Početna > EU > Brižna socijalna služba u akciji

Brižna socijalna služba u akciji

schutzstaffel ssSocijalna služba u britanskom Essexu nedavno je podignula ljestvicu u metodama djelovanja u interesu djeteta. Trudna talijanska državljanka koja se nalazila na službenoj obuci u Ryanairu doživjela je napad panike jer boluje od bipolarnog afektivnog poremećaja, te su socijalne službe u interesu dobrobiti majke i djeteta trudnicu prisilno odvele u bolnicu, carskim rezom prije termina poroda oduzele dijete i stavile ga u dom. Slučaj je završio na međunarodnom sudu jer majka već 15 mjeseci ne smije do svog djeteta, a britanski sud donio je odluku o davanju djeteta na posvajanje:

A pregnant woman has had her baby forcibly removed by caesarean section by social workers. Essex social services obtained a High Court order against the woman that allowed her to be forcibly sedated and her child to be taken from her womb. The council said it was acting in the best interests of the woman, an Italian who was in Britain on a work trip, because she had suffered a mental breakdown. The baby girl, now 15 months old, is still in the care of social services, who are refusing to give her back to the mother, even though she claims to have made a full recovery. The case has developed into an international legal row, with lawyers for the woman describing it as “unprecedented”.

They claim that even if the council had been acting in the woman’s best interests, officials should have consulted her family beforehand and also involved Italian social services, who would be better-placed to look after the child. Brendan Fleming, the woman’s British lawyer, told The Sunday Telegraph: “I have never heard of anything like this in all my 40 years in the job. “I can understand if someone is very ill that they may not be able to consent to a medical procedure, but a forced caesarean is unprecedented.

Iako u samom članku nema svih detalja o ozbiljnosti poremećaja niti postojanju bliže rodbine, nakon ovakvih tekstova na pamet pada da grb Schutzstaffela bez problema može koristiti i socijalna služba.

Kategorije:EU Oznake:
  1. Prosinac 1, 2013 u 8:38 pm

    Fascinantna stvar je koliko danas ljudi nemaju svijest o prenošenju ovlasti na institucije. Jednom kad birokratima u ruke predaš ovlasti nad životom i smrću djece, sasvim je logično da se oni te moći neće odreći – čak i kada to znači da je potrebno izrezati dijete majci iz utrobe i oteti ga kako bi se spasila vlastita sinekura.

    Inače, prije par mjeseci je bio onaj slučaj u Slavonskom Brodu gdje su socijalne radnice dobile otkaz jer nisu obavljale svoj posao dobro u nekom slučaju maloljetničke prostitucije:
    http://www.jutarnji.hr/ostra-reakcija-na-dogadaje-u-slavonskom-brodu–cetiri-socijalne-radnice-dobile-izvanredni-otkaz/1082500/
    Eto, i kod nas socijalni radnici dobivaju dobru motivaciju da dublje prodiru u osobne živote i upravljaju čime god mogu.

    Živio civilizacijski napredak, civilno društvo i vladavina razuma!

    • Prosinac 1, 2013 u 9:30 pm

      Možda i nisu dobile otkaz:

      Četiri djelatnice početkom veljače dobile su izvanredni otkaz ugovora o radu, nakon čega su se žalile Upravnom vijeću Centra za socijalnu skrb, koje je izvanredne otkaze poništilo i vratilo ih na posao. Kako nam je neslužbeno potvrđeno u Ministarstvu, socijalne radnice vraćene su na posao jer je prilikom izvanrednog otkaza napravljena proceduralna pogreška – otkaz nisu dobile u roku 15 dana od saznanja o počinjenju teške povrede dužnosti, nego kasnije! Nakon što su vraćene na posao, djelatnicama je ravnateljica Centra ponovno uručila, ovaj put redoviti otkaz, na njega su se Upravnom vijeću opet žalile, te su ponovno vraćene na posao!

      Izvor

      • Prosinac 1, 2013 u 9:33 pm

        Zapravo je i vjerojatno da nisu dobile otkaz – otpuštanje državnih zaposlenika zbog nekompetencije predstavilo bi preopasan presedan.
        Ali prijetnje otkazom ili smanjenjem plaća sigurno, čak i u javnom sektoru, predstavljaju određenu motivaciju za revnijim izvršavanjem posla, tj. provođenjem terora.

      • Prosinac 1, 2013 u 9:37 pm

        O revnosti naših sam pisao prije 2 godine
        https://monopolizam.wordpress.com/2011/12/15/majka-domovina/

  2. Prosinac 1, 2013 u 9:24 pm

    Baš zgodno kako država pomaže. Palo mi je na pamet kako bi država mogla pomoći neplodnim parovima, u slučaju kad je problem u nepolodnosti muškarca. Naime mogli bi zaposliti provjereno plodne muškarce i slati ih na oplodnju građanki čiji muževi ne ispunjavaju svoju građansku dužnost. I svi sretni. Par ima djecu, a država novog poreznog obveznika. Win-Win.

  3. ztr
    Prosinac 1, 2013 u 10:29 pm

    Christopher Booker u Telegraphu već godinama (uz članke o štetočinsko-prevarantskim lubeničarima i njihovom monstruoznom AGW kultu) izvještava o rastućim ovlastima tzv. socijalnih radnika i njihovom divljanju po UK i zemljama okruženja. Najbolji mi je bio članak od prije par godina kad se ekipa socijalnih radnika uputila na Jamajku. Samohrana mati je tamo pokušala zbrisati s djetetom iz UK – daleko od kandži države blagostanja, ali avaj. Gospoje socijalne su iskombinirale ljetovanje na karibima s safarijem na crnkinju i dijete. I vratile se s trofejem-klincem. I sve to na trošak poreznih obveznika,prirodno. Da,da. Kad se retrogradno-tiranski brak muškarca i žene zamijeni oslobođenjem žene i njenom udajom za gospođu Državu, kad te ona hrani, ona ima pravo da te mlati iz ljubavi i ima da joj budeš krotka, pokorna i podatna. Neposluh mora biti kažnjen – strogo ali pravedno.

    S malom razlikom. Kad je feministička teorija 80tih u UK zagovarala gore opisanu transformaciju braka, u modernoj iteraciji je “zaboravila” na jednu svoju omiljenu igračku kojom se koristila u borbi protiv “patrijahata”: tzv. “sigurnu kuću”.

    U ovom novom “braku” – toga nema.
    Zašto?
    Nije ni predviđena. Baš kao ni razvod.

  4. Prosinac 1, 2013 u 10:37 pm

    Može li mi netko reći zašto u libertarijanizmu nema nekih praktičnih pokušaja da se ponudi alternativa državnim institucijama.
    Taj pokret izgleda kao savršena platforma za poduzetnike.

    • Prosinac 2, 2013 u 8:17 am

      Zato što je država teritorijalni monopolist nad donošenjem sudskih odluka, uključujući i odluka vezanih uz brak, djecu, odgoj, obrazovanje itd. Primjer kako izgleda praktični pokušaj alternative državnim institucijama:
      http://www.hslda.org/hs/international/Germany/201308300.asp

      • Prosinac 2, 2013 u 10:51 am

        Mislim da si ga krivo shvatio. Vjerujem da ga zanima zašto netko ništa ne pokuša učiniti umjesto da što se samo kritizira. Kritike su 99% svega jer ne iziskuju nikakav napor. Čak u 90% kritika nema niti prijedloga kako napraviti ono što se kritizira. A kamoli da bi se nešto praktično poduzelo.

        Da bi se praktično nešto poduzelo potrebno je jako puno vremena i truda. Dodatno, priča i praksa nisu isto. Kada se krene u implementaciju, nema tu više nabacanih ideja, nego sve mora biti složeno do samog detalja. Ono za što se zalaže libertarijanizam je indirektno rješenje našeg problema s proračunom, ali ja nisam nigdje pročitao da oni to pokušavaju na taj način progurati što bi se lakše proguralo nego da se ide glavom kroz zid.

        Sve što država vodi je krajnje neefikasno (neću ulaziti zašto). Prema tome jedina opcija je privatizacija uz jaki regulatorni nadzor države jer bez kvalitetne regulacije (pravnog uređenja) biti će nam apsolutno svjedno da li nas iskorištava država ili privatnik.

        Mađutim, nezaobilazan je problem da libertarijanizam nema rješenje za korporacije. One su gospodarski subjekti koji su financijski/pravno jači od države. Za njih ne vrijedi slobodno tržište kada one uređuju tržište kako to njima odgovara. Todorić je sitnica, a već kumuje na debelo s državom…

      • Prosinac 2, 2013 u 1:55 pm

        Znate za onu – pravila su stvorena da se krše.
        Imam jednu novu – monopoli su stvoreni da se ruše.

      • Prosinac 2, 2013 u 2:07 pm

        Libertarijanci imaju problem malog lokalnog političkog utjecaja. Pogledajte ovaj projekt – http://freestateproject.org/
        Da li još netko primjećuje zanimljive uvjete koje NewHampshire ima za taj projekt. Podsjeća me na Liku.

  5. Prosinac 2, 2013 u 11:00 am

    Marin Kovačević :

    Kritike su 99% svega jer ne iziskuju nikakav napor. Čak u 90% kritika nema niti prijedloga kako napraviti ono što se kritizira. A kamoli da bi se nešto praktično poduzelo.

    Pogledaj koliko su mediji uložili napora i vremena u kritiziranju jučerašnjeg referenduma, pa nisu baš ništa postigli u konačnici. Sustav je postavljen da odlučuje većina. Naprednjake su potukli vlastitim oružjem u koje su se do sad toliko kleli kao neosporno ispravno, koliko god im netko neprestano objašnjavao propuste demokracije.

    Marin Kovačević :

    Međutim, nezaobilazan je problem da libertarijanizam nema rješenje za korporacije. One su gospodarski subjekti koji su financijski/pravno jači od države. Za njih ne vrijedi slobodno tržište kada one uređuju tržište kako to njima odgovara. Todorić je sitnica, a već kumuje na debelo s državom…

    Korporacije bez sprege s državom ne bi bile ono što su danas. Korporacijama zapravo odgovara jaka država
    https://monopolizam.wordpress.com/2013/03/06/stalno-ponavljajuce-iluzije/

    • Prosinac 2, 2013 u 1:45 pm

      Uvijek postoji mogućnost aktivnog izbjegavanja zakona.
      Nažalost, problem je taj što sva tehnologija uključena u izbjegavanje državnog monopola uključuje zasebni rad pojedinaca.

      Primjerice, ako napravite arbitracijsku tvrtku koja arbitrira bolje od državnog sudstva, i dalje morate arbitrirati prema kompliciranim i glupim državnim zakonima, što znači da prednosti neće biti toliko izražene i ljudi će i dalje koristiti državno sudstvo koje su platili porezima. Također, postoji problem izvršenja presude na koje monopol daje država. ne možete nekog natjerat da nešto plati, to samo može država.

      Konkurencija u novcu je isto tako moguća, no država ubire poreze u kunama, uskoro u eurima, i to onemogućava bilo kojoj alternativnoj valuti da bude iskorištena u potpunosti.

      Alternativna edukacija je itekako moguća, no problem nastaje kada morate signalizirati znanje poslodavcima ili poslovnim partnerima. Mora postojati alternativa diplomama. Što se tiče obavezne osnovne škole, neki roditelji u Hrvatskoj već prakticiraju obrazovanje kod kuće na način da dijete upišu u dopisnu školu u državi kao što je Slovenija gdje je moguće dijete obrazovati kod kuće, i te dopisne škole jednostavno surađuju sa roditeljima u izbjegavanju zakona.

      Alternativna kućegradnja je također moguća zahvaljujući open source projektima kao što je wikihouse. Pomoću toga možete ćak na poljoprivrednom zemljištu napraviti kuću jer prema zakonu možete i na poljoprivredno zemljište stavljati manje pokretne objekte.

      Problem je što svaki od ovih pokušaja ne mogu zasebno napraviti veliku promjenu, trebalo bi osigurati da svi projekti jedan drugog podržavaju i nadograđuju se. Zbog toga bih htio da pogledate da li ova ideja ima smisla.

      http://www.prirodoslovlje.com

      • Prosinac 2, 2013 u 1:54 pm

        Samo da dodam jednu stvar što se tiče korporacija.
        Korporacije su pravne osobe. To znači da ih država smatra jednom ujedinjenom osobom. Za mene to nije veliki problem već blagoslov koji libertarijanci mogu iskoristiti. Pravna osoba nudi direktni izolator od državnog utjecaja na zajednicu ljudi udruženu u korporaciju ili udrugu.
        Ako nisam nešto gadno fulao, to bi mogla biti prilika koju čekate.

  6. Prosinac 2, 2013 u 7:04 pm

  7. Prosinac 2, 2013 u 7:14 pm

    humblethinker :

    Libertarijanci imaju problem malog lokalnog političkog utjecaja. Pogledajte ovaj projekt – http://freestateproject.org/
    Da li još netko primjećuje zanimljive uvjete koje NewHampshire ima za taj projekt. Podsjeća me na Liku.

    Takvi projekti imaju vrlo male šanse za uspjeh, jer te zajednice žive unutar države koja i dalje ubire PDV, carine i slično (i sam si naveo problem monopola nad valutom). Potpuno se zatvoriti od svijeta kako bi se izbjegli državni nameti opet nema smisla jer samodostatnost ruši standard.

    • Prosinac 2, 2013 u 8:10 pm

      Ono što me zanima nije samodostatnost, nego veća konkurentnost.
      Stvarati odvojenu koloniju kao što su amiši u americi je beskorisno, ali korištenje rupa u zakonu kako bi se stvorili bolji uvjeti ima više šanse.
      Zamislimo udrugu u kojoj se poštuje pravo privatnog vlasništva pod drugim imenom, ali sva donirana imovina službeno pripada udruzi. Međusobna razmjena se službeno ne događa i nema razloga zašto da država djeluje ako se samo sredstva premještaju unutar jedne udruge
      Rad je službeno volontiranje, a osobe uopće ne moraju biti aktivisti ni libertarijanci.
      Ideja je upravo da se libertarijanizam dokaže. Ako stvarno funkcionira, funkcionira, ako ne ne. Potrebno je samo tri osobe za osnivanje.
      Poput interneta, osnovni princip mora kvalitetno funkcionirati, a ljudi će se kasnije priključiti ako se sustav ekonomski dokaže.

      • Prosinac 2, 2013 u 8:31 pm

        Volontiranje u periodu dužem od 3 mjeseca je protuzakonito, a u vrlo malo slučajeva ne plaćaš porez na donacije (čak i ove telefonske humanitarne akcije nisu oslobođene PDV-a osim ukoliko država naknadno ne odluči suprotno). Tako da ponovno dolazimo do ovoga što ti Pike i ja želimo reći. Za većinu stvari koju želiš ostvariti država je uvela regulaciju, proglasila protuzakonitim ili oporezivim.

  8. Pike
    Prosinac 2, 2013 u 7:50 pm

    humblethinker :
    Može li mi netko reći zašto u libertarijanizmu nema nekih praktičnih pokušaja da se ponudi alternativa državnim institucijama.
    Taj pokret izgleda kao savršena platforma za poduzetnike.

    Iz istog razloga zašto ne možeš zaposliti sve ove nezaposlene ljude u Hrvatskoj,… jer je protuzakonito. I ako se pokušaju zaposliti pod obostrano prihvatljivim uvjetima biti će kazneno gonjeni, a velika većina ljudi ovog društva će zdušno podržati taj progon.

    Što se tiče Like i freestateprojecta, u Americi imaš više libertarijanaca nego u Hrvatskoj stanovnika pa niti nakon 12 godina nisu skupili 20k ljudi. Ljudi imaju svoje živote i velikoj većini aktivizam nije smisao života. Imaš i u Hrvatskoj komunjara ko žutih mrava pa tek nekoliko stotina aktivista stalno djeluje. Drugo, za razliku od Amerike lokalne jedinice u Hrvatskoj nemaju praktično nikakavu fiskalnu i zakonodavnu moć, sve je u središnjoj državi. Držati županiju ne znači ništa osim kao sinekura za uhljebljivanje poslušne pješadije koja će se voziti u njemačkoj limuzini.
    Znam da zvuči defetistički no nije poanta da ikoga obeshrabri nego da se bude svjestan ograničenja s kojima si okružen.

    • Prosinac 2, 2013 u 8:24 pm

      Razumijem problem ograničenja kojima smo okruženi i upravo to smatram najvećom prednošću.
      Ajmo bit iskreni, ljude ne zanimaju filozofije kapitalizma, komunizma i razno razni drugi pokreti. Njih zanima odgovor na jedno jednostavno pitanje. Je li mi trenutno bolje ili gore?
      Freestate project me trenutno previše ne zanima upravo iz svih navedenih razloga. On je zanimljiv fenomen koji može poduprijeti druge projekte.
      Ono što me zanima je da li je zakonski moguće udružiti ljude u jednu pravnu osobu koja služi kao jedna vrsta polupropusne membrane za zaštitu od poreznog sustava kako bi se moglo dati mjesta za disanje poduzetnim ljudima koji žele stvoriti arbitražne sudove, valute i sl.

  9. Prosinac 2, 2013 u 8:39 pm

    humblethinker :

    Ajmo bit iskreni, ljude ne zanimaju filozofije kapitalizma, komunizma i razno razni drugi pokreti. Njih zanima odgovor na jedno jednostavno pitanje. Je li mi trenutno bolje ili gore?

    Ljude ovdje zanima zašto netko bogatiji od njih ne plaća više poreza.

  10. Prosinac 2, 2013 u 8:56 pm

    Hvala na informacijama. Takvi odgovori su mi trebali. Nisam pravni stručnjak i nisam vidio taj zakon.
    Zanima me, kako stvari stoje sa donacijama i korištenjem imovine udruge u vezi poreza?
    Ako mi možete postati linkove na te zakone. Hvala unaprijed.

  11. Prosinac 3, 2013 u 10:18 am

    Sve u redu. Vidio sam taj dio zakona.
    (1) Zabranjeno je volontiranje kojim se u cijelosti zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa Zakonom o radu kao i volontiranje koje zamjenjuje poslove koje obavljaju izvršitelji poslova na temelju ugovora o djelu.
    (2) Nije dopušteno volontiranje u trajanju duljem od 40 sati tjedno u razdoblju duljem od tri mjeseca bez prekida od najmanje tri mjeseca.
    (3) Zabranjeno je volontere iskorištavati i zloupotrebljavati u svrhu stjecanja ili povećanja profita.

    Stvar nije previše problematična, samo malo komplicira stvar. Zabranjeno je volontiranje dulje od tri mjeseca u kontinuitetu. Ono što se može napraviti je razbiti volontiranje na volontiranje u različitim organizacijama. Volontiranje od tri mjeseca se obavi u matičnoj organizaciji i onda se priključi sestrinskoj udruzi ili tvrtci koja omogućava indirektno volontiranje za matičnu udrugu preko honorarnog rada.

  12. Prosinac 3, 2013 u 10:31 am

    Što se tiče donacija koje su oporezovane, to nije problem jer to nije ni bit cijele stvari.
    Donacije su samo način da se privatna imovina prenese u sustav udruge gdje ta imovina i dalje ostaje privatno vlasništvo. Samo sada ta imovina spada pod drugi pravni sustav i monentarni sustav. Nešto kao država unutar države.

    Primjerice, ja proizvodim i prodajem neki proizvod. Član sam udruge. Vi želite kupiti taj proizvod i također ste član udruge. Prvo imate izbor. Da li želite kupiti taj proizvod izvan udruge hrvatskim novcem i da je taj proizvod vaš po hrvatskom zakonu ili želite kupiti taj proizvod unutar udruge gdje će taj proizvod službeno pripadati udruzi i biti vaš za korištenje.
    Ako odaberete kupiti proizvod preko udruge me preko udruge i ja jedan taj proizvod doniram udruzi. Nakon toga proizvod je i dalje moj za korištenje unutar udruge. Ja tada mogu taj proizvod prodati vama u zamjenu za nešto drugo (vjerojatno neku privatnu valutu) unutar udruge. Na taj način izbjegavamo porez na dohodak, porez na dodanu vrijednost i ostale namete u zamjenu za to da dobivena sredstva ne možemo izvaditi iz udruge i moramo ih nastaviti koristiti u udruzi. Na taj način možete isti posao obavljati paralelno i koristiti udrugu kada vam poslovno odgovara. To po definiciji znači da nećete u udruzi volontirati konstantno, a pošto udruga ne prodaje niti kupuje ništa (zabranjeno je u udrugu unositi novac za koji je potreban centralni račun, već samo stvari) sve se događa unutar organizacije. Ako su vaši proizvodi uspješni i jeftiniji unutar udruge, logično je za pretpostaviti da će više ljudi postati članovi udruge.

  13. Prosinac 3, 2013 u 11:01 am

    Razlog zbog čega me zanima Lika kao prostor je upravo zbog toga što ima lošu državnu infrastrukturu i to može omogućiti poduzetnicima da nude bolju alternativu.
    Zamjena za državne ceste, distribuirana električna mreža, mobilna stanogradnja i zamjena državne infrastrukture privatnom su sve stvari sa kojima možete eksperimentirati tek ako država nije zauzela sav prostor postojećom tehnologijom.
    Što se tiče lokalne politike i uhljebljivanja, u tome je i poanta. Nije bitno da li lokalna vlast ima potpunu vlast u državi, bitno je samo koliko novca ostaje ljudima kad se raspusti maksimalna količina lokalne vlasti i smanje prirezi i vrate ljudima sredstva koja za lokalnu vlast plaćaju porezima. Još ako možete prestati manipulirati cijene zemljišta urbanističkim planovima i sredstvima povučenim iz same države nulirati neefikasnu administraciju tada ćete imati županiju ili užu lokalnu zajednicu koja bi se po ekonomskoj teoriji trebala razvijati brže od ostatka države. Ako je tomu tako, ljudi bi trebali početi dolaziti u tu lokalnu zajednicu iz drugih dijelova države trbuhom za kruhom.
    Ja se ne mogu složiti sa time da većina ljudi jednostavno gleda kako opaliti bogate po džepu. Većina ljudi jednostavno mrzi činjenicu da trenutno najbogatiji ljudi, gotovo bez iznimke, imaju veze sa državnom i da su preko nje postali bogati. I imaju pravo biti ljuti na to. Ali kao što su pokazali referendum za Europsku Uniju, izbori za parlament, izbori za lokalnu vlast i u krajnjoj liniji trenutni referendum za uvrštavanje neke zasebne definicije braka u ustav, većinu ljudi u Hrvatskoj boli neka stvar za politiku. Oni idu tamo gdje je ekonomska situacija bolja. Dajte im bolju alternativu i svi će pojuriti za njom.

  14. Prosinac 4, 2013 u 2:55 pm

    Odlučio sam pročešljati zakone još jednom i naći rupe koje se mogu iskoristiti. U isto vrijeme treba na wikiju napraviti upute za sigurno osnivanje Libertanije. Forum je spreman, svaka pomoć je dobrodošla.
    http://www.prirodoslovlje.com/forumhttp://www.prirodoslovlje.com

    • Ivan
      Prosinac 9, 2013 u 7:47 pm

      Sve je to super u teoriji. I što se onda događa…
      Ajmo ovak, recimo da sve to napravimo.. imamo udrugu.. naselimo se negdje u nekoj pripizdini i sve je super i idealno, ekonomski nikad bolje…. slobodno društvo, interstelarna federacija koja promatra razvoj čovječanstva se divi našem libertarijanskom modelu društva i non aggression principima…
      Što ti to sve znači kad HR sabor jedim potezom pera u 5 minuta promjeni zakon o udrugama.
      Čak ne ni to… jednostavno ti neki birokrat objasni kako tumačiti zakon i sve što si gradio godinama, ulagao trud i kapital ode u pm.

      Ako tvoja udruga pod kako kažeš stvarima i proizvodima nema tenkove i avione… piši propalo. Država ima monopol nad silom i jedino silom možeš komunicirati.

      • Prosinac 10, 2013 u 9:40 am

        Zapravo, ne. Ideja nije da se opali po državi direktno. Stvar je u manipulaciji interesa.
        Smisao udruge nije u stvaranju odvojenog sustava. To je zaseban projekt koji, doduše stvara zabunu i prebacit ću ga što prije na njegovu vlastitu domenu.
        Ideja udruge je da osigurava bolju ekonomsku konkurentnost svakog člana. To znači da je jedini smisao udruge da eliminira troškove osnivanja firmi, plačanja javnih bilježnika i da omogući unutarnju ekonomiju koja ne potpada pod poreze.
        Zbog toga postoji princip prava korištenja imovine unutar udruge koji je ekvivalentan privatnom vlasništvu. Na taj način se omogućava svakom članu da ili radi na proizvodima koje prodaje izvan udruge preko udruge što znači da plača sve poreze, ili da prodaje stvari unutar udruge što znači da si znatno smanjuje troškove.
        Sama udruga ne ovisi o prostoru. Libertarijanska kolonija je zaseban projekt koji se bazira na stvaranju neke vrste ekonomske zone gdje se proizvođači unutar udruge međusobno podržavaju, slično kao u Mondragon tvrtci (http://www.prirodoslovlje.com/dokuwiki/doku.php?id=filozofski_principi_libertanije). Taj projekt je trenutno tamo samo zato što pokušavam organizirati zasebnu domenu za taj projekt. On je baziran na postojanju udruge, ali ni na koji način udruga ne ovisi o tom projektu.
        Nitko se ne mora preseljavati nigdje.

      • Prosinac 10, 2013 u 9:44 am

        Država ima interesa u porezima koje skuplja od udruginih vanjskih poslova kao i od lokalnog razvoja koji ona donosi. Uz to, ekonomska snaga udruge nosi za sobom političku moć unutar državnog sustava. Sabor uvijek može mijenjati zakone, ali jako teško na način da udari po svim ostalim udrugama, ili po svojim vlastitim interesima. Upravo je to razlog zbog čega su gradovi kao Hong Kong još uvijek slobodni, uz ugovore koje Kina ima sa Velikom Britanijom. Aneksija te enklave znači ubijanje zlatne koke i to je zadnja stvar koju bilo koja vlada želi.

      • Prosinac 10, 2013 u 10:02 am

        Što se tiče samo proizvoda i stvari, to je promijenjeno u statutu.
        Stvari su se drastično promijenile od prve verzije i nastavljaju se mijenjati ovisno o novim informacijama i idejama.

  1. Prosinac 2, 2013 u 12:41 am

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: