EU odobrila pomoć za Španjolsku

Ministri financija Francuske Pierre Moscovici i Njemačke Wolfgang Schauble pozdravili su sporazum u eurozoni o pomoći Španjolskoj u iznosu 100 milijardi eura za dokapitalizaciju njezinih banaka i ocijenili da se radi o “jakom znaku solidarnosti i dobrom putu”.

Mitovi o grčkim mitovima

Portal Advance pozabavio se razbijanjem “neutemeljenih mitova o Grcima”, u kojem na razne načine uspoređuje Grčku i ostale (najviše Njemačku) ekonomije pokušavajući opovrgnuti mitove, pa kaže:

Mitovi o lijenosti i produktivnosti

Razmotrimo detalj vezan uz utrošak radnih sati po glavi radnika. Opsežno istraživanje centra OECD (Organisation for Economic Co-operation and Development) pokazuje kako grčki radnik godišnje radi 2,109 sati i nalazi se u samom vrhu ljestvice.

Zatim slijedi dobro obrazloženje kako ključ problema može biti u produktivnosti radnika, te pruža link na istraživanje o produktivnosti radnika, koji bi trebao prikazati grčke radnike kao produktivne. Nažalost, istraživanje je iz 1998. godine (a i tu je značajna razlika Njemačke i Grčke produktivnosti), te uopće ne uspijeva potvrditi stav gospodina Marjanovića. Priloženo istraživanje uopće se ne bavi ekonomskom isplativošću proizvoda koje ti radnici proizvedu, niti participacijom u radnoj snazi. Ono što želim reći jest, istraživanje je pokazalo nešto u smislu “njemački radnik će iskopati rupu za 10 minuta, dok će nigerijskom radniku za istu rupu trebati 5 sati.” Razlozi su znanje, tehnološki napredak, mehanizacija, akumulirani kapital i slično, što je jasno samo po sebi. Ono čime se to istraživanje ne bavi jest pitanje je li ta rupa uopće potrebna. Evo jednog stvarnog primjera u kojem se grčki radnik može pokazati kao efikasan, no njegov produkt je potpuni financijski fijasko:

The 2004 Athens Olympics cost nearly $11 billion by current exchange rates, double the initial budget. And that figure that does not include major infrastructure projects rushed to completion at inflated costs. In addition, the tab for security alone was more than $1.2 billion. The money spent on the Olympics is equivalent to one quarter of last year’s budget deficit. Six years later, more than half of Athens’ Olympic sites are barely used or empty.

Radnici rade prekovremeno, gradi se, BDP raste, svi pokazatelji cvjetaju, ali gdje je isplativost svega toga? Naravno, nisu Olimpijske igre same uzrok današnjeg stanja Grčke, ali skupilo se neisplativih projekata koje se provodilo kako bi ljudi imali posao.

Mit o ogromnom javnom sektoru

Nadalje, često se govori o “ogromnom” javnom sektoru u Grčkoj, što nije ništa drugo nego samo još jedan mit.
Prema istraživanju centra International Labour Organisation (ILO), u državnoj službi u Grčkoj radi 22.3% radne snage. Za usporedbu u Francuskoj je ta brojka 30%, u Nizozemskoj 27%, u Švedskoj 34%.
U Britaniji 20% radi u javnom sektoru, u Njemačkoj 14%.
Iz tih brojki je jasno kako Grčka spada ispod prosjeka.

Ok, možemo se složiti kako je Grčka prosječna po tom pitanju, ali ovo samo po sebi opet nije dovoljno dobar pokazatelj bilo čega. Idemo pogledati kretanje broja zaposelnika grčkog javnog sektora kroz godine:

Grčki državni aparat u 30 godina narastao je za više od 100%, dok je populacija u istom periodu narasla oko 20%. Ovaj graf prikazuje samo porast birokracije, ali ne i porast njihovih plaća. Uz to, grčki javni sektor izdašno plaća zaposlenike u odnosu na privatni sektor. Tu poveznicu dijele države PIIGS-a:

Uz rast birokracije značajan je i porast raznih povlastica za brojne poslove i socijalne skupine. Tako su između ostalog i svirači puhačkih instrumenata klasificirani kao radnici na opasnim radnim mjestima, stoga imaju beneficirani radni staž, a država financijski podupire narkomane i oboljele od HIV-a. Također je zabilježen porast oboljenja od HIV-a, od kojih su pojedini slučajevi svjesno i namjerno izazvani kako bi se dobila socijalna pomoć, a situacija oko borbe za financijsku pomoć mogla bi eskalirati kako se gospodarska situacija pogoršava.

Mit o nemarnosti i nedostatku regulativa

Njemački list Spiegel također donosi nekoliko detalja koji upućuju da je priča o “lijenim” Grcima stvar mita, a ne stvarnosti. Tako se navodi kako PDV u Grčkoj iznosi 23%, u Njemačkoj 19%, a u Španjolskoj 18%. Grčka je također uvela visoke poreze na prodaju goriva i cigareta, a uveden je i tzv. “porez na luksuz” koji iznosi dodatnih 10% u slučaju kupnje skupih automobila, jahti itd.

Moram priznati, ovo mi uopće nije jasno. Veće porezne stope mogu povezati sa većom rastrošnošću državnog aparata ili većim nemarom države u korištenju sredstava. No, kada je već spomenuto oporezivanje i marljivost, Grci su postali poprilično marljivi u izbjegavanju plaćanja poreza. Njihovi političari usredotočeni su na dizanje poreznih stopa kako bi pokrpali proračunsku rupu, a uopće ne shvaćaju da su već duže vrijeme na pogrešnoj strani Lafferove krivulje. Sam trošak prikupljanja poreza iznosi 2.4% od ukupnog prihoda, što je oko 4 puta više nego u Americi.

Što se nemarnosti i neodgovornosti države tiče, poslužit ću se izvorom koji je g. Marjanović naveo u tekstu kao pobijanje mita o javnom sektoru, iako ga ja vidim kao potvrdu:

From 1952 to 1980, Greece had a small public deficit and debt. The PASOK governments that followed did something more drastic. Their effort was to enlist the support of entire social groups by satisfying their demands regardless of costs. The increase in the state’s wage costs, undoubtedly, contributed to the fiscal derailment of the 1980’s and 2000’s. The increase of the 80’s was due both to the swelling in the numbers of the people employed and the disproportionate rise in their pay. This was not the only factor, however. In these two critical decades, government spending on transfers was both larger and increased faster.

To je upravo put od “države blagostavanja” do sloma, tj. situacije u kojoj je Grčka danas. Jasna stvar koja slijedi je pogoršanje položaja radnika kada raste nezaposlenost, nesigurnost i dug. 

Kad smo već kod Grčke, ne razumijem zašto ne bankrotiraju. Sigurno razlog nije čuvanje ugleda ili zadržavanje investitora.