Je li Vlada odradila svoj posao?

Vlada je odradila svoj posao, ali unatoč našim mjerama, zakazale su privatne investicije. Zbog toga nema novih radnih mjesta. Dugogodišnjoj krizi i dalje se ne nazire kraj, a proračunska rupa postaje sve veća. Stoga je potrebno naći krivca za nju. Za Vladu je to privatni sektor koji jednostavno odbija investirati i zapošljavati radnike, iako se država prema izjavama iz Vlade restrukturirala. Pogledajmo malo detaljnije to restrukturiranje.

PDV je 1.3.2012. podignut sa 23% na 25%, to nije pomoglo. Ukinuta je nulta stopa PDV-a, ni to nije pomoglo. Oporezuju se dividende, ni to nije pomoglo. Rasle su trošarine, ali ni to nije pomoglo. Trenutno je Hrvatska druga zemlja u EU po visini opće stope PDV-a, a četvrta po visini međustope PDV-a. Na primjeru cijene goriva možemo vidjeti kako je 2012. trošarina na litru Eurosuper 95 goriva iznosila 2,95 kn/L. 1.1.2013. porasla je na 3,15 kn/L, 23.7.2013. na 3,36 kn/L, zatim 3.9.2013. na 3,46 kn/L. Dakle u nešto više od godinu dana trošarina je porasla za 0,51 kn/L, a kada raste trošarina, mijenja se i osnovica za izračun PDV-a, jer se PDV obračunava i na iznos trošarine. Tako je krajem lipnja prošle godine ukupna cijena Eurosuper 95 iznosila je 10,03 kuna po litri, a bez trošarina i PDV-a cijena je iznosila 5,07 kn/L. Do jučer je ukupna cijena iznosila 10,25 kn/L, međutim cijena bez poreza iznosila je 4,74 kn/L. Ukratko, iako je cijena litre goriva 0,33 kune niža nego sredinom 2012., zbog restrukturiranja države ukupna cijena koju potrošači u maloprodaji plaćaju je 0,17 viša nego sredinom prošle godine. 

ES95	Cijena bez poreza	PDV i trošarine	Maloprodajna cijena
06 / 2012.	5,07	5,01	10,08
10 / 2013.	4,74	5,51	10,25

Ne treba zaboraviti da kada cijena energenata raste, rastu i troškovi proizvodnje, te posljedično i cijene svih povezanih proizvoda od transporta do hrane.

Izvor: Prezentacija Ministarstva financija

Međustope na pojedine proizvode jesu smanjene, smanjeni su i doprinosi za zdravstvo sa 15% na 13%, no ne zaboravimo da je opća stopa PDV-a porasla, a nulta stopa ukinuta. Ukoliko pogledamo strukturu poreznih prihoda, možemo vidjeti kako je Vlada podigla upravo one poreze koji čine glavninu proračunskih prihoda i koje je gotovo nemoguće izbjeći. Prošle godine na račun doprinosa uplaćeno je 16,1 milijardi kuna, ali rashodi HZZO-a nisu pratili smanjenje. Prihodi od doprinosa za zdravstvo su manji, djelomično jer je stopa smanjena, djelomično jer je broj zaposlenih 40 tisuća manji nego u istom razdoblju prošle godine, ali sve to zapravo je mazanje očiju jer smanjenje doprinosa za HZZO bez konkretnog restrukturiranja HZZO-a znači da se manjak planirao nadoknaditi iz poreza poput PDV-a i trošarina. To konkretno znači da ako imate mjesečnu neto plaću 5.500 kuna za zdravstvo godišnje uplaćujete oko 1.920 kuna manje zbog smanjenja doprinosa na plaću za HZZO, ali ćete kroz ostale poreze platiti oko 2.500 kuna više za sanaciju dugova u sustavu javnog zdravstva. Dakle, restrukturiranja zdravstva zapravo nema, samo pokrivanje gubitaka sa 3,3 milijarde kuna iz privatnog sektora, a ukupno porezno opterećenje nije spušteno nego podignuto. Državna potrošnja je nastavila isisavati novac iz privatnog sektora, trošak je isti, samo je način plaćanja drugačiji.

Vlada je restrukturirala i zračni promet, brodogradilišta i željeznicu, no nije spomenuto na čiji račun idu troškovi tih uspjeha. Gubitak Croatia Airlinesa, kompanije u državnom vlasništvu snosit će privatni sektor u iznosu od 1,18 milijardi kuna. Od 2002. do 2011. potpore brodogradnji privatni sektor koštale su ukupno 13,8 milijardi kuna, u 2012. još 500 milijuna kuna, a program restrukturiranja brodogradilišta porezni obveznici u 2013. i 2014. platit će sa dodatnih 2,8 milijardi kuna. Da ne nabrajam dalje, samo posljednje “restrukturiranje” zdravstva, brodogradnje i zračnog prometa privatni sektor košta preko 7,3 milijarde kuna, ili oko 5.500 kuna po zaposlenom u Hrvatskoj. Drugim riječima, ako ste ona osoba iz početka teksta sa prosječnom mjesečnom neto plaćom od 5.500 kuna, jedan cijeli mjesec radite isključivo da pokrijete nove minuse zdravstva, zračnog prometa i brodogradnje. Gubici brojnih državnih monopolista i dalje se financiraju proračunskim novcem bez ikakvog poboljšanja u njihovim kvalitetama usluge.

15.12.2012. Vlada je donijela plan Proračuna za 2013. u kojem navodi troškove za zaposlene u iznosu 20 milijardi i 704 milijuna kuna, no ista Vlada 9 mjeseci kasnije objavljuje Smjernice u kojima navodi troškove za zaposlene 20 milijardi i 712 milijuna kuna, što je 8 milijuna kuna više od plana. Ako pogledamo kategorije rashoda državnog proračuna prema računskom planu i taj podatak postaje upitan jer je država u prvih 8 mjeseci za naknade zaposlenima potrošila 14,4 milijarde kuna, ili u prosjeku nešto iznad 1,8 milijardi mjesečno. Kada to pomnožimo sa 12 mjeseci možemo pretpostaviti troškove oko 21,6 milijardi, no godina je pri kraju, te ćemo uskoro saznati. Potrebno je napomenuti da se prema računskom planu naknade za zaposlene u zdravstvenim ustanovama u vlasništvu države, gradova ili županija iz nepoznatog razloga nalaze u sklopu rashoda za zdravstvo, a ne u rashodima za plaće kao što je uobičajeno za ostale djelatnike, tako da ni ovo nije konačan iznos naknada.

Iako su prihodi proračuna u prvih pola godine 4% manji od plana, rashodi su 2% veći od plana unatoč smanjenju kapitalnih rashoda i troškova održavanja imovine. Država je dakle uspješno zadržala populistički status quo, a troškovi opet padaju na privatni sektor. Da stvari budu još gore, Vlada je utvrdila kako je pogoršanje ekonomske situacije uzrokovano smanjenjem pojedinih poreza poput međustope PDV-a, te se sa “mjera štednje” (koje su se sastojale od dizanja poreza i pokušaja obustave rasta nabujalog proračuna) prebacuju na nastavak rasta proračuna uz dodatno dizanje poreza. Proračun u trenutku dolaska trenutne Vlade bio je preko 10 milijardi kuna veći u odnosu na proračun prije krize, no nikakve konkretne reforme nisu provedene da se to HDZ-ovo naslijeđe riješi. Upravo suprotno, samo rashodi za zaposlene kroz iduće dvije godine rastu za preko 600 milijuna kuna godišnje, a ukupan proračun će se do 2016. povećati za 22 milijarde kuna, iako je posve jasno da propisi EU neće tolerirati takav rast deficita.

U prvih 6 mjeseci država je uprihodovala 1,5 milijardi manje poreza na dobit, djelomično zbog ukidanja poreza na reinvestiranu dobit, ali dijelom zbog pada gospodarske aktivnosti, no ukupni troškovi države u istom razdoblju su 4,9 milijardi kuna veći nego prvih 6 mjeseci prošle godine, što znači da će novac morati doći iz nekog drugog izvora privatnog sektora. Zbog pada broja zaposlenih, u prvih 8 mjeseci ove godine uplaćeno je 946 milijuna kuna manje doprinosa za socijalno nego u istom razdoblju prošle godine. Istovremeno zbog rasta broja nezaposlenih, umirovljenika i ostalih socijalnih kategorija, rashodi za socijalne naknade porasli su 2,1 milijardu kuna.

Vlada se također čudi zašto je toliko uloženo u nekretnine, no očito je zaboravljeno na postojanje državne agencije pod nazivom APN, koja i u ovom trenutku proračunskim novcem potiče kupnju i gradnju novih stanova. Sada odjednom svi peru ruke, no ovaj članak iz 2007. pokazuje kako su se tada u Saboru pojedine stranke natjecale tko je dao više proračunskog novca za poticanje stanogradnje i za čije vlasti je sagrađeno više stanova.

No najgore od izrečenog tek slijedi:

Mi želimo znati zašto se privatno gospodarstvo još uvijek ne oporavlja, a potrošili smo već sedam ili osam milijardi našeg proračuna. Enormne novce smo dali iz državnog proračuna, enormne!’,  rekao je Linić i podsjetio na smanjenje PDV-a za ugostitelje na 10 posto.

Kao što sam već napisao ovdje, a ponovio je i Kapitalac i svom osvrtu na gorespomenutu izjavu, socijalna država smatra sav prihod koji zaradite prvenstveno svojim prihodom, tek onda vašim. Dakle, smanjenje porezne stope ovom izjavom je predstavljeno kao državna pomoć radnicima i poslodavcima, a ne smanjenje apetita države prema našem novcu. Ovu izjavu treba shvatiti kao direktno i nedvosmisleno prozivanje svih radnika i poslodavaca najobičnijim robovima države. Sve što zaradimo pripada prvenstveno Majci Domovini, sav naš trud prinosimo njoj na oltar, a tek njenim milosrđem dio toga smijemo zadržati za sebe. Uz to što o načinu trošenja većine vaših prihoda odlučuje država, novi prijedlog zakona ide u smjeru određivanja poslodavcima kako moraju upravljati tvrtkama u svom vlasništvu. Tako je jedan od prijedloga propisati minimalni broj zaposlenika po kvadratu trgovine, jer prema birokraciji i sindikatima, poslodavci su očito nesposobni izračunati koliko ljudi trebaju. Tko uopće želi uložiti svoj novac u pokretanje tvrtke kojom ne smije samostalno upravljati? Ako se kojim slučajem slažete sa tim potezom, zamislite da država donese zakon kojim kaže da morate pod svoj krov primiti nekoliko nepoznatih osoba jer vaša obitelj živi u više kvadrata po osobi nego zakon propisuje.

Vladu zanima gdje su gospodarski rast i investicije. Zaista je indikativno da pružene investicijske prilike u Hrvatskoj rijetko žele iskoristiti bilo domaći bilo strani investitori. Gospodarskog rasta nema u državama bez adekvatnog poštivanja privatnog vlasništva i efikasnog sudstva, u državama gdje se porezna olakšica smatra donacijom benevolentnih vladara. Investicija nema u državama čija vlast tvrdi kako bi investitorima koji uspiju ostvariti profit zbog toga podigla poreze, te gdje se porezne stope i investicijski rizik mijenjaju svakih par mjeseci, a već najavljuju i buduća povećanja stopa. Sve to nisu mjere za spas ili pomoć poduzetništvu i građanima. Trenutna Vlada došla je na vlast u  vjerojatno najteže moguće vrijeme, puno je kostura u ormaru, ali sa razmišljanjem o očuvanju postojećeg stanja i strukture proračuna, te bez nekih zaista vitalnih reformi u funkcioniranju i potrošnji države i na polovini mandata, ne treba očekivati kako će se stvari uskoro okrenuti rješenjima koja su dugoročno pozitivna.

Tekst je također objavljen u Jutarnjem listu.