Uvođenje uniformi u škole

Prema anketi net.hr-a, 75% anketiranih izjasnilo se kako bi trebalo uvesti školske uniforme, kako bi se zaštitilo siromašnu djecu koju zadirkuju bogatija, zbog slabijeg imovinskog stanja.

Neka su djeca uspješnija u savladavanju školskog gradiva od druge, neki ljepše pišu, bolje računaju.. i tu zna krenut ruganje. No to se nekako da podnijeti. No kad vas uzmu na zub zato što dolazite iz siromašnije kuće, ako vam se nabija na nos vaša isprana, stara majica… e, onda duša boli. Ona dječja duša, koja ne bi smjela boljeti.

Kako bi se spriječilo ovakvo stravično maltretiranje djece skromnijih materijalnih mogućnosti, ili djece koja dolaze iz obitelji u kojima se ne veliča materijalno kao ‘svetinja’, dvije trećine naših čitatelja predlaže da se u škole vrate kute, školske uniforme u kojima bi sva djeca izgledala isto, čime niti jedno dijete ne bi ‘bolo oči’ svojom skupom, markiranom odjećom s jedne, ili skromnom s druge strane. Djeca bi se tako u školi razlikovala tek po tome kakav je tko učenik, koliko i kako čita, zna li tablicu množenja… Baš kako bi trebalo biti.

Uvođenje jedinstvene uniforme neće ništa riješiti. Bolja opcija, ukoliko se nešto ide poduzeti po tom pitanju, bio bi umjereni kodeks odijevanja (npr. zabrana golotinje ili parola sa pozivima na neki vid nasilja). Također, postoji vjerojatnost da će uniforme dodatno opteretiti budžet siromašnijih obitelji, posebno ukoliko kupuju jeftiniju second-hand odjeću.

Ljudi se razlikuju od rođenja, po visini, građi tijela, inteligenciji, boji kože, bogatstvu, osobnim stavovima i preferencijama… uvođenjem jednakih uniformi, te razlike neće nestati. Što se bogatstva tiče, i dalje će se znati tko je bogatiji, tko siromašniji, samo će biti teže uočljivo na prvi pogled. Pojedine grupe i dalje će maltretirati pojedince jer su “debeli”, “štreberi”, “patuljci”, “cvikeraši”, “glupani”… Uniforme  neće zaustaviti nasilnike, samo šalju poruku da svi učenici moraju biti “isti”, pošto neki ne znaju prihvatiti različitosti. To je metoda skrivanja i odgađanja, a ne rješavanja problema, te se nameće pitanje reakcija takvih odraslih osoba kada u životu susretnu različite i drugačije od sebe.

Sve ljudske jedinke uče cijeli život iz svoje okoline, a najviše djeca. Umjesto da ih se stavlja u kalupe i izjednačava s drugima, potrebno ih je naučiti prihvaćati različitosti oko sebe i misliti svojom glavom.