Desnica na nogama
Nedavne izjave o mogućnosti davanja autocesta u koncesiju digle su oporbu i ostale proračunske korisnike na noge:
Ukoliko se odluči na monetizaciju autocesta u recesijsko vrijeme, Vlada će protiv sebe imati oporbu, sindikate, nevladine udruge i Crkvu.
Sindikati se, jasno, boje za svoja radna mjesta jer je konzultantska studija ukazala da u Hrvatskoj po kilometru autoceste radi 4 puta više zaposlenih nego Italiji (trećina zaposlenih radi na naplati cestarine), ostali među narodom skupljaju populističke bodove, a naša deklarativno desna stranka ponovno pokazuje kako su ustvari potpuno lijevo orijentirani zagovornici državne kontrole i nacionalizacije:
To bi istodobno bilo javno Vladino priznanje nesposobnosti i nevjerovanja u državu koju vodiš i za koju odgovaraš, ali i prebacivanje financijskog opterećenja sa države na ionako ekonomski iscrpljen i iscijeđen narod. S motrišta zaštite nacionalnih ekonomskih interesa davanje izgrađene infrastrukture, bez koje nema ni društvenog ni ekonomskog života kao što su auto ceste, predstavlja izravan protunacionalni čin. Onaj tko se to drzne učiniti trebao bi se odmah nakon potpisa ugovora o koncesiji sam prijaviti u Remetinec”, smatra šef HDZ-ovog odbora za financije Goran Marić.
Izvor: HUKA
Pravi pripadnik desne stranke postavio bi pitanje koje dolikuje desnici, te bi ga zanimalo zašto se toliko čekalo s koncesijom ili privatizacijom neučinkovite i korumpirane državne tvrtke i imovine umjesto populističkog laprdanja o veličini, benevolentnosti i altruizmu države, te demagoškog izljeva brige o napaćenom narodu koji sve to plaća. U državnom vlasništvu narod je u svakom slučaju takve stvari prisiljen plaćati i dalje, u privatnom nije ako ih ne koristi. Nadalje, koncesija nije prodaja. Koncesijom se stječe pravo upravljanja, tj. gospodarske uporabe autoceste i pojedinih objekata, te dužnost održavanja autoceste za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji.
Populizam se nastavlja:
Hrvatski građani će zapravo putem cestarina platiti ne samo tih eventualnih 2,9 milijarda eura koliko bismo dobili od koncesionara već i znatno više; platit će i kamate za 50-godišnje razdoblje i troškove zbrinjavanja viška radnika, ali i iznos ne male zarade koncesionara kroz svih tih 50 godina. Takav potez bio bi najveća obmana i podvala hrvatskom narodu, dok je s ekonomskog motrišta potpuno iracionalan”, izjavio je za Index Goran Marić, saborski zastupnik i predsjednik odbora za financije HDZ-a.
Hrvatske autoceste trenutno duguju 4 milijarde eura, tj. oko 30 milijardi kuna. HAC godišnje na cestarinama prikupi oko 1,3 milijarde kuna, a ARZ 480 milijuna. Dakle, ukoliko zanemarimo postojanje bilo kakvih troškova održavanja, plaća djelatnika i slično, autoceste bi se isključivo od današnjih nivoa prihoda cestarina isplatile za nekih 17 godina. No iz plana otplate kredita za 2012. (ovdje) vidljivo je kako su prošle godine samo rate za kredite bile veće od zarade na cestarinama, a iznosi rata koje dolaze su mnogo veći. Kada se na to dodaju i troškovi održavanja i plaća te prihodi od trošarina, vidimo kako su planirani prihodi za 2012. iznosili 2.75 milijardi, a rashodi 4,12 milijardi kuna. Detaljniji plan prihoda i rashoda (samo HAC) možete vidjeti ovdje. Taj problem nastao je političkim, ekonomski iracionalnim odlukama o pretjeranoj i prebrzoj izgradnji neisplativih dionica, sumnjivim malverzacijama poput financiranja arheoloških iskapanja, preplaćivanja signalizacije, probijanja troškova, te brojnih drugih. No sve to sada moraju otplatiti hrvatski porezni obveznici dok god je tvrtka u državnom vlasništvu. Ekonomski je potpuno iracionalno održavati status quo tvrtke koja ima veću ratu kredita od prihoda koje ostvaruje, te kojoj veći dio prihoda čine državne potpore, tj. trošarine na gorivo. No, prema predsjedniku odbora za financije HDZ-a, racionalnije je u ime javnog dobra plaćati kamate i kredite desetljećima, te riskirati još veće dugove umjesto odmah barem djelomično zatvoriti dugove novcem od koncesije.
Umjesto da se bavi demagogijom, oporba bi trebala postavljati pitanja o načinu i uvjetima koncesije, hoće li taj novac biti iskorišten za produžetak iluzije i kupovinu socijalnog mira ili će se zaista iskoristiti za stabilizaciju državnih financija, smanjenje duga i opterećenja građana, te poboljšanja rejtinga države i investicijske klime.
Monopolizam 
U boj! U boj! Za komad proračuna svoj! 🙂
Navek on živi ki nas zaduži pošteno! 😉
Sebi si krao, al’ i nama si dao.
Zar nije malo tupast naslov posta.
HDZ nije desna stranka. Oni su vrlo bliski SDP-u. Razlika je samo u nijansama. Ako bi se SDP moglo zvati lijevim ljevičarima onda bi HDZ bilo ispravno zvati desnim ljevičarima. A nikako desnicom u političkom smislu.
U RH nema ni jedne desne stranke.
Mi živimo u socijalizmu i budno pazimo da s titovog puta ne skrenemo.
Sami sebe opisuju kao desnicu. Ljudi ih percipiraju kao desnicu. U tekstu je navedeno da su oni zapravo lijeva stranka.
Usput, naciste se također percipira kao desnica, iako to nisu.
edna stvar sto meni nije jasna u cijeloj prici je kako ce ikako uvjeti te koncesije biti isplativi s ovakvim brojkama koje navodis. Nekako imam osjecaj da ce morati postojati nesto sto ce zapravo koncesionara, koji je pretpostavljam profitno orijentiran, navesti da se upusti u ovu pricu. Kad postoji ovakav nesrazmjer medju brojkama prihoda/rashoda, te najave iz vlade o tome kako se nece dirati cestarina pitam se gdje je tu racunica. Zasto bi itko ulazio u cijelu pricu – mislim da ce se morati koncesionaru dati veliki ustupci u odnosu na ono kako smo to zamislili (rasterecenje fiskusa) sto ce na kraju zavrsiti pricom u kojoj poreznim obveznicima sve ostaje isto, koncesionar ce zaraditi, sto je i normalno, Vlada ce nekakvim muljarijama kao imati pozitivne efekte. Gori scenarij je da jos i nastane dodatni prijenos iz fiskusa koncesionaru na temelju ugovora koji je jos vise “crony” nego sto smo mislili da ce biti. Doduse kad bi poreznim obveznicima ostao isti teret ali se ukinuo HAC te njegov posao outsourcalo koncesionaru, mozda bi buducnost bila malo bolja…nisam pametan, svaki put kad se ponadas da ce mozda nesto pozitivno krenut, oni to uspiju zasrat ili se preplase pa odustanu.
btw to s nacistima nikako objasnit ljudima da je drugi dio ipak bio -national-SOZIAL
Pozz
Ne znam. I uz rezanje troškova i smanjenje broja zaposlenih rashodi su toliko veliki da ih je nemoguće svesti ispod prihoda. Dalmatina je većinu godine prazna i sumnjam da će bez ogromnih ustupaka, garancija i naknada za pad prometa zainteresirati bilo koga. Neke stvari očito jednostavno ne mogu opravdati postojanje. Jedni planiraju prodati prodati pod bilo kojim uvjetima da rasterete proračun, drugi ne daju ni pod koju cijenu, a treći očito još ne vide dno pa bi gradili i Pelješki most i nitko nikoga ne doživljava. Dok ne objave uvjete koncesija teško je reći, ali lako bi moglo ispasti jako “crony” i ništa bolje za porezne obveznike.
Eno danas Pavičić piše o nekakvim bazenima u Sinju sagrađenim samo providnošću socijalizma koji ljudima daleko od plaže ispravlja nepravdu i omogućuje kupanje. Bazeni propali 80-ih jer Sinj nije mogao podmirivati troškove, a 30 (TRIDESET) godina kasnije ruševina je dana u koncesiju. Sad je i taj koncesionarar otišao u stečaj zbog dugova i problema sa dozvolama i Pavičić zaključuje kako je davanje bazena u privatne ruke razlog zašto Sinjani nemaju bazen, pa ga je strah da se isto ne dogodi i s autocestama.
Pavičić je već znao odtrabunjati koju o zlogukom kapitalu i kultnom neoliberalizmu. U pauzama pisanja o ‘ustašama’, ‘desničarima’, ‘Crkvi’ i ‘netoleranciji’ si da malo oduška pa proskviči o kapitalizmu. Onda se vrati ustašama.