Natjecanje u poreznom opterećenju

Jedna od pretpostavki koje čujemo od strane socijalista jest štetnost poreznog natjecanja među državama. Ukoliko neka država odluči viriti u novčanik svojih poreznih obveznika nešto manje nego koji od njenih susjeda, ovo se obično gleda kao ograničenje mogućnosti da ti susjedi više pljačkaju svoje državljane. Tako su u zadnje vrijeme njemački socijalisti poprilično nezadovoljni poreznom politikom Švicarske. Iako su prošle godine lobiranjem uspjeli isposlovati podizanje poreznog opterećenja svojih sugrađana i dalje nisu zadovoljni:

Po ovom novom sporazumu, potpisanom ovog četvrtka u Bernu od predstavnika vlada Švicarske i Njemačke, povećana je porezna stopa za imutak Nijemaca kojeg su sklonili u Švicarsku. Po sporazumu potpisanom u kolovozu prošle godine, on je bio u rasponu od 19 do 34 posto, ali prema ovom dodatku sporazuma, on je povišen na stopu od 21 do 41%.

Ali njemačka oporba, prije svega socijaldemokrati, nisu zadovoljni, te najavljuju zaustavljanje provedbe sporazuma svojim glasovima u Gornjem domu njemačkog parlamenta. Čovjek bi pomislio kako je riječ o nezadovoljstvu zbog dizanja poreznog opterećenja, ali:

Potpisanim sporazumom se doduše predviđa oporezivanje imutka Nijemaca nagomilanog u Švicarskoj u proteklih deset godina, ali će se on provoditi tek od prvog dana slijedeće, 2013. godine.

Dakle, problem je datum, tj. predugačak vremenski period, prilikom kojeg bi ljudi mogli preseliti ušteđevinu. Jedna stvar je sigurna, Hrvati ne moraju strahovati od masovnog priljeva njemačke ušteđevine ili raznih oblika investicija.

Istovremeno, g. Stiglitz u intervjuu za slovensku Mladinu propagira slične ideje:

“Mogućnost da se teškoće riješe s dodatnom štednjom su gotovo nikakve.” Države bi, po njegovu mišljenju, morale povećati, a ne smanjivati potrošnju. “Proračunski deficit ne raste ako se povise porezi. U tom slučaju gospodarstvo uloženi novac višestruko oplodi. Zbog gospodarskog nazadovanja prihodi od poreza su manji od planiranih, a socijalna davanja rastu. Posljedica je da nije moguće uštedjeti koliko se planira.”

Eto rješenja, sve države trebaju povećati poreze i nema straha od deficita. Sve će biti dobro kada država počne trošiti još veću količinu vašeg novca umjesto vas. Zašto je to negativno pisao sam više puta na blogu (ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje).

Možda zagovornici dizanja poreza i državne potrošnje ne misle tako, ali porezno natjecanje među državama ograničava još veće oporezivanje populacije i eknomije. Ljudi će u jednom trenutku preseliti posao, ušteđevinu ili sebe tamo gdje su porezne stope prihvatljivije. Kada porezni prihodi padnu, javni sektor morat će ponuditi istu uslugu uz iste ili niže troškove.

Ovo je opće poznato kao povećanje učinkovitosti. Pojam tako mističan za javni sektor, a tako svakodnevan za privatni. Nažalost, javni sektor nije primoran poslovati na taj način. Stoga porezno natjecanje među državama može barem malo obuzdati njihov rast. A tko ne bi želio manja davanja i učinkovitiji javni sektor?