Brutalne mjere štednje
Graf iznad prikazuje državne rashode od 2003. do 2011. te projekcije za 2012.-2014. (izvor). Djeluje li ovo vama kao radikalne mjere štednje?
U najboljem slučaju možemo to okarakterizirati kao ograničenje potrošnje, ništa više. Zašto onda sve izjave političara i novinski naslovi imaju malo sličnosti s ovim? Jedan od glavnih razloga je činjenica kako Vlada svim silama pokušava uvjeriti tržišta i kreditne agencije o svojoj odlučnosti oko smanjenja potrošnje i rasta deficita, kako bi i dalje mogli nastaviti jeftinije posuđivati novac. Zbog toga se konstantno provlači retorika štednje i rezanja, pa i kada to nije potvrđeno stvarnim stanjem.
Iz prijedloga proračuna za naredne godine vidljivo je smanjenje rashoda za zaposlene, no nije mi jasno na koji način će se to postići, pošto u javnom sektoru nema planova niti za otpuštanja, niti za smanjenja plaće. Jedina činjenica je nastavljen rast zaposlenih u državnim i javnim službama u prošloj godini.
Kako god okrenemo, nema najavljivanih velikih rezova, štednje ili apokalipse javnog sektora. Samo dizanje poreznog opterećenja.
Monopolizam 
Fenomen da se smanjenje brzine rasta proračuna smatra smanjenjem proračuna je uistinu fascinantan.
Dodaj još i seriju sa %deficita da produbiš poantu.
Nema pameti u toj politici, izgorit ćemo koliko god Šimun bio optimističan 🙂
Papir na kojem ispisuju te procjene je manje vrijedan od toaletnog papira, toaletni bar nečemu sluči.
Kad se sjetim progonoza koje je radilo MF tamo negdje 2006., 2007. godine. Proračun je trebao negdje 2010. ući u suficit i državni dug se kao nakon toga trebao smanjivati. Nema što, bili su jako blizu onoga što se dogodilo.
nema se muda…
Meni omiljena definicija državnih mjera štednje:
Drastic cuts in government services, n. – Reductions in the rate of growth of the rate of growth of the public sector’s rate of growth.