Ta besplatna država…
Previsoka cijena? Zato se zadužujemo da bi se troškovi podmirili
U Hrvatskoj ljudi nažalost najčešće ne znaju koliko poreza plaćaju, niti koliku cijenu zapravo imaju razne usluge koje država pruža, a koje nose epitet besplatno. To zapravo nije začuđujuće, jer je porezni sustav poprilično kompliciran i premrežen brojnim parafisklnim i skrivenim nametima. Ovo je zapravo kratki dodatak jednom starijem tekstu o cijeni države (ovdje).
Primjerice litra Eurosuper 95 benzina koju smo do jučer plaćali 10,53 kune, bez posebnih poreza i PDV-a košta 4,96 kuna. No to i dalje nije cijena benzina bez uračunatog poreza, jer tvrtka plaća porez na dobit, a njeni zaposlenici plaćaju porez na dohodak, doprinose i slično, koji će biti uračunati u cijenu benzina kako bi tvrtka poslovala s dobiti i kako bi mogla isplatiti plaće. Sve to znači da svako podizanje poreza tvrtkama predstavlja pad prihoda i razvoja, rast cijena njihovih usluga, smanjenje plaće (ili broja) radnika tih tvrtki ili kombinacija svega navedenog. Takvi primjeri su nebrojeni, no svaki porez u određenoj mjeri utječe na ponašanje ne samo određene kompanije ili zahvaćenog sektora, nego cjelokupnog tržišta i njegovih sudionika.
Pretpostavimo kako je vaša plaća koju primate na račun 5.500 kuna i živite u Zagrebu. Vaša stvarna plaća tada zapravo iznosi 9.219 kuna, no prije nego ju dobijete, poslodavac u vaše ime uplaćuje razne doprinose, poreze i prireze. I prije nego ste primili plaću na račun, već ste platili 3.719 kuna poreza, prireza i doprinosa. Svatko za sebe svoju stvarnu plaću (bruto2) i doprinose može provjeriti na kalkulatoru plaća.
Pogledajmo sada jedan pojednostavljeni model koji uspoređuje cjelokupnu proračunsku potrošnju države sa brojem radnika (radi jednostavnosti i onih na proračunu, subvencijama i sl.) koji okvirno prikazuje koliko poreza godišnje plati prosječan hrvatski radnik, te nekoliko stavki na koje se taj porez troši. Prosječan radnik godišnje za trenutne umirovljenike uplati oko 26.300 kuna, dio putem uplata za mirovinski stup, a dio putem raznih poreza koji se tokom godine koriste za sanaciju mirovinskog fonda, iz razloga što mirovinski sustav ima veće isplate od uplata. Taj prosječni radnik godišnje uplati i oko 16.000 kuna za zdravstvo koje mnogi smatraju besplatnim. Ponovno, nešto putem doprinosa, nešto putem poreza kojim država sanira gubitke u zdravstvu. Besplatno obrazovanje prosječnom radniku ipak nije besplatno, jer ga financira sa oko 8.350 kuna godišnje. Taj radnik također potiče turizam iako možda nikad nije bio na moru, potiče sadnju pšenice iako možda ne jede kruh i tako dalje. Ukratko, besplatne stvari ne postoje, iako nam se ponekad tako čini. Ili ih plaćamo sami, a da toga nismo niti svjesni, ili ih plaća netko drugi.
Tekst je također objavljen u Jutarnjem listu.
Monopolizam 
kad se građanima sve lijepo prikaže i objasni, onda se lako vidi da je rezanje potrošnje države jedino jamstvo da se režu porezna opterećenja koja uništavaju naše gospodarstvo. nemamo druge alternative nego znatno smanjivati ulogu države, do minimuma!
Bilo bi zanimljivo vidjeti model sveukupnog poreza (svega što država uzme) koji uz sve ovo što si nabrojao uključuje i inflaciju, i PDV i stvari poput poreza na nekretnine i nasljedstvo. Pretpostavljam da bi za nekog iz srednjeg sloja to iznosilo 60ak %.
Od ukupnih poreznih prihoda najveći udio predstavljaju PDV i trošarine
https://monopolizam.files.wordpress.com/2013/10/struktura-poreznih-prihoda.jpg
Kruno, ajde kad si u formi molim te nađi koliko se od tog PDV-a naplati na robu iz uvoza, mislim da je većina. Onda možemo zaključivati koliko ‘dodane vrijednosti’ stvorimo, a koliko uvezemo.
“Ostalo” je preveliko. Recimo, crkva sigurno košta koliko i zaštita okoliša, što god to bilo… A “financijski rashodi” su valjda lijepo ime za kamate na kredite – nadam se.
Nenade, i ja mislim da je većina, ali ne treba zaboraviti da i kod izvoza imamo uvozne komponente u proizvodnji. Za prvu ruku analiza input-output tablica Maruške Vizek (mislim da je objavljeno u tiskanom izdanju JL prvi ili drugi vikend rujna):
Praktički četvrtina (26 posto) od ukupne vrijednosti hrvatskog izvoza roba i usluga se odnosi na uvozne robe i usluge koje su ugrađene u taj izvoz. Prosječni udio uvozne komponente u izvozu skriva značajne razlike u stupnju ovisnosti o uvozu među najznačajnijim izvoznim granama u zemlji. Zbog činjenice da se praktički sva sirovina proizvodi u zemlji, u stvaranju izvoznog proizvoda o uvozu je najmanje ovisna duhanska industrija. Nizak udio uvozne komponente imaju i usluge hotela i restorana (9,9 posto) koji čine osnovicu turističke djelatnosti, premda su u odnosu na EU27 hrvatski hoteli četiri puta ovisniji o uvozu od europskih.
Ovo je posebno zanimljivo:
Hrvatska brodogradnja na koju je u najboljim godinama otpadalo i do 10 posto ukupnog hrvatskog izvoza u svoje je izvozne proizvode u prosjeku ugrađivala jednu trećinu uvezenih repromaterijala i komponenti.
Loše stanje u hrvatskoj poljoprivredi se najbolje očituje u činjenici da hrvatska prehrambena industrija četvrtinu svojih inputa nabavlja u inozemstvu.
Da, ali to upravo i jest bit PDV da se to u njemu vidi. Naime, on je porez na DODANU vrijednost, tako da se efektivno PDV naplati samo na tu razliku, pa se upravo to i vidi.
Naime, prodavač kad proda robu, on naplati PDV (od kupca, a u ime države), ali kad plaća državi, od toga naplaćenog PDV oduzme onaj PDV koji je ušao u njegovu trškovnu bazu. Dakle, na sve ulazne proizvode i usluge (ne i na rad, on recimo ulazi u ‘dodanu vrijednost’).
Tako da bi ako pogledaš koliko je PDV naplaćeno od domaćih, a koliko na uvozu, trebao dobiti realnu sliku.
Evo, dodano je još nekoliko stavki na račun, te smanjeno “ostalo”. Za ispunjenje obveza ugovora s Vatikanom stavka na računu bila bi oko 215 kn. U ostalo još spadaju razna ministarstva, socijalne pomoći i brojne druge poznate i manje poznate kategorije.
U pravu ste, u financijskim rashodima velik udio predstavljaju kamate.
Kako sam već naveo na Facebooku, ovaj račun je prije okviran nego potpuno točan. Vjerojatno je i veći jer bi trebali računati samo radnike koji ne dobivaju plaću iz proračuna (dakle i subvencije i slično). Ali to nije niti bila poanta ovoga, jer svaki radnik uplaćuje neki drugi iznos (razne olakšice itd.). Poanta je bila bez pretjeranih komplikacija potaknuti ljude da razmisle koliko zaista plaćaju „besplatne“ usluge, koliko u vlastitom slučaju godišnje plaćaju poreza i što znači kad netko traži veće poreze nekome.
Monopolizam, barataš matematikom ko dijete nuklearnim nosacem aviona.
Kako to netko s 5500 kn neto place koji drzavi (njegovim rijecima) placa 3719kn poreza mjesecno, uplati 91766kn godisnje?
3719 * 12 = 44628
A ovo je po Zagrebackoj placi. Drzavni prosjek je jos manji.
Sta recimo, penzici ne placaju PDV? Firme ne placaju porez na dobit?
Nezaposleni ne placaju trosarine?
Najveci prihodi proracuna su upravo iz PDV-a, poreza na dobit i trosarina.
A gdje to Monopolizam dovodi u vezu sumu poreza i doprinosa na prosječnu plaću radnika sa sumom troška države po zaposlenom građaninu? Zar upravo u drugom pasusu teksta ne govori i o ostalim izvorima proračunskih prihoda, poput poreza na dobit?
Osnova cijelog clanka je “pojednostavljeni model” po kojem prosjecan radnik godisnje plati 91667kn raznih poreza drzavi i to se spominje na vise mjesta u tekstu ukljucujuci i tablicu u kojoj lijepo pise “Vas racun za godisnje usluge drzavi”.
Prema zadnjim podacima na http://www.dzs.hr/ prosjecna placa tog radnika u Hrvatskoj je u srpnju 2013 bila 7922kn brutto – dakle bez raznih poreza, prireza, itd. Na godisnjoj razini to je 95064kn.
Dakle po pojednostavljenom modelu autora ispada da prosjecan radnik bas sve sto zaradi daje drzavi – pardon, ostane mu za krafnu i jogurt dnevno.
Svima je jasno da je drzava preskupa, ali ovakve statistike su totalni promasaj.
Evo gdje je u članku trošak države jednostavno podijeljen samo na zaposlene: “Račun godišnjih usluga države po glavi stanovnika. Izračun napravljen za 1,4 milijuna zaposlenih, za 2013. Vlada će povećati potrošnju za 8 milijardi kuna pa će račun 2014. biti veći za 5913 kunaPa zašto je onda svu cijenu države podijelio s zaposlenima“.
Dakle, ne može se tek tako sav teret državnih troškova rasporediti kao isključivi teret zaposlenih jer u podmirivanju tih troškova sudjeluju, primjerice, i umirovljenici plaćanjem PDV-a kroz kupovinu kruha i mlijeka, isto kao i neki tajkun kupujući jahtu.
Time trošak po radniku svakako ne bi bio 91766kn, nego značajno manje.
Nije mi jasno kako je takvo što moglo biti izostavljeno.
Ali može se podijeliti sa brojem zaposlenih bez ikakve zamjerke na tome. Isto tako napomenuo je da proračun puni i porez na dobit itd..
Ne zaboravi kako se umirovljenicima njihove mirovine isplaćuju iz oporezovanog novca radnika, nema mirovinskog fonda iz kojega bi oni taj novac izvlačili pa da uvjetno rečeno pomažu u punjenju proračuna plaćanjem PDV-a. Dakle radnika se oporezuje, plati se umirovljenika koji potom tim novcem plati PDV, dakle računi umirovljenika su računovodstveno gledano tek prolazni.
Nije ništa izostavljeno već je napravljena usporedba sa brojem zaposlenih. I u tom smislu držim da je bio prekorektan, naime iz računice o plaćanju poreza treba izbaciti sve čije plaće se isplaćuju iz državnog proračuna. Oni realno ne plaćaju porez, već samo formalno.
Zvonko, iznos koji spominjete je bruto1, ne bruto2.
Onih 7 i nešto tisuća trenutno pokrivaju zaduženja, tj. živimo na kredit. Prosječni radnik trenutno ne može pokriti sve troškove države.
Monopolizam, je li bruto 2 iznos onaj koji uključuje i doprinos za zdravstveno?
I još te molim da mi kažeš je li zapravo tvrdiš da se razlika između 44628 kn i 91766 kn, koju je uočio web, na kraju podmiruje zaduživanjem države?
koliko dobivam ako si kao privatni poduzetnik isplatim plaću? grubi opis.
naplatim 125.
prebijem 25 pdv-a ili ga uplatim državi (s tim nikad ne dolazim u plus – dio je uvijek na “skladištu”).
ostane 100. isplatim si 50 neto, što me košta još 30 do bruto plaće. 80 ukupno.
od 50 isplaćenih kad ih potrošim za život dobijem robe i usluga u vrijednosti od 40.
šta je s onih 20 u firmi. služe za održavanje pogona, troškove knjigovođa, telefona, automobila, opreme. to bi bilo 100:40.
no kako lijepo negdje gore piše i u tih 40 nalazi se još ponešto poreza i davanja. cca 15.
100:25. “stvarnih” vrijednosti koje koristimo kao krajnji kupci ustvari ima tek oko četvrtine.
zbog toga se isplati imati poduzeće. jer poduzeće mnogo efikasnije koristi zarađena sredstva. za vozilo, režijske troškove, za sve što se može prevaliti u troškove.
još je bolje ako imaš udrugu pa ne platiš nikom niš, još si središ invalidsku i uvališ se u neki sindikat ili stranku, malo brljaš i ako ti se posreći završiš u saboru i to je to RAJ na zemlji. a firme su za stoku sitnog zuba. elementarna ekonomija za preživljavanje SR Hrvatskoj
Da bi umirovljenici primili mirovine, prvo radnici moraju platiti poreze i doprinose. Tek tada dio novca se vraća u državnu blagajnu putem PDV-a. Mirovinski fond nije fond, nego prolazni redistributivni račun. U njemu nema štednje (osim 2. i 3. stup koji su opet dobrim dijelom u državnim obveznicama).
Rashodi 1. stupa su preko 35,6 milijardi, a doprinosima se prikupi tek 19 milijardi. Razlika se krpa poreznim prihodima.
I da i ne. Porez na dobit ukalkuliran je u finalnu cijenu proizvoda koje kupujemo. Dakle mi kao kupci u konačnici to plaćamo kroz veću cijenu roba i usluga.
Ovdje možete za svoju plaću provjeriti neto, bruto1 i bruto2 http://www.moj-posao.net/Kalkulator-Placa/
Također preporučam ovaj tekst ako vas zanimaju detalji http://kapitalac.wordpress.com/2012/09/22/sto-je-bruto-a-sto-neto-placa/
Ne sve. Dio se podmiruje porezima, trošarinama, parafiskalnim nametima i slično.
Evo na razini države: Prošle godine prihodi su bili 109,5 milijardi, a rashodi 118,8 milijardi kuna. Ta razlika podijeljena sa brojem zaposlenih predstavlja koliko bi svaki zaposleni u prosjeku trebao dodatno plaćati (trenutno se rješava zaduženjem, znači oduzmite nekih 7 tisuća od ukupnog iznosa) da budemo na nuli. Nadam se da smo svi svjesni da broj zaposlenih pada, a troškovi države rastu. Sve te kredite ostavljamo u naslijeđe našoj djeci.
besplatna država? što je to država? kakvo je moje pravo na ovom blogu?
uvijek milion pitanja, no svaka država više ili manje ubire “harača” od svojih stanovnika.
No u novije doba “Kapital” modelira rad države, a što je katastrofa, jer kapitalu je zadaća stvoriti još veći kapital, a bez imalo ljudskosti.
ja bi počeo od tog: tko to daje državama kredit ? da li neko može otići u banku i dobiti od iste kredit koji ima anuitet veći od njegovog primanja??, ne samo do 1/3 plaće ili do neke osnovice za koju se smatra da možeš živjeti?
O zdravstvu? koliko izdvajamo i koliko ono košta? U principu ono je jeftino, da kapitalisti nisu udarili velike cijene na lijekove, no pitanje kakvi su to lijekovi? da li oni mogu izliječiti ili ne i koliko djeluju? tko bi imao koristi da popije dvije tablete i ozdravi. Farmaceutske tvrtke sigurno ne, a da li bi zubar ima koristi obavljati preventivu ili primjenjivati kasnija skupa liječenja?
davanje na zdravstvo se smanjilo u % no to je ostalo velikom kapitalu, jer mali od 100 kuna sigurno si neće pomoći. Sama cijena zdravstva kad je dobila posrednika je poskupila jer i posrednik mora zaraditi. Tko pak može biti posrednik (osiguravatelj) određuje država i to je ponovo veliki kapital. Sadašnja cijena od 70 kuna dopunskog zasigurno će se povećati, a to pada na radnika.
Bruto i neto plaća ne igra nikakvu ulogu, posebno ne za zdravstvo jer manji doprinosi nisu povisili za taj % plaću, već je kapital to počeo naplaćivati u vidu dopunskog osiguranja veča izdvajanja, što u konačnici sve radnike košta više.
lp
vel
skupa ili jeftina država?
po meni je samo bit poštenog upravljanja državom, a stanovnicima treba omogućiti pošteno sudstvo, zdravstvo, školstvo i ………….
koji god sustav bio ako je pravedan i osigurava svojim stanovnicima pristojan život, zato puno tog treba mijenjati, ne valja niti jednostranačje ali niti truli kapitalizam u kojem ljudi umiru od jednostavnih izlječivih bolesti jer nemaju za platiti 100 ili 1000 dolara
O, sancta simplicitas!
Ljudevit Gaj i njegova borba u Ilirskom preporodu, ili malo šire Hrvatskom narodnom preporodu, bješe borba za naš lijepi Hrvatski jezik i dr.
Jako dobra struktura premreženih troškova za nas poduzetnike. Kad čovjek ovo pogleda , u sebi konta- dobro da smo i živi kao tvrtka i da još i radimo. Nego, još jedan mali doprinos: pridržani porez (withdrawal tax) -tantijemi od patenata,licenci i sl. a na osnovi ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s drugim zemljama je neriješen s dosta naprednih tehnoloških zemalja (SAD) ili se ne primjenuje iz tko zna kakvih razloga povoljan ugovor Kraljevine Crne Gore, a s samim sredstvima ,odnosno plaćenim porezom možete podmirivati samo porez na dobit na kraju godine, i to samo u roku od 3 godine. Inače, piši propalo…
T o je monopolizam dao dobro Oni svode trošak države, šta on a uzima samo na zaposlene(jer kod drugih se prejkobacuje Oni uzimaju od budgeta a poslije i djau za budget) Zato je najjenostavnije svoditi na trošak po zaposlenome To ne znači da samo zaposleni sudjeluju u prikupljanju novaca, ,koje vrši država,Inače samo d a kažem d a mrzim namete i poreze,čak i ako su opravdani.Oni su obično djelomično opravdani Mislim da je sama esencija zla jendostavno javni novac .U svakom obliku.Nije slučajno,što se iz javnog novca krade To je ekonomski zakon,
Vel,kakav “kapital” ništa te ne razumijem .nema kod nas kapitala Samo dugoviJako je loše što stalno nasrćeš na neke tzv “kapitaliste ” a to valjd a podrazumijeva ( barem insinuira) preveliko povjerenje u državne neradnike,Koji ne samo ne rade ništa i uzimaju plaću,nego još sve pobrkaju i pomiješaju. Može s e reći d a ovaj kaos ,koji ti lansiraš ,;vel ;u najmanju ruku smanjuje otpor prema kolosalnim i nepotrebnim troškovima državne birokracije -parazita.Kao ,da je neki drugi krivac ustvari.N eznam šta tebi znači “kapitalista” kolio sam mogao vidjeti u ovom kaosu kod tebe,”kapitalista ” bi bio neko ko daje nešto za ništa ,i ne znam zašto je to po tebi loše?
Vel nije točno “pošteno upravljanje državom” nema poštenog upravljanja državom,jer država ,sama po sebi krade po definiciji( da bi platila lažne randike) nego treba biti ŠTO MANE DRŽAVE Inače to je notorno poznata čin jenica. Pročitaj si malo.Pogotovo kod nas gdje je skupoća države došla do Ludila.Hrvatska je pravi udžbenik svih tih zala,Šta s edešava kad država previše intervenir a i troši ..
Kakvo zdravstvo? nisam bio kod doktora rtri godine.A i onda jako malo? ne brini s eti Vel za te stvari.Nije to tvoja domena .
Citiram monopolizam:” Nadam se da smo svi svjesni da broj zaposlenih pada, a troškovi države rastu. Sve te kredite ostavljamo u naslijeđe našoj djeci”Mislim da je ovo notorna činjenica. Na ovo bi se ti trebao nadovezati ,Vel,a ne da propagiraš mržnu prema nekom nepoznatom počinitelju,zato što je dao.Treba napasti prevelike troškove države Monstruma On e koji dobivaju plaću od budgeta..
.