen možda i za koje desetljeće, no da će HU svakako puknuti jednog dana, čak bi poljoprivreda mogla i biti okidač…

    • Travanj 23, 2013 u 9:21 am

      “Subvencije na spuštaju nego podižu cijene. Podižu cijenu gnojiva, sjemena i na koncu poljoprivrednih proizvoda.”
      – uglavnom se slažem sa ovim
      🙂 uglavnom se slažete. kako politikantski, ja vam predlažem da se pustite poljoprivrede i da odete u politiku to vam puno bolje ide izgleda.

      općenito ste sve izmješali, pa valjda je očito da ako je uloženo 37 milijardi da je to postiglo neke učinke, neke negativne, neke pozitivne. to nije upitno.
      upitno je bi li taj isti novac da ga je uložio sam poduzetnik, bi li efekti bili bolji?

      ja sam uvjeren da bi efekti bili ohoho bolji, čak sam uvjeren da je tih 37 milijardi utrošeno u edukaciju i recimo da je država pokrenula projekte navodnjavanja nad našim vodnim dobrom da bi efekti na poljoprivredu bili dalekoooooo bolji.

      ovako je to sve otišlo u traktore i skupe aute umjesto u poljoprivredu.

      i nije vam baš lijepom tako s visoka razgovarati, to što ste vi u afektu ili pod stresom jer poticaji još nisu sjeli nije razlog da omalovažavate sugovornike. plus argumenti su vam prilično tanki (veliko i solidno ?? koje su to mjerne jedinice?)

  10. Travanj 23, 2013 u 8:22 am

    mata (@paor) :

    svatko to gleda iz svojeg ugla…ako je rast cijena mojih proizvoda posljednjih 15 g.=0, da li je to zaista nula ili neki drugi predznak

    Ono što vi pokušavate reći je ovo:
    Ako je Hrvat jedne godine platio hranu 5 i subvencije 2, a druge hranu 5 i subvencije 5 – hrana nije poskupjela.

    mata (@paor) :

    hrana je jeftinija i dostupnija više nego ikad

    Link koji ste priložili ne pokazuje smanjenje cijene hrane, nego smanjenje postotka izdvajanja plaće za hranu. To nije isto, a vaša pretpostavka je da ljudima u tom periodu nisu rasla primanja. Niže u istom tekstu imate i kretanje BDP-a po glavi stanovnika u istom periodu. Početkom 30-ih u Americi on je iznosio $5.600, a krajem 00 $43,700, što bi značilo da su Amerikanci danas više od 7 puta bogatiji nego tada.. dakle značajno povećanje. U istom periodu i uz sve veće subvencije izdvajanje na hranu smanjilo se sa 25% plaće na 10% plaće, što nije ni približna promjena.

  11. Travanj 23, 2013 u 10:32 am

    http://deutsche-wirtschafts-nachrichten.de/2013/04/23/eu-will-anbau-von-obst-und-gemuese-in-gaerten-verbieten/
    Evo baba ce mi ipak morat postat registrirani farmer, tako da ce osiguravat nutritivno i zdravstveno kvalitetnu hranu. Ako iko od kapitalista pozeli free lunch neka svrati na babinu blitvu do makarske rivijere. Doduse nece bit pravi free lunch ako izvuce subvencije😀

    Pozz

  12. Travanj 23, 2013 u 11:05 pm

    http://www.jutarnji.hr/seljacima-za-poticaje-isplaceno-dvostruko-vise-novca-nego-lani-/1098648/

    Već u travnju smo na -6 milijardi, iako je plan do kraja godine bio -10.

  13. Travanj 24, 2013 u 12:00 am

    ako već lažem, onda nek je duplo

    26. ožujka 2012. godine (1.114.000.000 kn.)
    15. ožujka 2013.godine (1.000.000.000 kn)

    • Travanj 24, 2013 u 9:25 am

      Tu su navedeni samo poticaji za proizvodnju i to ne ukupni.
      Uz ukupne poticaje proizvodnji dodajte još jednokratne potpore za nasade, potpore dohotku, potpore ulaganjima, potpore ruralnom razvoju, olakšice, izuzeća, otpise, državna jamstva, povoljnije kreditiranje, potpore ribarstvu…

      A još se nismo ni dotaknuli zaštitnih otkupnih cijena, u izračun uopće nisu uvršeni troškovi carinske zaštite poljoprivrede, uvozne kvote i varijabilne pristojbe. Te troškove također snose porezni obveznici kako bi domaća poljoprivreda uživala dodatnu zaštitu pred konkurencijom.

  14. dalmatinac
    Travanj 24, 2013 u 3:53 pm

    Usporedba sa Novim Zealandom je vrlo poučna, kao primjer što se može napraviti kada zemljom upravljaju ljudi sa vizijom.

    Što očekivati od ekipe/lidera koji su kreirali državnu poljoprivrednu politiku i politiku subvencija ako znamo da su je u proteklom desetljeću kreirali:

    – jedan ministar koji je u fotelji završio temeljem popularnosti oca,
    – jedan ministar za kojeg je dokazano da je kriminalac,
    – njihov vrhovni “šef” koji je također dokazani kriminalac.

    Oni će se primiti u koštac sa rješavanjem gorućih strukturnih problema hrvatske poljoprivrede poput, okrupnjavanja gospodarstava, osiguranja navodnjavanja, prijenosa nedostajućeg znanja poljoprivrednicima da bi se povećala produktivnost (usporedite nam prosječne prinose sa drugim konkurentskim zemljama), itd, itd.

    Svakako je lakše je podijeliti šakom i kapom 35 miljardi kuna.

  1. Prosinac 31, 2013 u 4:33 pm
  2. Ožujak 22, 2015 u 12:46 am
  3. Svibanj 24, 2015 u 7:29 pm
  4. Svibanj 25, 2015 u 6:03 pm

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: