Teorija mrtvog konja

Poslovica koju Indijanci prenose s koljena na koljeno kaže da kada primijetite da jašete mrtvog konja, najbolje je s njega sjahati.

No država ipak ima mnogo naprednije strategije za rješavanje tog problema:

• kupnja većeg biča
• promjena jahača
• formiranje odbora koji bi proučio konja
• gospodarski posjeti drugih zemalja da utvrde kako u drugim kulturama jašu mrtve konje
• snižavanje standarda kako bi mrtvi konji prošli zadane kriterije
• reklasificiranje mrtvog konja u “životno uskraćenog”
• zapošljavanje vanjskih suradnika da jašu mrtve konje
• vezanje više mrtvih konja kako bi povećali brzinu
• povećanje financijskih izdvajanja radi povećanja performansi mrtvih konja
• izrada studija kako bi se utvrdilo hoće li lakši jahači popraviti performase mrtvih konja
• ponovno pisanje uvjeta koje konji moraju zadovoljavati

i naravno

– promoviranje mrtvog konja na upravljačku poziciju.

Sindikalist u bordelu

Privrženi sindikalist prilikom međunarodnog sindikalnog skupa odluči posjetiti lokalni bordel.

Ušavši u jedan, priupita Madam: “Ima li ovaj bordel sindikat?” Nemamo, odgovori mu Madam. Hmm, a ako platim 100 eura, kako se dijeli zarada? 70% kuća i 30% djevojke. Uvrijeđen takvom nepravdom, sindikalist odluči pronaći drugi bordel. Prilikom potrage konačno naleti na bordel sa sindikatom u kojem postavi isto pitanje. Madam mu odgovori: “Kuća dobiva 30%, a djevojke 70%. Oduševljen izjavom, odmah izvadi 100 eura i počne se osvrtati po prostoriji.

Ugledavši prekrasnu plavušu, uperi prst u nju, no Madam ga uputi staroj prostitutki i odgovori: “Sukladno Članku 3, stavak 2 sindikalnih propisa našeg kolektivnog ugovora, starije osobe spadaju u zaštićenu kategoriju, ne smiju biti diskriminirane i imaju pravo prvenstva. Prema tome, ona je iduća.”

10 zapovijedi

1. Ne guši tržište, jer ćeš stvoriti kriminal.

2. Ako siješ novac, žanješ inflaciju.

3. Ne dopusti državi kontrolu cijena jer ćeš stradati od loše kvalitete, nestašice, gladi ili gore.

4. Država i tržište ne mogu se pošteno natjecati. Prvi mogu igrati i postavljati pravila igre.

5. Ne zagovaraj intervencionizam. Državna rješenja u pravilu su gora od problema.

6. Radi ono u čemu si dobar, drugo prepusti ostalima.

7. Komunizam i fašizam dvije su strane iste medalje.

8. Veći porezi dovode do rastrošnije, ne bogatije države.

9. Redistribucijom bogatstva dovodiš do smanjenja poduzetničke aktivnosti i rasta siromaštva.

10. Ne traži od države da drugima radi nešto što bi proglasio pljačkom kad bi se radilo tebi.

10 načina kako prepoznati sindikalista

1) Češće je na prosvjedu nego na radnom mjestu

2) Kada nije na radnom mjestu, posao je brže obavljen

3) Plaćen je barem duplo više nego radnik u privatnom sektoru, a zauzvrat radi barem duplo manje

4) Potrebno je dvostruko više vremena da dobije otkaz nego je prosječno trajanje kazne za ubojstvo

5) Što je gori na poslu, nadređeni ga više izbjegava

6) Smatra kako se on i kolege ubijaju od posla 

7) Iako riječima podržava solidarnost i pomoć, plaća više za članstvo u sindikatu nego donira siromašnima

8) Smatra da se plaća treba primati prema potrebi, a ne iz učinka

9) Ne shvaća vezu rada i zarade

10) Usne političara trajno su mu zalijepljene za guzicu

Koga sam dovraga zaboravio?

Mislim da bismo i mi trebali početi ispunjavati slične obrasce poput dotičnog Alana:

Možete li vjerovati!? Moj obrazac za povrat poreza mi je vraćen jer sam na pitanje broj 4 (imate li nekoga koga uzdržavate) odgovorio:

2.1 milijun ilegalnih imigranata, 1.1 milijun luđaka, 4.4 milijuna nezaposlenih ljenčina koji ne mrdaju od TV-a, 900.000 kriminalaca u 85 zatvora, plus 650 idiota u Parlamentu i cijeloj Europskoj komisiji.

Odgovorili su mi kako to nije prihvatljiv odgovor. Koga sam dovraga zaboravio!?

Pecanje bez državnog nadzora

Evo jedne slike koja prikazuje (naravno pogrešno, ali i dalje humoristično) kako su ljudi nemoćni donijeti odluke o vlastitoj sigurnosti bez pomoći i nadzora države, te način funkcioniranja slobodnog tržišta.

Bog i Hrvati

Nestade Bog na šest dana i anđeli krenu u potragu. Sedmi dan našli su ga kako odmara i odmah upitaju gdje je bio. Bog pokaže rukom i kaže im: “Pogledajte što sam stvorio”, a anđeli zbunjeno upitaju što je to.

Bog im odgovori: To je planet. Nazvat ću ga Zemlja i to će biti mjesto gdje ću testirati Ravnotežu. Na primjer, stvorio sam kontinente sa ljudima različite boje kože, ovdje će biti bijeli, tamo crni, a ondje žuti. Postojat će prostori sa mnogo vode i sa malo vode, vrući i hladni, bogati i siromašni… sve je u Ravnoteži.

Na to jedan od impresioniranih anđela pokaže na Zemlju i upita: Bože, a što je onaj dio?

– To je Hrvatska. Tamo su prekrasne planine, ravnice, rijeke i potoci. Ljudi tog prostora će biti lijepi, društveni, miroljubljivi i radišni.

Zbunjeni anđeo na to odgovori: Ali što je s Ravnotežom? Rekao si da je sve u Ravnoteži.

Bog se nasmiješi i kaže: U sredini je Markov trg. Čekajte da vidite kakve idiote ću tamo staviti.

Kada bi pivo plaćali kao što plaćamo porez

Pretpostavimo da svaki dan 10 kolega ode zajedno na pivo. Ukupan račun svaki dan iznosi 100 kuna. Kada bi plaćali pivo po principu poreza na dohodak, to bi izgledalo otprilike ovako:

• Prva četvorica najsiromašnijih ne bi plaćali ništa.
• Peti bi platio 1 kunu.
• Šesti bi platio 3 kune.
• Sedmi bi platio 7 kuna.
• Osmi bi platio 12 kuna.
• deveti bi platio 18 kuna
• Najbogatiji bi platio 59 kuna.

Svi su se složili s tim i neko vrijeme je tako funkcioniralo. Jednog dana vlasnik pivnice odluči im dati popust s obzirom da su redoviti mušterije, tako da je sada ukupan račun iznosio 80 kuna. Pošto je društvo i dalje željelo plaćati račun prema dosadašnjem principu, vlasnik im predloži da svakom pojedincu umanji prijašnji iznos za veći postotak, što je on siromašniji. Tako su se i dogovorili:

• Prva četvorica, a sada i peti, nisu plaćali ništa (100% uštede)
• Šesti je sada plaćao 2 kune umjesto 3 (33% uštede)
• Sedmi je sada plaćao 5 kuna umjesto 7 (28% uštede)
• Osmi je plaćao 9 umjesto 12 (25% uštede)
• Deveti je plaćao 14 umjesto 18 (22% uštede)
• Deseti je plaćao 49 umjesto 59 (16% uštede)

Sada je 6 članova plaćalo manje nego prije, tj. pozicija im se popravila, a ostala četvorica i dalje nisu plaćala ništa. Ali, kada su izašli na ulicu, grupa je počela raspravljati o situaciji i uspoređivati uštede:

Ja sam dobio samo kunu od tih 20 kuna uštede, kaže šesta osoba. Upirući prstom na desetu nastavi: “On je dobio 10!!” Peta osoba uskliknu: “Točno, u pravu je. Ja sam također uštedio samo jednu kunu. Nije pošteno da on dobije 10 puta više od mene.” Sedma osoba na to nastavi “Zašto bi on dobio 10 kuna, kad sam ja dobio samo dvije? Ovo ide na ruku bogatima.” Tada se i prva četvorica pridruže “Ovo je istina! Mi nismo dobili ništa. Ovakvim sustavom bogati izrabljuju siromašne!”

Idući dan, deseta osoba nije se pojavila u pivnici. Kada je došao račun za preostalih 9, shvatili su jednu stvar: nisu imali dovoljno novca za plaćanje niti pola iznosa računa.

Tako porezni sustav funkcionira. Ljudi koji već plaćaju najviše poreza će dobiti i najveći benefit ako se stopa smanji. Ukoliko ih oporezujemo previše i napadamo jer su bogati, jednom možda odluče da se više ne pojavljuju. Ustvari, možda piju pivo s druge strane granice, gdje je ugođaj malo privlačniji.

Kako su izumrli dinosauri

Evo jedne humoristične priče:

Postoje razne teorije o izumiranju dinosaura. Neke uključuju komet, neke klimatske promjene, a neke prenapučenost. Sličnim teorijama plaše nas i danas: od globalnog zatopljenja do nuklearne zime. Zajedničko svim teorijama je to da traže pojačanu ulogu vlasti, kako bi država uspješno spasila svoj narod od vanjske neprilike.

No, postoji još jedno tumačenje: za nestanak dinosaura kriva je državna intervencija u tržište.

Sve je počelo kad je državna uprava odlučila pomoći hladnokrvnim životinjama na planetu. Vlast se duboko zabrinula pojavom toplokrvnih bića, za koja se ispostavilo da imaju nepravedne prednosti pred hladnokrvnom braćom: kretali su se brže, nisu se brzo umarali i sveukupno, mogli su napraviti puno više posla, posebno tokom zime.

Zabrinuti mogućnošću da toplokrvna bića u potpunosti preuzmu prevlast, vlast je donijela Pravilnik o tjelesnoj temperaturi. Subvencionirali su hladnokrvna bića na teret toplokrvnih, na način da su ukinuli poreze hladnokrvnima, a povećali ih toplokrvnima. Pravilnik je također trebao ukinuti zimu, ali se pokazao kao neustavan.

Problem je nastao kada je zakonodavac dinosaure prikazao kao guštere. Pošto su gušteri hladnokrvni, moraju biti i dinosauri koji su zapravo gušteri. Iako su znanstveni dokazi pokazali kako su dinosauri toplokrvni, slučaj je bio zatvoren. To je dinosaurima dalo ogromnu prednost, pošto su bili toplokrvni i imali su porezne olakšice, te su ubrzo napučili Zemlju.

Alarmirani ovakvim razvojem situacije, regulatori su dinosaurima nametnuli glavarinu. Uz to, i dalje nezadovoljni nekonkurentnošću hladnokrvnih životinja, nametnuli su porez na razvijanje mozga. Rezultat ove regulative bio je smanjenje broja dinosaura, jer su dinosauri odlučili kako im je pametnije biti u manjim brojevima, ali s većom masom (pošto se naplaćivalo po broju, ne masi). Uz oporezivanje veličine mozga, iako su povećavali tjelesnu masu, smanjivali su veličinu glave i mozga. Tako smo u periodu Jure dobili ogromne, trome i priglupe dinosaure.

Pomislili biste da je vlast ovime bila oduševljena, ali postali su zabrinuti brojnim izvještajima i prosvjedima, pošto su te goleme životinje krstarile Zemljom i mele sve pred sobom. Na sudu je posebno ozloglašen bio Tyrannosaurus rex, kao jedan od najmoćnijih predatora, te su ga često zvali i monopolistom.

Sud je zatim uvjerio dinosaure kako su preglomazni i troše previše resursa, te se moraju smanjiti, tj. podijeliti i razgranati u više manjih životinja. Tako je zakonodavac nekad moćne životinje doveo na rub istrebljenja.

Da budemo pošteni prema vlasti, ipak su pokušali spasiti dinosaure, stavivši ih na liste ugroženih i zaštićenih životinja. Jedini problem je bio, što su to napravili nekih 3 milijuna godina nakon njihovog potpunog istrebljenja. Pravi razlog tog propusta bilo je slanje obavijesti o zaštiti državnom poštom. Kada je obavijest stigla, i zakon se izglasao, dinosaura više nije bilo.

Takva je priča o razlozima nestanka dinosaura, kako ju je uspio rekonstruirati W.J.T. Mitchell.