Sjeverna Koreja – predvodnik ekonomske misli u svijetu

Nedavno je novi nasljednik Sjeverne Koreje izjavio kako država ne planira mijenjati svoju politiku, te nastavljaju po starim Juche tezama, koje objedinjuju političku neovisnost, ekonomsku samodostatnost i vojnu samostalnost. Tu filozofiju u S. Koreju uveo je Kim Il Sung, a provedbu su nastavili njegovi nasljednici. Ekonomska strana ovoga, tj. doktrina samodostatnosti i smanjenje vanjske  trgovine pokazala se kao potpuni promašaj, uočljiv samo pogledom na usporedbu dvaju Koreja:

Od uvođenja modela do ’70-ih, ove dvije države bile su podjednake. U međuvremenu, nasljeđena prijeratna oprema je zastarjela ili potrošena, a isporuka subvencionirane energije iz Sovjetskog bloka smanjena. S. Koreja ušla je u period stagnacije. Ipak, najveći udar bio je pad bloka, tako da je jedina pomoć ostala od donacija bogatijih susjeda ili putem ucjenjivanja radi zadržavanja stanja mira. Ne bih duljio o S. Koreji, valjda je jasno da je takva gospodarska politika potpuni promašaj.

No s druge strane, možda nije svima baš najjasnije. U zadnje vrijeme imamo pojačano zatvaranje EU (iako nikad nisu niti bili neki zagovornici liberalne politike) prema SAD-u, Kini i ostalim državama koje nisu članice Unije. Tako i Norveška i Švicarska moraju plaćati Uniji kako bi se njihova roba mogla prodavati unutar Unije. Zatim imamo SAD koji nameće “antidumpinške trošarine” na proizvode iz Kine koji su jeftiniji od domaćih, Kina nameće carine na automobile iz Amerike, EU štiti svoje proizvođače solarnih panela certifikatima koje Kina mora skupo plaćati i tako se popis restriktivnih mjera povećava iz dana u dan, a s njima rastu i cijene. Naravno, sve veći carinski sustav zahtjeva i više novca za funkcioniranje.

Svjetskim ekonomijama sve su raširenije Juche teze, a to nikako ne može dovesti do dugoročnog prosperiteta. U tom svjetlu, Kim Il-Sung mogao bi postati vodeća ekonomska inspiracija budućnosti. Tek ponovnom liberalizacijom, otkrit će se razmjeri štete učinjene gospodarstvima.