Uz ovakve prijatelje ne trebamo neprijatelje

HAKOM nastavlja seriju odluka koje su usmjerene upravo protiv onih koje navodno štite – korisnike telekomunikacijskih usluga. Tako fiksni internet i IPTV HT-a i Iskona od 1. lipnja ove godine poskupljuju od 8 do 23 kune mjesečno:

Prema obrazloženju HAKOM-a, jedan od načina na koji bi HT i Iskon mogli iskoristiti značajnu tržišnu snagu odnosi se i na situaciju u kojoj bi određeno vrijeme pružali usluge ispod troška s namjerom otežavanja ulaska ili slabljenja pozicije konkurenata, a sve radi povećavanja svog tržišnog udjela, a posljedično i dobiti. Iako bi krajnji korisnici mogli kratkoročno imati koristi od niskih cijena, dugoročno gledano prisutnost cijena ispod troškova najviše bi naštetila upravo njima jer takve cijene uništavaju konkurenciju na tržištu i prisiljavaju druge operatore na izlazak s tržišta, smatraju u HAKOM-u.

Čak i da HT svjesno posluje ispod razine profitabilnosti, zašto bi to trebao biti problem za kupce, kad oni profitiraju od takvih subvencija? Ne postoji jasna definicija koja bi točno odredila ovo poslovanje koje HAKOM smatra netržišnim. Postoji mnoštvo metoda izračuna, ne samo usporedba trenutnih cijena i troškova. Povijesni podaci, marginalni, ukupni, fiksni, varijabilni, dugoročni i kratkoročni troškovi, no HAKOM je uzeo jedan i na njemu gradi slučaj.

Pretpostavka da bi kupci mogli kratkoročno profitirati od niže cijene, ali da dugoročno takva poslovna politika ubija konkurenciju nema smisla. U praksi se tako nešto nikad nije uspješno provelo. Tvrtka koja posluje negativno u konačnici će morati nadoknaditi gubitke kroz povećanje cijena, a visoke cijene potiču povratak konkurencije. Takav način poslovanja nije dobra dugoročna poslovna strategija, jer dolazak nove domaće ili strane konkurencije onemogućuje pokrivanje gubitaka ponovnim podizanjem cijena. Walmart primjerice već desetljećima sjedi na optuženičkoj klupi jer navodno pokušava uništiti konkurenciju prodajući robu ispod njene cijene, no konkurencija i dalje postoji. Da Walmart zaista posluje toliko dugo na taj način, odavno bi bankrotirao.

Kada je regulator nakon dugogodišnjeg održavanja monopola konačno počeo puštati druge operatere, te je konkurencija dovela do spuštanja cijena, isti genijalci stvari ponovno pokušavaju vratiti na početak. Prije 3 godine pad cijena riješili su izricanjem kazni:

HT je nudio niže cijene fiksne telefonije i tako prekršio regulirane maloprodajne cijene telekomunikacijskih usluga u nepokretnoj mreži. HAKOM je još u kolovozu izdao rješenje u kojem HT-u zabranjuje svako daljnje nuđenje, ugovaranje i pružanje usluga u fiksnoj telefoniji po cijenama nižim od onih koje je odobrio HAKOM, kao i odobravanje bilo kakvih popusta na cijene niže od odobrenih.

Ne spušta HT svoje cijene dobrovoljno, nego ga na to prisiljava konkurencija. Kupci svojim novcem odlučuju koji operater im pruža najviše za cijenu koju nudi, a danas kupac može napraviti usporedbu u nekoliko klikova. Uspoređujući cijene nekih operatera za flat internet + osnovni IPTV, tj. usluga za koje HAKOM tvrdi da ih HT i Iskon nude ispod profitabilne cijene, možemo vidjeti kako B.net paket stoji 169,91 kuna mjesečno, Iskon 192,63 kune, Optima 205 kuna, a HT 227 kuna mjesečno. Iako HT od svih konkurenata ima najvišu cijenu, regulator pokušava reći kako je za potrošače dobra odluka da ta cijena bude još veća, te da je nelegalno previše spuštati cijene.

Koga ti birokrati zafrkavaju? Ova odluka najviše će pogoditi onaj dio tržišta koji još uvijek nema dostupnost alternativnog operatera, te uz to i ostali operateri sada mogu podići cijene bez bojazni pritiska od strane najvećih konkurenata.

Država predator

Hrvatska je u katastrofalnom fiskalnom stanju. Državna potrošnja dosegla je rekordne razmjere, a političari najavljuju daljnje zaduživanje. Trenutni javni dug iznosi 186 milijardi kuna, što je oko 52% BDP-a, a najava ministra Linića je povećanje na preko 56%, zbog neodgovornog ponašanja brojnih tvrtki prije krize:

Linić je također kritizirao brojne hrvatske tvrtke koje su umjesto da se bave temeljnom djelatnošću počele ulaziti u nekretninski biznis, i to baš 2008. godine, kada je počela globalna ekonomska kriza. To je bilo potpuno krivo usmjereno ulaganje, pa sada treba pronaći dodatna rješenja s bankama kako bi takvim tvrtkama spasili osnovnu djelatnost.

Obzirom da ljudi reagiraju na poticaje, a država je poticala stanogradnju, brojne tvrtke počele su graditi stanove, poput brojnih ljudi koji su se počeli baviti mljekarstvom i poljoprivredom kada je država milijardama kuna odlučila potaknuti taj sektor (znamo kako danas izgleda i jedno i drugo).
Prisjetimo se samo kako je to izgledalo 2007. kada se ministrica Matulović-Dropulić trudila proširiti program POS-a:

“Nitko ne može reći da je ova država zaustavila gradnju POS-a”, kazala je ministrica, te u prilog tome iznijela podatke da su za mandata sadašnje vlasti sagrađena 2.963 stana, 750 ih je u fazi gradnje, a 654 u pripremi, dok je bivša vlast izgradila 906 stanova.

Tih dana redovito smo mogli pratiti prepucavanja vlasti i oporbe tko je sagradio više stanova i tko je pokrenuo više kapitalnih projekata. Drugim riječima, gledali smo natjecanje tko je potrošio više novca poreznih obveznika.

Danas je priča neznatno drugačija. Blagajna je prazna, sve drugo ide po starom. Državni poticaji i kapitalni projekti ponovno su se na opće iznenađenje pokazali kao kapitalni promašaji, stoga je potrebno pronaći krivca. Neprodani stanovi zjape na sve strane, no POS uskoro kreće u novi krug kako bi se opet spašavao građevinski sektor. Tako se ove godine na isti planira potrošiti dodatnih 200 milijuna kuna našeg novca. Jasno, u cijeloj ovoj katastrofi najveći krivci su oni koji izbjegavaju plaćanje poreza koji bi omogućio nastavak rasipništva, a nikako oni koji isti taj novac bacaju na Potemkinova sela.

No što točno imamo i dobivamo plaćanjem sve većeg poreza, osim bizarnih propagandnih poruka koje nam poručuju da cinkanjem postajemo dobri građani koji spašavaju državu, ali i sebe, te ispiranje mozga da u protivnom nećemo imati prirodna bogatstva, autoceste, mirovine, bolnice, škole i ostale blagodati koje samo država može pružiti?

Za početak, imamo bankrotirani, prikriveni piramidalni mirovinski sustav u kojem radnici ne uplaćuju mirovine za sebe, nego pune trenutni proračun i plaćaju trenutne umirovljenike (prave, no većinom lažne). Zauzvrat, dobili su obećanje države kako će budući naraštaji na isti način osigurati njihovu mirovinu. Obzirom da je za piramidalni sustav potrebna sve veća baza, a hrvatska populacija ide u suprotnom smjeru, znamo da će mirovinski sustav završiti poput onih pisama i lanaca sreće koje smo nekad znali dobivati, kada je bilo potrebno poslati novac ljudima s popisa, te povećati popis ljudi koji će isto učiniti za vas. Pogledajte koliko mjesečno uplaćujete u mirovinski fond, pomnožite sa ukupnim radnim stažem, te usporedite sa mirovinom koju ćete primati puno kraći period. Ukratko, dobili smo veliku Ponzi shemu, u kojoj odlično prolaze oni koji su među prvima uskočili u igru, međutim što igra duže traje, sve je veći broj onih koji će ostati bez svega uloženog. Ono što je posebno zanimljivo, u RH su poslovni modeli koji se baziraju na principu kao naš mirovinski sustav zakonom zabranjeni i okarakterizirani kao prijevara.

Imamo i bankrotirani zdravstveni sustav. Iako smo prošle godine za njega dali 21.119.925.828, ili preko 21.000 kuna po zaposlenom, platit ćemo i njegov dug veći od 5 milijardi kuna kada vlast pokrene sanaciju. Zauzvrat stojimo u beskrajnim listama čekanja, oni sretniji ili s vezama dolaze na red, oni drugi umru čekajući. Za njih će država u rukavicama reći kako ih nisu uspjeli spasiti, no realno, njima je liječenje odbijeno. Nažalost, naše ministarstvo nema ili jednostavno ne objavljuje podatke o broju umrlih koji nisu dočekali spasonosne tretmane koje su platili, no činjenica je da takvi slučajevi postoje i druge države objavljuju evidencije o tome.

Imamo i hrvatsko školstvo, kojem proračun raste svake godine, no usprkos tome ima sve lošije rezultate, iako je djece sve manje.

Dobili smo još i brojna ministarstva, agencije, udruge i državne tvrke gubitaše (redom strateške), koji se razbacuju novcem koji smo mi zaradili, a oni prisilno uzeli putem poreza. Uzmimo na primjer vječitog gubitaša, HŽ, kojeg su porezni obveznici u zadnjih 10 godina subvencionirali sa barem 20-ak milijardi kuna, tj. oko 20.000 kuna po zaposlenoj osobi. Imamo i Croatia Airlines, koji je uz svu pomoć (recimo prošlogodišnja dokapitalizacija od 862 milijuna naših kuna) uspio doći do 400 milijuna kuna duga. Imamo i brodogradilišta, koja jedino porezni obveznici drže da ne potonu. Tako su im porezni obveznici od 1997. do 2011. godine više ili manje dragovoljno poklonili preko 35 milijardi kuna, što je godišnje preko 2.000 kuna po zaposlenoj osobi, no brodogradilišta i dalje uspješno slažu kolosalne gubitke. Podsjećam da zaposlenih u hrvatskoj brodogradnji ima oko 12.000, što znači kako hrvatski radnici godišnje subvencioniraju brodogradilišta sa oko 200.000 kuna po zaposlenom u brodogradnji. Jeftinije ćemo proći ukoliko ti radnici samo sjede kod kuće i primaju plaću, nego da nešto rade.
Imamo i Petrokemiju, čije vodstvo otvoreno tvrdi kako mrzi kapital, stoga sretno posluju sa gubitkom. Imamo i Agenciju za civilno zrakoplovstvo, koja godišenje potroši 60-ak milijuna kuna, a nedavno su uspjeli dati 68.000 naših kuna samo za studiju opravdanosti nabave vlastitog aviona.
Imamo i Hrvatske šume, kojima smo u zadnje 3 godine isplatili gotovo milijardu kuna temeljem nameta zvanog općekorisne funkcije šume. Njihovi radnici, kako bi nam se zahvalili na darežljivosti, uz ugovor na neodređeno obično dobiju i liječničku potvrdu kako ne mogu podići teret teži od 2 kilograma, te angažiraju kooperante za koje se ispostavi da su 75% učinkovitiji od onih državnih šumara koji nekim čudom i rade.

Srećom više ne sponzoriramo rad Vjesnika, no zato spremno subvenciniramo HRT, Hrvatske ceste, Hrvatske autoceste, HAKOM, Jadroplov, Jadroliniju, Hrvatske vode itd, itd.. Stavite na papir samo do sad navedeno i doći ćete do iznosa preko 50.000 kuna po zaposlenoj osobi godišnje, a u tekstu je spomenut samo vrh ledene sante. Trebamo biti svjesni činjenice kako država koja prikupi više poreza, više bogatstva i upropaštava, što pokazuju svi dosadašnji propali državni projekti, proračuni i rebalansi. Stoga je jedini način za smanjenje našeg siromaštva – smanjenje prihoda koje država uzima za sebe.

Zagovornici nacionalizacije koji smatraju kako u Hrvatskoj vlada neoliberalizam, trebali bi biti svjesni bolne činjenice kako već sada radnik radi daleko više kako bi zadovoljio vječito rastuće državne apetite, nego što radi za sebe i svoju obitelj. Zar je zaista potrebno da još više radimo za takve i slične, samo da možemo ispred strateških državnih gubitaša imati prefiks hrvatski?

Nek’ crkne susjedova krava

Jučer je Vlada odlučila telekomima vratiti harač od 6%:

Da bi popunila proračun s oko 300 milijuna kuna godišnje, Vlada po hitnom postupku reprizira šest posto nameta mobilnim operaterima, odlučeno je na današnjoj sjednici u Banskim dvorima.

‘Može se raspravljati je li 300 milijuna kuna godišnje puno ili malo, ali taj bi novac, primjerice, bio dovoljan za zadržavanje 20.000 radnih mjesta u tekstilnoj industriji, koja su izgubljena u zadnje tri godine’, istaknuo je Čačić.

Možda bi tih dodatnih 300 milijuna bilo dovoljno za umjetno zadržavanje određenog broja radnih mjesta u tekstilnoj industriji godinu dana, a što iduće godine ako ne bude dovoljno? Tko je idući na redu? Banke? Pekare? Vaša tvrtka koja se drznula biti uspješna i poslovati s dobiti unatoč trenutnom oporezivanju? Vaše radno mjesto koje će biti izgubljeno kako bi se sačuvalo neko drugo koje zapravo nitko ne treba, ali je iz nekog razloga strateški važno? HT je u 2010. već platio 444 milijuna kuna poreza na dobit (ne računajući dodatnih 6%), 195 milijuna kuna dividende Fondu hrvatskih branitelja, te 98 milijuna kuna Vladi RH. Sveukupno, industrija mobilnih komunikacija je gospodarstvu RH u 2011. pridonijela sa 28 milijardi kuna, ali to očito nije dovoljno.

Milanović dalje nastavlja:

Za visoke profite telekom kompanija zaslužna je i kvalitetna infrastruktura koja je izgrađena kroz protekla desetljeća, kao i poslovni ambijent koji su naslijedili.

Da, točno je kako telekomi imaju dobit, te kako djelomično koriste infrastrukturu koja je sagrađena prije privatizacije, ali nije točno da su to dobili ili naslijedili. Gospoda Milanović i Linić nekako su smetnuli s uma kako je DT 1999. platio 850 milijuna dolara (tadašnjih 6.040 milijardi kuna) za 35%, a 2001. godine 500 milijuna eura za dodatnih 16% dionica HT-a, čime su postali vlasnici 51% HT-a. Prvi krug prodaje vodio je Škegro, a drugi krug upravo Linić.

Porezni stručnjak Guste Santini smatra:

Razlike u cijenama mobilnih usluga u Hrvatskoj i EU toliko su dramatične da bi mobilnim operaterima trebalo uvesti trošarine ne od 6 posto već od 23 ili čak 25 posto kako bi ti profiti postali porezni prihodi i koristili svima. Potpuno podržavam dodatno oporezivanje određenih kategorija. Nisu to samo mobilne usluge nego i benzin, cigarete i neke druge slične robe i usluge.

Poreznom stručnjaku trebao bi biti jasan pojam prelijevanja poreznog opterećenja, tj. prebacivanja potpunog ili djelomičnog poreznog opterećenja na krajnjeg korisnika. Povećanjem poreza na pojedinu robu ili uslugu teško možemo očekivati pojeftinjenje te usluge. Dodatne trošarine na naftne derivate sigurno bi za posljedicu imale poskupljenje gotovo svega, počevši od hrane. Ukoliko već žele niže cijene telekomunikacijskih usluga, mogli bi pustiti ostale operatere koji žele doći prodavati svoje usluge, te prestati naplaćivati kazne za spuštanje cijena.

Kad naši stručnjaci i tržišni regulatori daju ovakve izjave, nije ni najmanje čudno kakve sve reakcije građana možemo pročitati po komentarima. Tako Hrvati ovaj potez većinom odobravaju, kao što pokazuje anketa Danas.hr:

Komentari se uglavnom svode na lopovsku gamad i slično. Nažalost, upućeni su telekomima, a ne državi, iako nitko nije prisiljen koristiti mobitel, ali smo svi prisiljeni plaćati namete ukoliko ga koristimo. Ako koristite mobitel evo jednog primjera:

Recimo da imate neku tarifu sa pretplatom od 60 kuna i ne prelazite taj iznos. Vaš račun izgledat će otprilike ovako:

• Mjesečna naknada: 60,00 kn
• Dodatno usluge: 0,00 kn
• Ukupno usluge: 60,00 kn
• PDV (23%): 13,80 kn
• Radijska frekvencija: 10,00 kn
• Ukupan iznos računa za ovaj mjesec: 83,80 kn

Za ovih 60 kuna svojevoljno ste kupili određenu minutažu razgovora i određen broj SMS poruka koje možete poslati. Za 23,80 kuna koje idu državi niste kupili ništa, niti ste dobili nešto od države zauzvrat. Također, dio onih 60 kuna otići će ponovno državi kroz porez na dobit, dividendu ili doprinose.

I tako, dok se Vlada zabavlja oporezivanjem onih koji profitiraju i privremeno pokušava spasiti radna mjesta onih koji ne profitiraju, oni prvi ne miruju. Naši mediji, komentatori i stručnjaci slavodobitno pune stupce pozitivnim reakcijama o sve većem oporezivanju gamadi koja previše zarađuje, ali apsolutno nitko nije prenio vijest o tome što takvo oporezivanje znači za radnike HT-a, te u konačnici za sve radnike općenito. Istina, spominju se otkazi i tehnološki višak jer su stranci pohlepni, ali glavne stvari nigdje u našim medijima. Isti ti stranci ulažu 15 milijuna eura u novi centar u Bratislavi, u kojem će za početak zaposliti preko 500 ljudi, a služit će kao knjigovodstveni centar cijele DT AG grupe. Razlog? Slovačka ima niske poreze u usporedbi sa ostalim državama u kojima posluje DT. Rezultat? Pojačane investicije i zapošljavanje u Slovačkoj, još otkaza i smanjenje investicija u Hrvatskoj. Posljedica? Radnici HT-a na cesti zajedno sa gorespomenutim tekstilnim radnicima.

HAKOM ponovno jaše

Ulaganje u optičku infrastrukturu već neko vrijeme izaziva sukob između HT-a i alternativnih operatora na čijoj je strani i HAKOM – regulator za poštu i telekomunikacije, a sad se u sve uključila i politika. HDZ u potpunosti podupire regulatora, dok s druge strane HNS smatra kako je ulaganje u razvoj optičke mreže potrebno što prije.

HAKOM ističe da:

HT nastoji dobiti privilegiranu poziciju na tržištu te da su upravo alternativni operateri, unatoč skromnijim sredstvima, mnogo više ulagali u taj oblik infrastrukture. U regulatornoj agenciji podupiru izgradnju optičke infrastrukture, ali s jednakim uvjetima za sve.

Naravno da su alternativni operateri uložili više u optiku, kad HAKOM brani HT-u postavljanje optičke mreže radi održavanja tržišne utakmice. HT nastoji dobiti jednaku poziciju, tj. dopuštenje postavljanja optičke mreže, kao što to smiju raditi ostali operateri.

HT želi uložiti četiri milijarde kuna, što bi izravno donijelo tri tisuće novih radnih mjesta. Ali traži cijenu koja će omogućiti povrat u razumnom roku, dok HAKOM inzistira na nižim cijenama za alternativne operatere. U HT-u ističu da se stvari već dvije i pol godine nisu pomaknule s mrtve točke.

HT nije dobrotvorna organizacija, te želi povrat na svoju investiciju. Jasno da ne žele subvencionirati konkurenciju iz svog džepa. HAKOM, kao državna agencija, ne mora mariti za isplativost investicije, jer se sve neisplative državne investicije ionako krpaju proračunskim novcem.

Vlada je 1999. prodala kompaniju bez konkurencije u jednom komadu, zatim je postojao državom zaštićeni oligopol sa Vipnetom u mobilnim komunikacijama sve do 2005. Tek tada Vlada pušta, tj. prodaje licencu trećem operateru na tržište. Cijene su sa povećanjem konkurencije, kako fiksne, tako i mobilne, počele padati, ali to očito nije bilo po volji HAKOM-u. Večernji list prošle godine pisao je kako je HT dobio kaznu zbog spuštanja cijene ispod one koje je im je HAKOM propisao kao tržišnu. Pošto HT kao operater s najvećim tržišnim udjelom ne smije spuštati cijene, ostalim operaterima dovoljno je ponuditi minimalno niže cijene svojih usluga, iako realno, svi operateri mogu ići dosta niže i nastaviti poslovati s profitom. Šlag na tortu bilo je uvođenje telekomunikacijskog poreza svim operaterima.

Zanimljivo da velik broj ljudi podržava način poslovanja HAKOMA, iako on kao regulator guši i usporava tržište, a dosadašnja povijest reguliranja i upravljanja telekomunikacijskim tržištem pokazuje da se sve prelama isključivo preko korisnika, koji i dalje plaćaju (pre)skupu uslugu. Uloga HAKOM-a podsjeća na priču o izumiranju dinosaura.