Dobrijaneri štetočine priznaju grešku

Danska vlada objavila je da namjerava ukinuti porez na hranu koja sadrži masti, koji je uvela prije godinu dana. Rezultat mjera bio je u potpunosti očekivan i prije samog uvođenja, ali moram priznati kako nisam očekivao povlačenje poreza nakon uočenih negativnih posljedica, nego uvođenje dodatnih metoda regulacije. Koncept je bio “logičan” – skuplja nezdrava hrana dovodi do zdravije ishrane. Pravi dobrijaneri štetočine, kako bi ih nazvao Nedjeljni Komentar.

Iako je namjera poreza bila regulirati što ljudi jedu i prisilno ih usmjeriti prema onome što ministarstvo smatra zdravijoj hrani, anketa među Dancima pokazala je kako 80% ljudi nije promijenilo prehrambene navike, samo stranu granice na kojoj kupuju. Naime, većina je po “nezdrave” proizvode krenula u Njemačku. Postupci građana obili su se o glavu državi, a posljedice toga bile su gašenje oko 1300 radnih mjesta povezanih sa proizvodnjom hrane pogođene porezom, pad konkurentnosti danskog gospodarstva, dodatan prihod njemačkih trgovačkih lanaca i Njemačke,  te manji iznos prikupljenog poreza u Danskoj. Ovo bi trebao biti dobar signal hrvatskoj Vladi da razmisli zašto hrvatski državljani sve češće ostavljaju svoju plaću s druge strane granice. No mi se i dalje vodimo mjerama “bolje nula kuna prikupljenog poreza nego nešto kuna prikupljenog poreza”, te svesrdno trudimo slati kupce što više van kako bi poticali strano gospodarstvo.

S druge strane, protivnici masne hrane smatraju kako porez i regulacija nisu dovoljno visoki da promijene prehrambene navike. Znamo da znanstvenici još uvijek nisu usuglašeni oko ispravne i zdrave prehrane. Neki smatraju kako su masti vrlo nezdrave, drugi da su potrebne i zdravije od supstituta (vjerojatno jer svaka jedinka ima drugačije potrebe, metabolizam i reakcije), no intervencionisti se nepogrešivo vode najrazvikanijom i sigurni su kako njihovo mišljenje vrijedi za sve jednako.

Ukoliko masti budu toliko oporezovane i regulirane, ljudi će prijeći na substitute, ali to sigurno neće biti salata kako intervencionisti sanjaju, nego ugljikohidrati: tjestenine, kruh, slatkiši i slična hrana. Posljedice toga ne znaju niti stručnjaci za prehranu, što je dovoljno dobar razlog da država ne ide u smjeru regulacije hrane koju jedemo ili trebamo jesti.

Na kraju krajeva, zašto moramo biti prisiljeni na zdrav život? Zar ne bismo trebali biti sami odgovorni za svoje postupke i njihove posljedice?

Danska uvodi ‘porez na debljanje’

Je li ovo naznaka da “besplatnom” zdravstvenom sustavu u Danskoj ponestaje novca? HRT donosi vijest:

Danska je prva zemlja koja uvodi porez na debljanje. Zabrinuti zbog rastuće stope pretilosti, Danci su odlučili dodatno oporezivati proizvode koji uzrokuju debljanje.

Od iduće subote u toj će zemlji tako više stajati maslac, grickalice, čokolada… Vjeruje se da će se konzumacija štetnih namirnica na ovaj način smanjiti za desetak posto godišnje.

A osim na zdravlje stanovnika, taj će porez pozitivno utjecati i na državnu blagajnu – godišnje će se njime prikupiti oko 300 milijuna eura.

Nije prva, Mađarska također koketira sa idejom, no dobro. Čini se da je država ponovno pronašla rješenje: ovim potezom troškovi liječenja dijela populacije koja ima problema s težinom, dodatno se prelijevaju na cijelu populaciju.  Naravno, ponovno kolektiviziramo problem odluka pojedinaca, kako bi taj pojedinac što slabije osjetio posljedice nerazumnog ponašanja, a ne preispitao svoj način života. U krajnjoj liniji, ukoliko država drastično digne porez, stanovnici koji žive u pograničnim područjima jednostavno će kupovati takvu hranu preko granice.

Vrlo vjerojatno uskoro možemo očekivati rast cijena, pad potrošnje, te samim time i pad domaće proizvodnje grickalica, maslaca, čokoladi i ostalih proizvoda zahvaćenih ovom metodom oporezivanja kako u Danskoj, tako i u Mađarskoj. To je sve što će ove mjere postići.