Arhiva

Archive for the ‘Kina’ Category

Ako je to pokazatelj, kakav je tek život u Hrvatskoj?

28 studenoga, 2013 4 komentara

Apple-ChinaDnevnik.hr prenosi vijest o teškim životnim uvjetima radnika Foxconna, kineskog partnera Applea:

Tijekom proteklih godina puno se pisalo o radnim uvjetima koji vladaju u tvornicama Foxconna u kojima se proizvode i sastavljaju telefoni i računala nekih od najvećih tehnoloških kompanija. O životnim uvjetima u tim velikim kompleksima u kojima ljudi žive i rade najbolje govori podatak o velikom broju samoubojstava izmučenih radnika, zbog čega su neke tvornice prozore ogradile šipkama, a ispod njih se nalaze mreže kako radnici ne bi počinili samoubojstvo bacanjem kroz prozor.

Obzirom da nedostaju brojke, usporedimo malo Foxconn i Hrvatsku. Foxconn zapošljava 1,2 milijuna ljudi. Broj samoubojstava i samoubojstava u pokušaju od 2005. do 2010. iznosio je 18. Hrvatska ima 4,28 milijuna stanovnika. Broj samoubojstava i samoubojstava u pokušaju u 2011. iznosio je 1.309. Dakle drastična stopa samoubojstava radnika Foxconna u periodu 5 godina iznosi 0,0015%, dok hrvatsku jednogodišnju stopu 0,03% mediji ignoriraju iako je za red veličine veća.

Svaki gubitak života je nedvojbeno tragedija i radni uvjeti su lošiji nego u Hrvatskoj, ali radnici Foxconna su plaćeni i zbrinuti bolje od ostalih radnika u okruženju. Stoga nije čudo da Kinezi otvaranje novih tvornica Foxconna dočekuju otprilike poput Hrvata u očekivanju IKEA-e, te razloge treba potražiti negdje drugdje.

Kategorije:Kina Oznake:, , ,

Apple i radnici

21 veljače, 2012 74 komentara

Ovih dana svako malo izlaze članci o lošim radnim uvjetima i niskim plaćama radnika Foxconn-a. Nedavno je inspekcija utvrdila, da uvjeti iako loši, nisu ni približno loši kao u ostalim kineskim tvornicama:

Although factory labor conditions could be improved, the work results in relatively good wages, food and housing — a much better alternative to other types of work in underdeveloped regions of China. Young workers go to cities such as Shenzhen and Chengdu — two sites where Foxconn factories are located — looking for better opportunities, which these factories can provide.

Ipak, članak završava sa mišlju da bi Apple, zbog svojih velikih profita, trebao pružiti radnicima veće plaće.

Apple svojim radnicima kao produkt svoje pohlepe već pruža toliko bolje uvjete od drugih kineskih tvornica, da u dan-dva mogu napuniti novi proizvodni pogon. Čemu onda plaćati još više, kad već pružaju uvjete iznad prosjeka kineskog radnika? Ljudi u Kini žele raditi tamo po trenutnim uvjetima i sretni su ako nađu posao u Foxconnu. Da se razumijemo, Foxconn nije nešto što bismo mogli nazvati poželjan poslodavac, ali je zbog pomanjkanja izbora najbolje što trenutno postoji.

Ono što se Appleu može prigovoriti je neispunjenje određenih standarda, koji bi sigurno za malen novac povećali sigurnost radnika, te tako poboljšali njihove radne uvjete, a to će se vjerojatno i dogoditi u bližoj budućnosti. No ono što im se ne može prigovoriti (ako gledamo cjelokupnu radničku situaciju Kine) je izrabljivanje radnika, kada u stvari imaju pozitivan učinak na tamošnju situaciju. Takvo stanje nije uzrokovao Apple, nego čelnici pojedinih država. Kad bi u Kini postojale bolje kompanije i otvorenije tržište, radnici bi išli tamo, ali Foxconn je trenutno najbolja opcija koju imaju. Da, prema našim standardima to su loši uvjeti, no jednako tako radnik koji prima iznadprosječnu plaću u Hrvatskoj, u očima radnika bogatije države djeluje potplaćen i izrabljivan.

Sjeverna Koreja – predvodnik ekonomske misli u svijetu

4 siječnja, 2012 2 komentara

Nedavno je novi nasljednik Sjeverne Koreje izjavio kako država ne planira mijenjati svoju politiku, te nastavljaju po starim Juche tezama, koje objedinjuju političku neovisnost, ekonomsku samodostatnost i vojnu samostalnost. Tu filozofiju u S. Koreju uveo je Kim Il Sung, a provedbu su nastavili njegovi nasljednici. Ekonomska strana ovoga, tj. doktrina samodostatnosti i smanjenje vanjske  trgovine pokazala se kao potpuni promašaj, uočljiv samo pogledom na usporedbu dvaju Koreja:

Od uvođenja modela do ’70-ih, ove dvije države bile su podjednake. U međuvremenu, nasljeđena prijeratna oprema je zastarjela ili potrošena, a isporuka subvencionirane energije iz Sovjetskog bloka smanjena. S. Koreja ušla je u period stagnacije. Ipak, najveći udar bio je pad bloka, tako da je jedina pomoć ostala od donacija bogatijih susjeda ili putem ucjenjivanja radi zadržavanja stanja mira. Ne bih duljio o S. Koreji, valjda je jasno da je takva gospodarska politika potpuni promašaj.

No s druge strane, možda nije svima baš najjasnije. U zadnje vrijeme imamo pojačano zatvaranje EU (iako nikad nisu niti bili neki zagovornici liberalne politike) prema SAD-u, Kini i ostalim državama koje nisu članice Unije. Tako i Norveška i Švicarska moraju plaćati Uniji kako bi se njihova roba mogla prodavati unutar Unije. Zatim imamo SAD koji nameće “antidumpinške trošarine” na proizvode iz Kine koji su jeftiniji od domaćih, Kina nameće carine na automobile iz Amerike, EU štiti svoje proizvođače solarnih panela certifikatima koje Kina mora skupo plaćati i tako se popis restriktivnih mjera povećava iz dana u dan, a s njima rastu i cijene. Naravno, sve veći carinski sustav zahtjeva i više novca za funkcioniranje.

Svjetskim ekonomijama sve su raširenije Juche teze, a to nikako ne može dovesti do dugoročnog prosperiteta. U tom svjetlu, Kim Il-Sung mogao bi postati vodeća ekonomska inspiracija budućnosti. Tek ponovnom liberalizacijom, otkrit će se razmjeri štete učinjene gospodarstvima.

Kineski balon čeka iglu

3 studenoga, 2011 4 komentara

Već duže vrijeme konstantno slušamo izjave kako Kina preuzima svijet i slično. Izgleda da su takve izjave temeljene na kratkom pogledu preko njihovog rastućeg BDP-a. Je li Kina zaista tako uspješna kako je neki opisuju?

Kineski rast eksplodirao je na klimavim temeljima. Iako je komunističko vodstvo popustilo u nekim stvarima, i dalje čvrsto drže u šaci upravljačke mehanizme, a država daje sve od sebe kako bi što veći postotak stanovništva bio zaposlen. Nema ponude i potraženje, sistem i financijski sustav služe jedino političkoj eliti. Velike privatne tvrtke koje su u međuvremenu nastale, posluju onako kako im država dirigira, a zaštićene su raznim zakonima, licencama i tarifama koje sprječavaju oslobađanje tržišta. Tako su nastali gradovi u kojima nitko ne živi, prazne ceste, željeznice i mostovi koji spajaju te gradove duhova. Jasno je kako će država morati nastaviti ulagati u te prazne objekte ukoliko ne želi da brzo propadnu, što predstavlja dodatni trošak. Sve to je jasni pokazatelj balona koji se formirao. Prošle godine vlast je pokušala smanjiti masovnu izgradnju, ali kada su vidjeli kako se to negativno odražava na rast BDP-a, ponovno su uskočili poticati građevinski sektor. Slična stvar dogodila se i ove godine, ali ovaj puta građevinski sektor reagirao je drugačije – očekujući kako će vlast opet uskočiti kada vide padajuće brojke, nastavili su zaduživanje i izgradnju. Pošto nije bilo pada BDP-a, vlast nije smatrala da ulaganje treba prestati. No vlast u zadnje vrijeme pokušava ukrotiti rastuću inflaciju koju su proizveli, što je dovelo do smanjenja kreditiranja, rasta kamatnih stopa, te povećanje broja onih koji ne mogu otplatiti kredite. I sad počinje pad cijena nekretnina, kako bi investitori što prije prodali i tako došli do novca i eventualno počeli novi krug izgradnje. Ukoliko dođe do značajnijeg broja investitora koji ne mogu dobiti nove kredite ili prodati izgrađene nekretnine, cijene će početi drastično padati i tržište će pasti. Uz to, porast CPI od 6.5% i reguliranog prinosa na depozite od 3.5%, kineske banke počinju se suočavati s povlačenjem depozita koji bi se vrlo brzo mogli pretvoriti u “juriš na šaltere“.

Postoji još jedan problem zaustavljanja umjetne kreditne ekspanzije. Kina je, igravši se merkantilističkim metodama, došla do velikog trgovinskog suficita koji su negdje morali iskoristiti. Velik priljev stranih valuta (pretežno dolara) bio je rizičan za yuan, koji bi aprecirao uz velike količine dolara i tako poskupio kinesku robu. Iz tog razloga, vezali su yuan uz fiksni tečaj dolara ispod tržišne vrijednosti, a viškove pohranjivali u rezerve. Tu dolazimo situacije u kojoj se Kina mora rješavati strane valute jer ne žele rast domaće, a preniskom domaćom valutom dodatno smanjuju uvoz i potiču izvoz, koji donosi još više strane valute. Porastom domaće valute smanjio bi se izvoz, ali bi porasla domaća potrošnja i pojeftinila strana roba, što je pozitivno. Dolazimo do zaključka da je to dobro, ali Kina je sad u situaciji gdje bi yuan eksplodirao zbog ogromnih viškova dolara, a to bi dovelo do prekida trgovine sa drugim zemljama kojima bi kineska roba postala preskupa. Jedini izlaz, do sad, za rješavanje dolara iz trgovinskog suficita bila je kupovina američkih obveznica, ali to ne može ići unedogled.

Umjetno nizak tečaj održavan je printanjem yuana, s kojim se zatim kupovao dolar, a to je izazvalo cjenovnu inflaciju poplavom yuana na tržištu. Kako bi se to zaustavilo i dopustilo rast valute, potrebno je prestati s ubacivanjem novog novca na tržište, a to će prouzročiti recesiju. Stvarni ekonomski rast, dodatno potaknut monetarnom ekspanzijom i masovnim kreditiranjima, koja su dovela do velikih mislokacija resursa bliži se kraju. Eksterni faktori, poput pada izvoza zbog krize u ostatku svijeta, količine stranih ulaganja i sudbina dolara ovaj proces mogli bi ubrzati ili usporiti, ali nikako zaustaviti.

Kategorije:Kina Oznake:,
%d blogeri kao ovaj: