Početna > EU, kapitalizam, SAD, socijalizam > Od države blagostanja do socijalizma

Od države blagostanja do socijalizma

Otkako je Marx razvijao teorije o neizbježnosti socijalizma, do sada su sve propale. Ali trenutno ipak idemo prema socijalizmu. Iako nacionalizacija industrije većini više nije primamljiva ideja, posebno na Zapadu koji se uvjerio u posljedice takvih ideja, postoje druge metode dolaska do kontrole proizvodnje. Stranke izostavljaju nacionalizaciju iz svojih programa, ali se zalažu za sve jače državne intervencije, kontrolu, regulaciju, pojačano oporezivanje i “socijalnu državu”. Drugim riječima, socijalizam se sveo na jaku državnu kotrolu uz ideje kako država najbolje zna što je ljudima potrebno. Mnogi dijelovi gospodarstva postali su toliko ovisni o subvencijama ili poslovanju sa državom, da je njihovo privatno vlasništvo samo puka formalnost. U stvarnosti, te tvrtke su državno upravljane putem podobnih vlasnika na čelu.

Političare zanima kako zadržati vlast, a to mogu ostvariti tako da u zamjenu za privilegiranje određene skupine prošire svoje ovlasti. Tako, na primjer, ukoliko donesu odluku o zaštititi domaće proizvodnje uvode se carine, a za to je naravno potrebno oformiti carinske urede. Subvencije poljoprivredi zahtijevaju kontrolu koje provodi novo ili prošireno ministarstvo. Svaka privilegija omogućena od strane države, zahtjeva povećanje zaposlenih u birokraciji, a samim time i veće poreze.

Utjecaj države može se ravnati prema visini poreza – što je veći porez, država je utjecajnija. Birokracija naplaćuje svoje usluge, a što je veća birokracija, potrebni su veći porezi. Praksa zahtijevanja i dodjeljivanja posebnih privilegija integrirala se u gospodarstvo kao sredstvo kupovine glasova. Svaki oblik subvencija, protekcionizma i ostalih državnih intervencija izmišljen je od strane birokracije, kako bi se kupila politička moć. Državu zapravo nije briga za dobrobit siromašnih niti bogatih, bitno je jedino prikupiti porez za funkcioniranje birokracije i kupovinu glasova.

Svaka dodijeljena privilegija za tu grupu je ekonomska prednost, ali tu prednost mora platiti neka druga grupa. Kada se privilegije toliko rašire, a iznosi prerastu iznose koji se prikupljaju oporezivanjem, država prelazi točku gdje dodatno otvoreno oporezivanje ima smisla i okreće se skrivenom načinu oporezivanja – inflaciji. Inflaciju možemo nazvati porezom na štednju i kapital.

Finalni stadij je socijalizam – država i ekonomija uništene i isisane zbog povlastica. Nažalost, većina političara ne razmišlja dugoročno, tako da je ovaj scenarij poprilično izgledan. Jedino pitanje na koje zagovaratelji “države blagostanja” moraju naći odgovor je: što kad krava muzara crkne?

  1. Nijedan komentar do sada.
  1. Prosinac 12, 2011 u 3:51 pm
  2. Ožujak 7, 2012 u 9:31 am
  3. Ožujak 20, 2012 u 12:29 pm

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: