Arhiva

Posts Tagged ‘besplatno studiranje’

Nepravda socijalne pravde

31 listopada, 2011 Komentiraj

Svako malo netko dođe na savršeno ispravnu ideju o socijalnoj pravdi i pravima grupe.  Za njih su takvi zahtjevi jednostavno prava, koja obilježava zahtjev za bilo koji poželjnim dobrom, nebitno o čemu se radilo, a svode se na čisto navođenje namjere dobivanja tražene želje. U stvarnosti ta socijalna pravda neminovno zahtjeva intervenciju države, koja mora nekome uzeti zarađeno, kako bi određenoj grupi dala “stečeno”.

U takvim zahtjevima nenadmašni su sindikati i studenti. Uz besplatno obrazovanje, današnji studenti zahtjevaju i besplatan prijevoz:

Iznos od 83 kn koliko bi jedan student trebao mjesečno izdvajati za pokaz ili 830 kn za godišnji pokaz (samo ZET) te 247 kn mjesečno ili 2676 kn za godišnji pokaz (ZET + HŽ), izravan je udarac na ionako loše financijsko stanje studentske populacije. Nedopustivi su pokušaji „krpanja“ proračunskih rupa dokidanjem naših prava.
Spomenuta odluka Skupštine ne samo da izravno utječe na ionako loš socijalni status studenata, nego otvoreno diskriminira studente s prebivalištem izvan Zagreba. S obzirom na uočene socio-ekonomske posljedice ovakve odluke i njene diskriminatorne osnove zahtijevamo da javni gradski prijevoz bude doista javan i dostupan, dakle besplatan, svim studentima grada Zagreba.

Čini se da su studenti obespravljeni i diskriminirani time što moraju plaćati prijevoz čak i po subvencioniranoj cijeni. Izgleda kako nema ni logike da bi osoba (student) koja putuje vlakom i tramvajem (dakle, prelazi veći put) trebala plaćati više od onoga koji putuje samo tramvajem. Također je potpuno diskriminatorno po studente što oni plaćaju godišnji pokaz 830 kn, dok radnik (koji puni i proračun grada plaćanjem prireza) plaća istu kartu u godišnjem iznosu od 2.900 kn.

Daleko od toga da opravdavam ovakve cijene i neučinkovitost Holdinga i ZET-a, te rasipništvo Bandićevog populizma koje sad dolazi na naplatu, ali ovakav vid prava i način zahtjeva navedenih je potpuno pogrešan. Pravo nije proizvoljni subjektivni zahtjev kako se danas često tretira. Današnja “prava” poput besplatnog školovanja, zdravstva, studentskog prijevoza i sličnih, traže od nekog drugog da te želje omogući na vlastiti trošak, te se mogu gledati kao legalna krađa. Socijalna pravda spominje samo zahtjevana prava, ali skriva neugodnu istinu kako do tih prava dolazi. Nikad u kampanjama jednakosti nećemo vidjeti prisilno uzimanje novca drugima, kako bi se prava svima mogla ostvariti. Nemojmo se zavaravati pridjevom besplatno, jer to ne postoji – posebno ukoliko država vodi igru.

Većina tih traženih prava ima dobar cilj – od boljeg obrazovanja, veće plaće, boljeg zdravlja.. ukratko boljeg života. Međutim, problem je u pogrešnom shvaćanju što su sve prava i na koji način se ona mogu i trebaju steći. Većina ljudi nije upoznata s prirodom prava, nego su upoznati samo sa načinima traženja povlastica putem demagogije političara.

Besplatno za brucoše nije besplatno obrazovanje!

2 listopada, 2011 3 komentara

Ovih dana ponovno su aktivni studenti Filozofskog fakulteta sa željama širenja kruga besplatnih beneficija pod parolom “Besplatno za brucoše nije besplatno obrazovanje!”

Zašto bi obrazovanje na fakultetima uopće bilo besplatno? Razlog dodatnog usavršavanja i obrazovanja je, naravno, lakša mogućnost zapošljavanja na složenijim poslovima, te samim time veće zarade. Kako je onda pošteno da osobe koje nisu studirale, niti planiraju studirati, plaćaju obrazovanje onima koje studiraju, te tako povećavaju njihove izglede, a smanjuju svoja primanja? Zašto studenti svojim prosvjedima prisiljavaju blagajnicu, čistačicu ili nekog sličnog da im plaća obrazovanje? Skrivajući se pod isprikom jednakosti za sve, zapravo pokušavaju popraviti svoj status na tuđi račun.

Drugi problem koji nastaje u sustavu besplatnog školstva je maksimalno korištenje tuđih sredstava, tj. dobivamo ljude koji upisuju više fakulteta, te počinju tražiti posao tek nakon 30.-35. godina života. Naravno, poslodavci nisu pretjerano zainteresirani za pripravnika bez dana staža od 35 godina, koliko god njegov životopis dobro izgledao na papiru.

Treći problem je školovanje nepotrebnih kadrova. Zbog mogućnosti besplatnog studiranja, određen postotak ljudi upisuje gotovo bilo koji studij, samo da bi dobili diplomu. Ne gledaju dugoročno, stoga ih ne zanima hoće li poslije moći naći posao u toj struci. Jedino što je bitno je besplatan upis, a poslije neka se država pobrine za posao. Ukoliko nađu posao sa suficitarnim zanimanjem, problem će biti male plaće. Naravno, ne shvaćaju da je problem takvih plaća ogromna ponuda sličnih kadrova, pa će se ponovno obratiti državi za pomoć. Država će zatim zakonom povećati plaće i dobivamo rast nezaposlenosti.

To nas dovodi do idućeg problema – odljev mozgova. Prema istraživanjima Bečkog instituta, Hrvatsku je u 7 godina napustilo oko 67.500 ljudi, od čega 12% VSS. Ovime dolazimo do zaključka kako svi građani RH financiraju obrazovanje stručnjaka koji će u potrazi za boljim životom sudjelovati u razvoju neke od drugih država, što u konačnici osiromašuje sve državljane RH.

Za kraj bih samo komentirao sliku sa početka – ako znanje nije roba, zašto prodaju svoje znanje za veću plaću kada završe fakultet?

%d blogeri kao ovaj: