Dobrijaneri štetočine priznaju grešku
Danska vlada objavila je da namjerava ukinuti porez na hranu koja sadrži masti, koji je uvela prije godinu dana. Rezultat mjera bio je u potpunosti očekivan i prije samog uvođenja, ali moram priznati kako nisam očekivao povlačenje poreza nakon uočenih negativnih posljedica, nego uvođenje dodatnih metoda regulacije. Koncept je bio “logičan” – skuplja nezdrava hrana dovodi do zdravije ishrane. Pravi dobrijaneri štetočine, kako bi ih nazvao Nedjeljni Komentar.
Iako je namjera poreza bila regulirati što ljudi jedu i prisilno ih usmjeriti prema onome što ministarstvo smatra zdravijoj hrani, anketa među Dancima pokazala je kako 80% ljudi nije promijenilo prehrambene navike, samo stranu granice na kojoj kupuju. Naime, većina je po “nezdrave” proizvode krenula u Njemačku. Postupci građana obili su se o glavu državi, a posljedice toga bile su gašenje oko 1300 radnih mjesta povezanih sa proizvodnjom hrane pogođene porezom, pad konkurentnosti danskog gospodarstva, dodatan prihod njemačkih trgovačkih lanaca i Njemačke, te manji iznos prikupljenog poreza u Danskoj. Ovo bi trebao biti dobar signal hrvatskoj Vladi da razmisli zašto hrvatski državljani sve češće ostavljaju svoju plaću s druge strane granice. No mi se i dalje vodimo mjerama “bolje nula kuna prikupljenog poreza nego nešto kuna prikupljenog poreza”, te svesrdno trudimo slati kupce što više van kako bi poticali strano gospodarstvo.
S druge strane, protivnici masne hrane smatraju kako porez i regulacija nisu dovoljno visoki da promijene prehrambene navike. Znamo da znanstvenici još uvijek nisu usuglašeni oko ispravne i zdrave prehrane. Neki smatraju kako su masti vrlo nezdrave, drugi da su potrebne i zdravije od supstituta (vjerojatno jer svaka jedinka ima drugačije potrebe, metabolizam i reakcije), no intervencionisti se nepogrešivo vode najrazvikanijom i sigurni su kako njihovo mišljenje vrijedi za sve jednako.
Ukoliko masti budu toliko oporezovane i regulirane, ljudi će prijeći na substitute, ali to sigurno neće biti salata kako intervencionisti sanjaju, nego ugljikohidrati: tjestenine, kruh, slatkiši i slična hrana. Posljedice toga ne znaju niti stručnjaci za prehranu, što je dovoljno dobar razlog da država ne ide u smjeru regulacije hrane koju jedemo ili trebamo jesti.
Na kraju krajeva, zašto moramo biti prisiljeni na zdrav život? Zar ne bismo trebali biti sami odgovorni za svoje postupke i njihove posljedice?
Monopolizam 
Ovo bih ja nazvala čistom perverzijom koja ograničava i kažnjava slobodu odlučivanja pojedinca. Ako želim biti debela, nezdrava, zapuštena i umrijeti za godinu dana to je ipak samo moja odluka i stanje moje svijesti. A s druge strane, ako država baš želi pomoći da joj građani budu zdraviji onda bi trebala krenuti od kontrole proizvođača, namirnica, sastojaka, deklaracija i drugih stvari koje će štiti kupca od puno gorih sastojaka nego što su masti. Amerikanci su dugo uvjeravali svoju naciju kako je kokosova mast jedna od najgorih masnoća da bi se danas ispostavilo da je istina sasvim suprotna – kokosova mast je ljekovita.
A možda se i tu radi o još jednoj lobističkoj priči kao što je slučaj sa ljekovitim biljem kod kojeg su doneseni propisi o ograničenju ili zabrani korištenja da bi se farmaceutska sintetika bolje prodavala.
Norvežani su prošle godine doživjeli nestašicu maslaca zbog protekcionizma i regulacije proizvodnje domaće mliječne industrije https://monopolizam.wordpress.com/2011/12/20/protekcionizam-rusi-standard-gradana/
djelomično ste u pravu. no morate biti svijesni da ne postoji način da se nešto ograniči bez utjecaja na slobodu pojedinca.
jedino što je neutralno je informiranje a odluka se na nikoji način ne smije ograničiti.
npr. proizvođači, tržište funkcionira tako da zapravo proizvođači niti na koji način nisu zainteresirani da prevare i ubiju svoje kupce, to je prilično loša politika ako vam kupac umre ili ako ga prevarite zar ne. reputacijski rizik.
odnosno to se u principu rješava konkurencijom.
pogledajte malo neke primjere u razvijenom svijetu pa ćete shvatiti koliko svijet zapravo funkcionira samo na povjerenju. recimo siguran sam da se gotovo nikad nikome nije izgubila pošiljka koju je poslao preko fedex-a, a s pošiljkama barataju potpuni stranci.
pokušajte recimo nekom strancu na ulici ponuditi da vam prenese vrijedan paket za 10$ pa ćete primjetiti da najobičniji stranci nisu baš tako susretljivi, no kada iza tog stranca stoji ompanija sa reputacijom to je nešto sasvim drugo.
dakle ako želimo da nas se ne truje podupirimo slobodno tržište.
s druge strane obo što kažete za farmaceutiku i lobije itd, možete puno naučiti na badscience.com gdje ćete naučiti također da prodaju tih kao ljekovitih trava uglavnom kontrolira ista ta farmaceutska industrija uglavnom, te da zapravo ne postoji ništa ljekovito što bi netko htio da mi neznamo da je ljekovito pa nam ne da da koristimo i nikakva urota tu ne postoji.
npr. ako imate travu koja je ljekovita, zašto mislite da ista ta farmaceutska industrija tu ljekovitu travu ne bi iskoristila za neki novi proizvod. znači kad god čujete za nešto ljekovito što “big pharma” ne želi da vi znate, budite uvjereni radi se o najobičnijoj prijevari s kojom se netko koristi da vam uzme novac, a iza svega toga najčešće je opet big pharma.
moje je mišljenje da farmaceutska idustrija boluje od prereguliranosti i da većina problema dolazi kao posljedica tih regulacija. naravno prije dok toga nije bilo svašta se prodavalo kao lijek i puno je ljudi umrlo zbog svoje naivnosti pa je regulacija tu donekle pomogla.
no najiskrenije mislim da zapravo puno te naivnosti postoji i danas i da je alternativna medicina proizvod industrije koja zaobilazi tu istu regulaciju. čitajte badscience ima i knjiga – prvoklasna.
pozdrav