Početna > EU, Hrvatska, kapitalizam, kriza > Štednja? Koja štednja!?

Štednja? Koja štednja!?

U svojoj kolumni, u članku pod nazivom Štednja, bolna i beskorisna, g. Romac iznosi besmislenu i činjenično neutemeljenu tezu kako su sve europske države koje slijede neoliberalnu politiku štednje završile u velikim gospodarskim problemima. Osim baltičkih zemalja koje spas duguju svojim specifičnostima:

Sve europske zemlje koje su bolest visokih proračunskih deficita i dugova odlučile liječiti receptom Angele Merkel, krizu su samo produbile, uz pad gospodarstva i rast nezaposlenih.

Jedina europska iznimka od tog pravila tri su baltičke republike, no stručnjaci njihov uspjeh pripisuju posebnim okolnostima i povezanošću sa skandinavskim gospodarstvima, a ne mjerama štednje. Za sve ostale zemlje koje provode radikalne mjere štednje vrijedi gorko pravilo: što veća štednja, to veći kaos. Pogledajmo današnju Španjolsku. Vlada te zemlje revnosno smanjuje javne izdatke, spašavajući svoje banke, no situacija je sve gora.

Da vidimo sad malo kako stvari stoje u stvarnom svijetu. Španjolske “mjere štednje” dovele su državnu potrošnju sa 284 milijarde eura 2002. godine na 469 milijardi eura u 2011. Grčka štedljivost u istom razdoblju “smanjila” je potrošnju sa 70 na 108 milijardi eura, Italija sa 613 na 788 milijardi, Britanija sa 442 na 739 milijardi, a apsolutni rekorder, Francuska, sa 816 milijardi na 1,1 bilijun eura. Sve to rezultiralo je dizanjem poreznog opterećenja građanima navedenih zemalja. Dakle možemo reći kako postoje mjere štednje i “mjere štednje”. Građani jesu počeli prisilno manje trošiti, ali samo zato jer su njihove države postale rastrošnije i počele ubirati veće poreze, te posljedično ostavile manje novca na raspolaganje svojim državljanima.

Bacimo sad kratki pogled na gorespomenute specifičnosti baltičkih zemalja koje “nemaju veze sa štednjom”:

Državna potrošnja baltičkih zemalja

Primjećujete li ovdje navedene specifičnosti? Biste li im dali nazive poput mjere štednje i smanjenje državne potrošnje? Interesantno, ali te specifičnosti uzrok su oporavka baltičkih zemalja, Estonija trenutno čak ima i proračunski suficit. Iako je utjecaj države i dalje popriličan, a baltičke zemlje daleko od idealnog, barem djelomično smanjenje pokazalo se kao pomak u pravom smijeru.

Doktrina njemačke kancelarke – na koju je jeftino nasjela i aktualna hrvatska vlada – temelji se na logici prosječne kućanice, koja u situaciji smanjenja priljeva u kućni budžet smanjuje izdatke. Međutim, ekonomija nije domaćinstvo. Takav pristup krizi, koji se svodi isključivo na stezanje remena u javnom sektoru, fatalno je pogrešan.

Slažem se kako vođenje države nije poput vođenja domaćinstva, zapravo je mnogo sličnije organiziranom kriminalu u kojem imate zakonske ovlasti pljačkati i obavljati ostale poslove zbog kojih bi kao običan državljanin završili u zatvoru. Vođenje države jednostavnije je od vođenja kućanstva, jer ukoliko ste domaćica, trošit ćete koliko vaš muž privređuje ili sami potražiti posao ukoliko prihodi nisu dovoljni za uzdržavanje. Ukoliko vodite državu, dat ćete suprugu pištolj i poslati ga da opljačka dječju štednju, vaše roditelje i sve ostale kojih se možete domoći, jer vam ovih 10 bundi u ormaru jednostavno nije dovoljno. A nećete morati odgovarati za slične postupke, jer u ovom slučaju ulazite u domenu “dobrobiti nacije”.

Javni sektor, s aspekta gospodarskog rasta, u potpunosti je ravnopravan privatnom sektoru.

Javni sektor i privatni sektor u potpunosti su dijametralne pozicije. Prvi živi od poreza, dok drugi taj porez osigurava. Nažalost, gotovo svi naši ekonomisti, političari, novinari, ostale javne osobe i kreatori javnog mišljenja zagovaraju rast parazitizma zvanog državna potrošnja. S aspekta gospodarskog rasta, privatni sektor opstaje ukoliko ljudima ponudi proizvod ili uslugu koju su voljni kupiti po ponuđenoj cijeni, dok javni sektor nudi uslugu koju su ljudi prisiljeni plaćati, željeli oni to ili ne. Samim time, privatni sektor prisiljen je poslovati efikasno ukoliko želi opstati, što dovoljno govori koji rast je stvaran, a koji umjetan.

Kako je to ovih dana lucidno zaključio slovenski ekonomist Maks Tajnikar, slovenska, hrvatska i skoro sve europske vlade, opsjednute histeričnom štednjom, u potpunosti zanemaruju Walrasov zakon, jedan od zacijelo najvažnijih ekonomskih postulata, koji kaže da možemo zaraditi samo onoliko koliko potrošimo, odnosno da možemo potrošiti samo onoliko koliko zaradimo.

Kako izgledaju bolni rezovi i drastične mjere štednje hrvatske vlade možete vidjeti ovdje, a izjave “možemo zaraditi samo onoliko koliko potrošimo” i “možemo potrošiti samo onoliko koliko zaradimo” uopće nisu sinonimi, te (koliko sam upućen) nemaju nikakve veze sa Walrasovim zakonom ravnoteže tržišta.

I tako, dakle, dolazimo do zaključka. Gospodarski je pad jedini rezultat famoznih »bolnih rezova«, a jedino što primjenom tih mjera raste su nezaposlenost i proračunski deficit, iako se upravo zbog smanjenja tog deficita takve mjere navodno provode.

Dolazimo do zaključka kako bi članak možda bolje odgovarao rubrici “mitovi i legende”, pošto novinar nije u stanju provjeriti barem osnovne podatke o kojima piše, pa bismo mogli diskutirati o prezentiranome. Vrh svega jest prezentiranje većih poreza, povećanje reguliranosti tržišta i državne potrošnje, te njihove posljedice kao (neo)liberalni potez. Liberalizam zagovara smanjenje državnog aparata, manju birokraciju, smanjenje poreznog opterećenja građana i kompanija, te veću slobodu ljudi da sami odlučuju gdje i kako će trošiti novac koji zarađuju. Ovako jedino preostaje obarati demagoške izjave jednostavno poput glinenih golubova. Čak i ukoliko postoje mjere državne štednje u Hrvatskoj i EU (što smo utvrdili da nije točno), ona sama po sebi nema smisla ukoliko se ne očisti se put za oporavak i rast privatnog sektora. Dok god ne vidimo znakove smanjivanja birokratiziranosti, državnog regulatornog sistema, poreznog pritiska i ovisnosti o proračunu, trenutna situacija može postati samo lošija.

Za trenutnu situaciju Hrvatske nikako ne možemo okrivljavati liberalnu politiku, koja se u našim medijima olako koristi kao sinonim svih zala, iako nikad nismo imali niti približan ekonomsko politički sustav vrijednosti.

  1. slobodailinista
    Srpanj 17, 2012 u 10:31 pm

    Sjajan post. Ako nekome padne na pamet, a iskreno se nadam da hoće, sabrati na jednom mjestu ponajbolje s hrvatske libertarijanske blog scene, ovaj post svakako mora biti dio te zbirke. Svaka čast.

  2. vedran
    Srpanj 18, 2012 u 2:30 pm

    Denis Romac
    a evo i njegov manifest na netu.
    http://www.hnd.hr/docs/2007/15-Romac.doc

    najzanimljiviji dio:

    “HND mora biti puno glasniji nego što je dotad bio, mora neumorno i tvrdoglavo upirati prstom u otužnu komercijalizaciju i tabloidizaciju medija, kako pisanih tako i elektronskih, zagovarati novinarske standarde i raditi na njihovom poštivanju unutar svojih redova”

    pravi pionir. primjetit ćete i totalitarne stavove prema slobodi tiska, zamisli on bi sve postrojio i tražio da se poštuju standardi (za koje on odluči da su potrebni). Nipošto komerijalizacija, nego se svi članci šalju u vladu na odobrenje i sve novine financira država.

    ja bih mu preporučio Sj. Koreju tamo bi mu svidjeli standardi, siguran sam. a komercijalizacije ni K.

  3. Silent Hunter
    Srpanj 22, 2012 u 10:53 am

    Gledano u razdoblju od 2002. do 2011. godine i zemlje koje su u ovom članku izvučene (Estonija, Litva, Latvija) su značajno povećavale potrošnju i to oko 120%, s druge strane Španjolska 65%, Grčka 54%, Italija 29%, Francuska 37%. Gledano kao postotak BDP-a, u svim navedenim baltičkim zemljama državna potrošnja kretala se oko 33-36 posto BDP-a. S druge strane, Španjolci su se kretali oko 38% BDP-a, Grci oko 45% BDP-a, Francuzi 53% BDP-a, Taljani 48% BDP-a.

    Što se tiče zemalja koje su povećavale državnu potrošnju, Švedska je u periodu 2008-2010 povećala državnu potrošnju za 6,3%, a gledano u razdoblju 2008-2011 to iznosi 15,1%, pri tome joj je ukupno BDP rastao oko 5% i spada u jednu od najuspješnijih zemalja u krizi. U tom razdolju je ukupno BDP rastao i Danskoj (državna potrošnja povećana 13%), Norveškoj je BDP rastao gotovo 3%, a državna potrošnja gotovo 20%, Finskoj je BDP pao 1,6%, a državna potrošnja rasla 13%. Poljska, kojoj je BDP napredovao preko 10% u razdoblju 2008-2011, povećala je državnu potrošnju gotovo 3%. Sve navedene zemlje su u okruženju spomenutih baltičkih zemalja koje su smanjile državnu potrošnju.

    Nijedna od navedenih baltičkih zemalja još nije dosegla predkrizni BDP, dok je, kako je rečeno, rekorder Francuska tu granicu prešla. Što se tiče procjena BDP-a, Estonija bi mogla rasti 1,5% ove godine i oko 3% sljedeće dvije, Litva ima još nešto bolje prognoze, Gledano u razdoblju 2008-2011, nezaposlenost u navedenim baltičkim zemljama je od 108 do 166 posto veća. S tim da su trendovi vrlo pozitivni i nezaposlenost dobro pada (Estonija s 16,9 na 12,5, Latvija 19,8 na 16,2, Litva 17,8 na 15,4, gledano 2010-2011). Naravno, nezaposlenost pada i u Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, jedino se u Danskoj povećala za 0,1%, a sve te zemlje su dobro povećale državnu potrošnju.
    Švedska i Finska povećale su svoju državnu potrošnju od 2008. godine za negdje 38 milijardi eura, dok su baltičke zemlje svoju smanjile za negdje dvije milijarde eura. Možemo li zbilja reći da navedene baltičke zemlje nisu imale nikakve koristi od skandinavskog povećavanja državne potrošnje, to je pitanje.

    Hot figure: 35,3% of direct investments in Estonia have been made by Swedish residents — both individuals and corporate entities.
    As in earlier years, Estonia’s main export partners are the Scandinavian countries: 16% of Estonia’s total exports go to Sweden, 15% to Finland.
    The Baltic countries, the Nordic countries and Germany, which among the large Eurozone countries is Latvia’s most important trading partner, all contributed significantly to the growth of exports in 2011. Lithuania and Estonia’s shares of Latvia’s total exports rose in 2011, and the export of goods to Poland increased significantly. In terms of exports by country, the largest recipients were the closest neighboring countries: 17% of Lithuania’s exports of goods went to Russia, 10% to Latvia, 9% to Germany, while Estonia and Poland took 7% each.

    Nisu navedene baltičke zemlje jedine koje su smanjile državnu potrošnju. Grčka je također smanjila državnu potrošnju u razdoblju 2008-2011 preko 8% (zapravo od 2009. godine smanjuju državnu potrošnju). Mađarska i Rumunjska su također smanjile državnu potrošnju oko 5 do 6 posto. Velika Britanija je smanjila državnu potrošnju preko 3%.
    S druge strane, Švicarska je povećala državnu potrošnju preko 20%, a BDP joj je u odnosu na 2008. godinu, prošle godine bio veći preko 3%.

    Statistički dio članka je Krugmanovski pokušao pokazati prednost smanjenja državne potrošnje, čak i graf ide do 2010. godine, vjerojatno zato jer su 2011. godine, sve navedene baltičke zemlje ponovno nastavile povećavati državnu potrošnju, iako gledano kao postotak BDP-a se državna potrošnja i dalje smanjuje. Teško je prikazati baltičke zemlje kao nekakav pozitivan primjer nečega što bi trebalo biti blisko libertarijanskim principima (barem imati neke dodirne točke).

    • Srpanj 22, 2012 u 11:39 am

      Za baltičke zemlje znam da ponovno povećavaju državnu potrošnju. U postu sam naveo kako su ti primjeri daleko od idealnih, ali mogu poslužiti kao indikatori. Naveli ste zemlje koje znatno povećevaju državnu potrošnju, ali njihov BDP ili stagnira ili neznatno raste, što znači da negdje curi na drugim stavkama. Ovo što se danas događa prelazi čak i Keynesove ideje, jer je on smatrao da država u vrijeme krize mora trošiti, ali u vrijeme prosperiteta štedjeti. BDP može biti vrlo varljiv indikator napretka, jer možemo provoditi megalomanske projekte Potemkinovih sela zbog kojih će BDP rasti, a financijska korist svega toga ostaje negativna.

  4. Milijarde, bilijuni i trilijuni :)
    Kolovoz 31, 2012 u 12:01 pm

    “…Francuska, sa 816 milijardi na 1,1 trilijun eura.”
    Pretpostavljam da si mislio na 1,1 bilijun eura (u dugoj skali, budući da u kratkoj ne postoji milijarda)? Ne želim cjepidlačiti i pretpostavljam da je lapsus, u suprotnom se ispričavam, jer nisam išao istraživati. Usput, odličan blog i blogpost.

    • Kolovoz 31, 2012 u 3:01 pm

      Greška ispravljena. Hvala, malo sam imao ljetnu stanku, ali uskoro će novi postovi.

  5. Rujan 4, 2012 u 3:35 pm

    Zbilja interesantan post, ali evo sada čitam i poslednje ironične izjave dotične kako izjavljuje saosećanje prema grčkom narodu koji je pogođen strogim merama štednje, te nastavlja sa svojom mizernom lamentacijom “Naša srca krvare kada vidimo da su primanja svakog grčkog državnog službenika i radnika umanjena…”, da, da…

  1. No trackbacks yet.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: