Problemi u Raju?
Iz dana u dan sve smo bliže socijalističkom poimanju Raja na zemlji, no iz nekog razloga zagovornici državnog intervencionizma sve su nezadovoljniji realizacijom svog sna. Iako brojni građani zamjeraju Vladi što previše vremena provodi na godišnjem, svima nam je bolje dok ne rade. Evo nam i prve odluke nakon odmora:
Vlada je na današnjoj sjednici povećala naknadu za korištenja vode distributerima vodne usluge. Cijena vode tako će od 1. travnja za distributere biti veća u rasponu od 5,71 posto do 19,39 posto, odnosno u prosjeku veća za 11,28 posto.
Kao što znamo, vode su monopol u vlasništvu države, dakle javno i svima dostupno dobro, koje ne bi smjelo završiti u rukama privatnog sektora. Stoga benevolentna država za razliku od pohlepnog privatnog sektora svake godine tu istu vodu prodaje sve skuplje, ali to nije sve: od 1. travnja na tom svima dostupnom dobru država počinje naplaćivati porez ukoliko splavarite, veslate čamcem, raftom ili kanuom. Podsjeća li ovo nekoga na naplaćivanje ulaska na plažu u Jugoslaviji (video Radnici i godišnji odmor iz 1969. godine. Zanimljivosti iz reportaže: 1969. godine u Zagrebu je bila nestašica mesa, radnici Gredelja ne mogu si priuštiti ljetovanje)? Usput, između 2009. i 2013. cijena vode povećana je oko 20%, te je na to dodana i fiksna mjesečna naknada.
Zašto Eden kakav su zamislili oni željni jake države i socijalizma? Evo 10 kratkih razloga:
1. Hrvatska već oporezuje gotovo svaki vid ljudske djelatnosti: plaćate porez ako radite, ako kupujete, ako jedete, ako pijete, ako posjedujete tvrtku, ako ostvarujete dobit sa tvrtkom, ako nasljeđujete, ako se igrate, ako netko drugi ima solarne panele na krovu, pa čak i ako donirate ili sudjelujete u humanitarnim akcijama:
Ako je davatelj donacije obveznik poreza na dodanu vrijednost i daje donaciju ili potporu u stvarima ili uslugama koje podliježu oporezivanju porezom na dodanu vrijednost, tada je obvezan platiti porez na dodanu vrijednost na darivane predmete ili usluge. Pri tome mu je i obračunati porez na dodanu vrijednost, zajedno s vrijednošću darivanih predmeta ili usluga, porezno dopustivi rashod pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit, a do visine 2% ukupnog prihoda prethodne godine. Obveza obračunavanja poreza na dodanu vrijednost ovisi o tome je li isporučitelj dobra ili usluge porezni obveznik PDV-a i o tome je li riječ o isporuci dobra odnosno usluge koja se po hrvatskim propisima oporezuje porezom na dodanu vrijednost.
Primjer: Trgovačko društvo, obveznik PDV-a, koje daruje odjevne predmete humanitarnoj organizaciji dužno je na tržišnu vrijednost darivanih predmeta obračunati porez na dodanu vrijednost po stopi od 25%, a ukupni iznos koji predstavlja vrijednost predmeta zajedno s obračunatim porezom na dodanu vrijednost, porezno je dopustivi rashod do propisanih iznosa.
2. Hrvatska ima preko 240 parafiskalnih nameta. Tko ima živaca, ovdje je popis.
3. Pola hrvatskog proračuna čine socijalni transferi. 2002. godine oni su iznosili 34 milijarde kuna, a u prvih 11 mjeseci 2013. godine (podaci za cijelu godinu još nisu dostupni) iznosili su 54 milijarde kuna. Četvrtinu proračuna predstavljaju naknade zaposlenima u javnom sektoru. 2002. godine one su iznosile 19,5 milijardi kuna, a u prvih 11 mjeseci 2013. godine (podaci za cijelu godinu još nisu dostupni) iznosile su 27,9 milijardi kuna. Tek preostalu četvrtinu čine svi ostali rashodi države.
4. Hrvatska svakodnevno kroz sve veće poreze prisilno uzima novac građanima i uspješnim tvrtkama (onima koji “imaju”), kako bi subvencionirala neuspješne tvrtke i sve veći broj državnih agencija (oni koji nemaju) i tako ih umjetno održavala na životu. Hrvatski radnici su tako u zadnjih 10 godina samo za održavanje brodogradnje dali 28 milijardi kuna, što je oko 1.000 kuna po radniku godišnje kako bi stranac mogao jeftinije kupiti brod. Sigurno vam u ovom trenutku na pamet padaju korisnije stvari koje biste si priuštili tim novcem, a koji vam država uzima da subvencionira kupnju tankera nekom Norvežaninu. Prema tome ispada da hrvatski socijalisti kroz politiku subvencioniranja zapravo zahtijevaju uzimanje novca od hrvatskog radnika kako bi stranom kapitalistu roba bila jeftinija.
5. Hrvatska vodi politiku cjenovnih kontrola. Višegodišnje državno kontroliranje cijena energenata dovelo je do velikih problema na tržištu. Neprekidno određivanje cijena ispod realnih dovelo je do gubitaka u energetskom sektoru, te su HEP i INA ostali bez mogućnosti investicija i modernizacija svojih pogona (npr. zastarjela rafinerija u Sisku). S druge strane, niske cijene energenata potaknule su građane da umjesto investiranja u bolju toplinsku zaštitu i fasade, novac potroše na, recimo, još jedan kat kuće. Desetljeća loše energetske politike sada se pokušavaju ispraviti novim prisilama u vidu kažnjavanja neimanja fasada i energetskih certifikata, a za zaostajanja i nekonkurentnost domaćih energetskih kompanija krivi su stranci, masoni i vanzemaljci, nikako oni koji su tražili (i danas traže) reguliranje cijena. Kontrole cijena i manipuliranje tržištem postoje u brojnim drugim situacijama, između ostalog i minimalno propisana cijena telekomunikacijskih usluga, te određivanja koji radnici imaju prednost pri zapošljavanju na račun neke druge skupine.
6. Hrvatska se na listi konkurentnosti Svjetske banke nalazi na 89. mjestu (od 189), u društvu Šri Lanke, Barbadosa, Urugvaja, Maroka i Albanije. Bodovi se baziraju na kriterijima poput jednostavnosti otvaranja tvrtke, dobivanja dokumentacije, visine i jednostavnosti poreznog sustava, zaštite vlasništva, slobode trgovine itd. Samo građevinske dozvole čekaju se prosječno 317 dana. Usporedbe radi, rafinerija u Rijeci sagrađena je 1883. godine u manjem vremenskom periodu od današnjeg čekanja dokumentacije, a tada je to bila najveća rafinerija u Europi.
7. Hrvatska ima oko 180 raznih ministarstava, agencija, ureda i ostalih institucija kojima broj zaposlenih neprestano raste. Primjerice Ministarstvo poljoprivrede je u 10 godina povećalo broj zaposlenih sa 418 na 939, ali kad mu se pribroje sve pripadajuće agencije, poljoprivredu administrira oko 2.300 državnih zaposlenika.
8. Hrvatska država u svom vlasništu posjeduje imovinu vrijednosti iznad 31 milijarde eura, između ostalog oko 28.000 stanova, 300.000 šumskih parcela i slično, no nedavno objavljen popis imovine nije konačan. Sve to “naše” građanima uglavnom nije dostupno, niti osim odabranih imaju neke koristi od toga, jer država svoju cjelokupnu imovinu uopće ne koristi u svrhu poboljšanja standarda svojih građana. No bez brige, tu ste da plaćate vođenje i održavanje “naše” imovine. A ako se kojim slučajem zapitate zašto Hrvatski zavod za zapošljavanje u svom vlasništvu ima livade:
Livada je, naime, bila sredstvo osiguranja povrata dugoročnog kredita za poticanje zapošljavanja jednom stočaru koji kredit nije vratio pa se HZZ od njega morao naplatiti ovrhom nad poljoprivrednim zemljištem.
Ne, nije riječ o gramzivoj banci, nego o dobroćudnoj Majci Domovini.
9. Sve to rasipništvo neefikasne države, privilegije i nepotizam, neučinkovitost nabujale zaštićene birokracije i filozofiranje o potrebi još veće i jače države netko treba i platiti. Pogađate, za to postoji hrvatski radnik, koji bi kako stvari stoje uskoro mogao završiti na listi endemskih vrsta. Namjerno nisam uz endemskih napisao i zaštićenih, jer radnik od države nikad nije siguran. To je dobro sumirao američki odvjetnik G. J. Tucker, kada je još 1866. godine izjavio: “Ničiji život, sloboda i vlasništvo nisu sigurni dok Vlada zasjeda.” Koliko je bio u pravu procijenite sami, jer Vlada upravo ozbiljno razmatra oporezivati štednju građana koja se nalazi u bankama, a štednju za mirovinu nacionalizirati.
10. Birokracija raste kako bi zadovoljila potrebe rastuće birokracije. Koliko su prošle godine prosječnog radnika okvirno koštale potrebne i nepotrebne državne usluge možete vidjeti ovdje. No obzirom kako su usluge države svake godine sve skuplje, a endemska vrsta Radnicus Croatorum sve rjeđa, brižna i dobronamjerna država radije je založila i vas i vašu djecu neprekidnim uzimanjem novih kredita, nego obuzdala desetljeća nekontroliranog bujanja vlastitih institucija.
Zar netko nakon ovoga, te činjenice da u država upravlja sa 1.420 poduzeća smatra kako su u Hrvatskoj prisutni kapitalizam i slobodno tržište, jer smo tokom 90-ih imali imali dodjelu tvrtki režimskim podobnicima?
Monopolizam 
odličan članak… vrhunski.. argumenti, brojevi, izvori 😉 – bilo bi super kada bi se ovakav članak objavio negdje na index.u ili nekom sličnom mediju
Ma skup je index.hr, pogledajte koliko vašeg novca je to koštalo Bandića!
kod nas u selu ima dosta nekretnina u vlasništvu centra za socijalnu skrb (po e-izvadku)…osobno sam bio zainteresiran za jednu i nakon mukotrpnog šetanja po uredima centra, konačan odgovor je bio da nemaju naputak što da rade sa tim nekretninama…i tako valjda desetljećima, a sva su u draču ili neovlašteno uzurpirana
ne znam zašto je u bazu popisa toliki problem ubaciti i državno zemljište kad su mnoge knjige već digitalizirane (primjer)
Lažljivi socijalisti!
Svečano su obećali da neće uvoditi nove poreze te da će pod hitno rasteretiti gospodarstvo većeg dijela parafiskalnih nameta.
A onda prva odluka i u njoj odmah nekoliko novih nameta.
Valjda misle da je narod glup, nije šija nego vrat.
Mislim da je narod zreo za prijevremene izbore samo nitko se ne nudi za promjenu ove samoubilačke socijalisticke politike.
Zna se koliko narod dugo pamti neke stvari. Tko se još sjeća da je krizni porez bio ideja sindikata?
Bilo bi super kad bismo mogli zaboraviti probleme, zaspati i sutra se probuditi u državi blagostanja.
Ali to se na žalost neće dogoditi.
Ni sutra, ni prekosutra ni za dvije godine,
Smjer kojim nas vode naši političari je put u pakao popločan dobrim namjerama.
Što bi rekao Milanović mi provodimo samo blage reforme, ne želimo da puno patite.
Odličan članak, dovoljno sažet , fokusiran na definiranje problema sa jasnim argumentima.
Pobjeda racionalnog uma .
Zapravo sve ove točke, probleme bi se moglo izravno pretvoriti u akcijske planove.
1. Potvrditi da su to stvarni problemi. Tko ? : većina građana RH.
2. Izabrati i kontrolirati ljude na svim političkim rainama koji su spremni i sposobni provesti potrebne promjene.
3. Definirati prioritete i napraviti plan kako pristupiti problemima .
4. Krenuti ih rješavati, odlužno i žurno.
5. Mjeriti napredak i na kraju ocijeniti uspješnost rješenja.
Druga opcija je stagnacija, koja je uvjek zaostajanje, pogoršavanje situacije.
Evolucija ili odumiranje. To su dvije opcije, HR je trenutno dobro na putu odumiranja.
Swiss, dobro kažete, no što vrijedi kad socijalisti do vlasti dolaze upravo putem izbora?
Kao što vidite iz samog članka, ime gluposti je milijun (u stanovništvu, ili milijarda kad se mjeri u potrošnji na proračunske stavke).
Više od 50% birača prima neku pogodnost zahvaljujući preraspodjeli i svi bi da se najprije oni drugi (koji su se naravno “već previše nakrali”) najprije odreknu “njihovog” dijela.
http://intelektualac.com/2011/04/24/socijalna-drzava-u-brojkama/
Uzimatelji su brojniji od proizvođača. Proces je nezaustavljiv i završit će u sveopćem krahu ili totalitarizmu.
Nije jasno zašto spominješ socijalizam kad naši problemi nemaju veze s njim nego sa dvadesetgodišnjom bezvlašću, odnosno bjesomučnim trošenjem nezarađenog novca. Znam da bi svi voljeli pronaći krivca tamo negdje u nekom davno zaboravljenom vremenu, ali nije tako. Krivac je tu, u ne tako dalekoj prošlosti, i na žalost greške u proteklih dvadesetak godina nije lako ispraviti brzim potezom čarobnog štapića. Nadam se samo da će biti dovoljno upornih i strpljivih da sve ove bahate lopove spuste na zemlju i ponovno uvedu davno poremećeni red (jer u zadnje vrijeme više se ne zna što je moral, red, rad, što je kažnjivo, što je ispravno, tko treba plaćati porez, a tko uopće ne mora plaćati ništa…)
Poanta je da smo iz jugoslavenskog socijalizma prešli u hrvatski socijalizam ili kumovski (crony) kapitalizam, nazovite to kako vam drago. To što država danas pokušava prodati pojedine tvrtke u svom vlasništvu nije želja za liberalizacijom, nego njena potreba pokrivanja eksplozije deficita.
Mislim da je Kiki u pravu, ovo niti s socijalizmom doista veze nema, upučujem na odličan analitički članak Vuka Perišića na t-portalu s čim ima veze. Slažem se da prije treba uporabiti sintagmu crony kapitalizam ili kako ga zovem od milja “Kokuz kapitalizam”, tj.KAKA.
Hrvatska je 1990. Napustila komunizam i prigrlila socijalizam. Svi naši političari opsjednuti su socijalistickom preraspodjelom. Nikoga ne interesira stvaranje nobih vrijednosti. Svi bi samo dijelili tuđe.
Puno je krivaca među političarima od 90. Do danas, ali ipak za sadašnje ubrzano propadanje mislim da je najodgovorniji Linić. Milanović ništa ne razumije i ne želi znati, a Linić ispunjava svoje komunisticke snove.
Uništava privatno vlasništvo, bjesomučno smišlja nove poreze i druge namete i guši svako poduzetništvo i pošteno tržišno nadmetanje.
Svjestan je da je porezno opterećenje neizdrživo i raduje se tuđoj propasti, a za svoje prijatelje i partijske poltrone našao je rješenje u dijeljenju poticaja i opraštanju poreznih dugova.
To je naš današnji socijalizam. U njemu živimo i on nas vodi u propast.
Ne govorimo o prošlosti nego o sadašnjosti i vrlo turobnoj budućnosti, ako socijalistima i socijalizmu ne okrenemo leđa.
Crony capitalism je bolje prevesti kao ortački kapitalizam. Predlozio bih i da se kao opreka sintagmi “neoliberalni kapitalizam” počne koristiti “pseudoliberalni korporatizam”, sto puno bolje opisuje stvarnu narav tog sustava.
Meni se čini kako je bitnije dati kvalitetni naziv stanju u kojem se nalazimo, nego dati intenciju što ne valja, u kojem smjeru treba ići, koja su moguća rješenja… Diskutirajući kako se nešto zove, malo će nam pomoći. Etiketiranje problema nikada nije dovelo do rješavanja problema. Uvjeren sam da većina ljudi zna gdje su problemi, ali ne zna što po tome učiniti pa ostaju inertni. Ljudi su ogorčeni svakim poskupljenjem, ali nisu voljni ništa po tome učiniti. Nema kritične mase, a čini mi se da je neće skoro niti biti. U zadnih 20 godine se ništa nije promijenilo na bolje pa tako neće niti u narednih 20 godina biti pomaka na bolje.
Ono što nas uništava zove se socijalizam, a to je sustav koji se temelji na prisilnoj državnoj redistribuciji stvorenih vrijednosti od onih koji stvaraju na one koji parazitiraju. Oduzimanju od vrijednih i sposobnih i davanju lijenima i nesposobnima.
Da bi se stvorila kritična masa za promjenu narodu treba objasniti kamo nas vodi socijalistička pljačka i kako se može iz siromaštva izvući samo uz poštivanje ljudskih prava na slobodu odlucivanja o svojoj zaradi i privatno vlasništvo.
Socijalisti se bore za što veće poreze i što manje slobode, a to na kraju uvijek završava u tragediji.
U ovo nas nije doveo socijalizam nego dvadeset godina pljačke, izvlačenja novca za plaćanje stranačkih poltrona,kupovanje glasača….(sve o tome već znamo ali nažalost znali smo svi i mirno gledali što nam rade ), a danas kada je sve to došlo na naplatu i kada smo toliko na dnu da se više nema što uzeti opet su nekima krivi socijalisti???No na žalost dragi moji to nisu bili socijalisti već naši najveći protivnici socijalista.
Ali i kada se nešto želi učiniti svi se dižu na noge jer kako sad smiju otpuštati službenike, kako sada mogu tražiti da se naplate svi dugovi, (nije bitno što su povlašteni bez ikakvih sankcija godinama dužni milione kuna za neplaćene poreze…vjerojatno jer su u sprezi s vladajućom elitom dobivali poslove i prali novac upravo za njih)…. hoću reći svi filozofiraju ali nitko ništa ne bi mjenjao.
Kiki,
kad govorimo o socijalizmu danas ne mislimo na razdoblje od prije dvadeset godina nego na današnji državni proračun i socijalističku vladu koja ne shvaća da nas njihova politika nesmiljene porezne presije i državne redistribucije vodi u propast.
Istina, socijalisti iz HDZ-a i socijalisti iz SDP-a pljačkaju nas već više od dvadeset godina i cijelo vrijeme nam šalju na naplatu svoje eksperimente, ali brzina kojom nas poreznom presijom i dodatnim zaduživanjem u inozemstvu upropaštava Linić i ekipa još nije viđena.
A uostalom što nam sad vrijedi kukati o politici premijera od prije dvadeset ili deset godina (Mesić, Gregurić, Valentić) kad oni danas nisu na vlasti i nemogu nam ni pomoći ni odmoći.
Za našu sadašnju situaciju odgovorni su današnji socijalisti na vlasti (Milanović, Linić i ekipa) i samo njihovom promjenom ili smjenom možemo krenuti naprijed.
Evo možda i ja pomalo filozofiram, ali ja bih, za razliku od tebe, sigurno mijenjao i politiku i političku “elitu”.
Mjenjati – kao i svi do sada, i što se postiglo??? Treba napokon početi kažnjavati sve propuste (od onog najmanjeg kao što je zadržavanje nečijeg predmeta u ladici do uludo potrošenog proračunskog novca). Problem je upravo u tome što se mjenjaju i izmjenjuju sve nesposobniji od nesposobnijih, malo se zaigraju i za ništa ne odgovaraju. Upravo je u tome problem i dok je tako da nitko ne odgovara za svoje propuste i dok mi ne tražimo odgovornost za naš upropašten novac,život, živce… ništa se neće promjeniti.
Ali ponovno ponavljam to nema vezeniti sa socijalizmom niti sa kapitalizmom nego sa našom inertnošću.
Ne znam. Ja tu ne vidim nikakvu pljačku sponzoriranu socijalizmom. Koliko znam, hrpa socijalnih davanja, transera, subvencija je ukinuta zadnjih godina. A danas se čak otvoreno samo priča o krpanju proračuna, a ne nikakvom širenju socijalnih davanja niti postizanju nekakve države blagostanja. Za mene je to čista pljačka sa ciljem krpanja proračuna jer netko nije sposobnan upravljati proračunom. Ta demagogija koja se temelji na socijalizmu je samo paravan za legalnu/prihvatljiviju pljačku jer ta lova ne ide narodu niti vodi ka državi blagostanja.
Znači znaš da su političari svugdje, pa tako i u hrvatskoj, korumpirani te troše i kradu tuđi novac gdje stignu, a potom prodaju narodu jaja pod bubrege i nemaju odgovornosti. Al još uvijek želiš iste ili ovlasti istima u nadi da će novi političari biti pošteni. Umjesto da se zalašež za što manji aparat i tako im ograničiš ovlasti.
Ne vidiš šumu od stabala.