Norveška proširuje utjecaj nad ženama

Norveški Parlament velikom većinom izglasao je regrutiranje žena u norveške Oružane snage, čime je ta zemlja postala prva članica NATO-a u kojoj će služenje vojske biti obavezno za oba spola:

Norveška prednjači u borbi za jednakost spolova. “Neke žene vjerojatno će biti prisilno novačene. Prava i obaveze trebaju biti isti za sve, a vojska je u brojnim pogledima jedno od posljednjih dijelova društva gdje i dalje vlada muška dominacija”, rekla je parlamentarka Laila Gustavsen, koja je dala podršku tom zakonu. Smatra se da će ova odluka doprinijeti rodnoj ravnoteži.

Žene u Norveškoj mogle su i do sad služiti vojni rok, ali isključivo na dobrovoljnoj bazi, a takozvani borci za ravnopravnost spolova toliko su zaokupljeni idejom rješavanja nejednakosti po svaku cijenu da sve shvaćaju naopako. Jednakost ispred slobode nije put prema sretnijem društvu. Slobodno društvo ukinulo bi ropstvo muškarcima radi postizanja rodne jednakosti, a ne proširilo istu prisilu na žene.

SEEbiz dalje nastavlja:

Mjere koje je donijela ta zemlja uključuju zahtjev da sve javne kompanije registrirane na burzi moraju u svojim upravnim odborima imati najmanje 40 posto žena.

Točno, od tada je udio žena u odborima porastao sa 10% na 40%, no ono što u tekstu nije spomenuto je da su se brojne norveške kompanije donošenjem tog zakona preoblikovale iz Public Limited (one koje su obvezne poštivati) u Private Limited, tj. one koje nisu obvezne poštivati navedeni zakon.

Broj bogataša u porastu

Nakon ljetne stanke nastavljam sa jednom dobrom vijesti:

Najnovije izvješće o kretanju svjetskog bogatstva The Wealth Report 2012 pokazuje da su, unatoč financijskoj krizi, najbogatiji stanovnici Zemlje postali još bogatiji. Analitičari procjenjuju da će se ovakvi trendovi nastaviti. Do 2016. očekuje se porast globalnog broja superbogataša za 37 posto.

No novinarka Večernjeg lista ne smatra izvještaj pozitivnim, nego ga objašnjava poznatom uzrečicom “bogati postaju bogatiji, a siromašni siromašniji”:

Unatoč padu ekonomskih aktivnosti svijet se sve jače raslojava na bogate i siromašne, pa je u prošloj godini broj najbogatijih narastao za 7 posto.

I to je to. Podatci o kretanju broja siromašnih nisu izrečeni u tekstu, samo je broj bogatih narastao. Ako gledamo količinu bogatstva kao jedan kolač (kako ga gleda novinarka), onda je sasvim razumljivo da ukoliko netko uzme veći dio, nekome će ostati manji. Ali takvo gledanje na stvari nije ispravno. Ukoliko Pero Perić počne zarađivati 5.000 kuna više, to ne znači kako će Ivo Ivić i Ana Anić zarađivati po 2.500 kuna manje (osim ukoliko Perina plaća dolazi iz poreznih prihoda).

Pogledajmo kretanje realnih i nominalnih neto plaća u Hrvatskoj:

Ok, ovo je prosjek, pa nismo saznali ništa osim da prosjek raste, no pogledajmo usporedbu kretanja po percentilima:

Izvor: I. Urban: Progresivnost poreza na dohodak u Hrvatskoj: dekompozicija učinaka osnovice i poreznih stopa
Financijska teorija i praksa 30 (3) str. 205-230 (2006.)

Nažalost, novije podatke o prosječnim plaćama po percentilima nisam našao, no i ovo dovoljno pokazuje kako nejednakost prihoda među grupama raste. Ovakve stvari (posebno ukoliko se gledaju samo kao brojevi Gini koeficijenta) brojne ljude dovode do vjerovanja kako bogati postaju bogatiji, a siromašni siromašniji, te pokreću razna politička pitanja. Kao što vidimo, dohodak raste i najbogatijima i najsiromašnijima, ali ne raste istim tempom. Iz toga je jasno kako su obje skupine u boljem položaju nego prije. No prema zagovarateljima jednakosti, samo bogati prolaze bolje. I ne samo to, siromašnima je prema tim stajalištima zapravo gore nakon povećanja vlastitih prihoda, samo zato jer su nečija primanja još veća.

Ono što se iz ovakvih podataka ne vidi, posebno ukoliko se promatra u dužem vremenskom periodu, jest činjenica da nisu uvijek isti ljudi u istim skupinama. Netko je u međuvremenu povećao svoja primanja i bogatstvo, a netko smanjio, te tako ušao ili ispao iz određene statističke skupine. Ako pogledate Forbes-ove liste najbogatijih, svake godine pojavi se dio novih imena, a dio starih nestane.

Ali što je nejednakost i kako ju jednoznačno definirati? Je li misao vodilja slična pogledu na pornografiju; ne mogu ju objasniti, ali prepoznat ću kad ju vidim? Pogledajmo nakratko odnos osobnih automobila i mobitela u relativno kratkom vremenskom razmaku:

Broj registriranih osobnih automobila 2003. iznosio je 1.293.421, a 2009. 1.532.549.

Broj korisnika mobilnih mreža 2003. godine iznosio je 2.551.000, a 2009. broj je porastao na 6.035.000.

Jasno je kako ne voze svi najnovije i najbolje automobile, ali konačni cilj putovanja sa točke A na točku B u vlastitom vozilu postao je dostupniji većem broju ljudi. Ista je situacija sa mobitelima i brojnim drugim robama i uslugama. 

Dakle, ukoliko pojam “nejednakost” gledamo kao nedostupnost siromašnih sličnim zamjenskim dobrima koje koriste bogati (npr. bogati imaju plazmu, a siromašni supstitut plazmi je televizor sa katodnom cijevi), onda se nejednakost u Hrvatskoj zapravo sve više smanjuje.

Nejednakost i ekonomija

Američki nobelovac Stiglitz u svojoj novoj knjizi Cijena nejednakosti objašnjava zašto je nejednakost loša za ekonomiju, te prilikom intervjua iznosi ideju kako su bogate zemlje prigrabile prevelik udio svjetskog bogatstva.

Činjenica jest da razvijene zemlje svijeta posjeduju većinu bogatstva, ali one su stvorile veliki dio svjetskog bogatstva. One su odgovorne za razvoj mnogih tehnologija, otkrića brojnih resursa i ekonomija zaslužnih za učinkovite modele razvoja. Bez takvog razvoja, mnogi od navedenih resursa bili bi potpuno nezanimljivi. Nafta bi bila manje vrijedna od pijeska da nije došlo do izuma i razvoja motora sa unutrašnjim izgaranjem.

Stiglitz se zapliće u “zero sum game” zabludu koja pretpostavlja da u svijetu postoji točno određena količina bogatstva, koja je pritom nepravedno i neravnomjerno raspoređena. U stvarnosti, bogatstvo se stvara iz inertnih resursa tehničkim vještinama i ulaganjima, kao odgovor na tržišne prilike i mogućnosti. Resurs sam po sebi bio bi beskoristan bez vještine njegovog korištenja. Bogate zemlje koriste mnogo resursa, ali su i odgovorne za stvaranje većine svjetskog bogatstva. Zamah kineskog gospodarstva nije učinio ostatak svijeta siromašnijim, samo stanovnike Kine bogatijima putem kreiranja vlastitog bogatstva.

Razvijene zemlje svojim razvojem stvorile su prilike i ostalima. Njihova potreba za resursima otvorila je mogućnost trgovine siromašnijim zemljama koje sada imaju nešto za ponuditi. Siromašne zemlje neće postati bogate ukoliko im se dodijeli njihov pošteni udio bogatstva, nego ukoliko stvore vlastito, proizvodnjom i trgovinom, poput bogatih.