Minimalna plaća
Bliže se izbori, a s njima se povećava i količina populizma i demagogije. Redoviti gost predizbornih programa je i rast minimalne plaće:
Primarni zahtjev SSSH je povećanje minimalne plaće na 50 posto prosječne. Istaknuli su i kako će na ovim zahtjevima inzistirati bez obzira koja Vlada nakon parlamentarnih izbora bude na čelu države, jer će jedni ili drugi, kako ističu, morati više voditi računa o radnicima, njihovim pravima i egzistenciji.
Prije mjesec dana i čelnik HSLS-a izjavio je kako treba povećati minimalnu plaću.
Svaki zagovaratelj ima svoju viziju koliki bi taj iznos trebao biti, ali poanta je jasna: svima će od toga porasti standard. Zašto onda ne povećamo minimalnu plaću još više, pa će nam standard biti još bolji?
No, postoji jedan problem u ovoj ideji. Poslodavac neće isplatiti plaću koja je veća od proizvodne vrijednosti radnika, jer bi u suprotnom bankrotirao. Ne kreira plaću u potpunosti kako hoće, nego kako može. Što nas dovodi do zaključka kako će u slučaju prisilnog rasta plaće poslodavac morati otpuštati manje produktivne radnike, te će ih takav potez gurnuti u siromaštvo, a ne blagostanje kako se često propagira u predizbornim kampanjama. Takvi ljudi ujedno imaju i najmanje šanse pronaći drugi posao, a to također znači da ti ljudi više neće doprinositi blagostanju, niti svom niti društvenom, nego će dodatno crpiti proračun primajući neki oblik socijalne pomoći.
Često se spominju ideje kako bi porast minimalne plaće učinio radnika zadovoljnijim, te samim time i produktivnijim. Da je ova tvrdnja istinita, tj. da poslodavci na taj način mogu podići produktivnost slabije educiranih i neiskusnijih radnika, rasprava o minimalnoj plaći uopće ne bi bila potrebna, pošto bi svi poslodavci dragovoljno isplaćivali veće plaće radnicima.
Ovo ne znači da će porast nezaposlenosti biti drastičan, ali će gotovo sigurno najveći teret snositi mlađa populacija koja tek kreće stjecati poslovno iskustvo, te je samim time znatno neproduktivnija od svojih iskusnijih kolega. Ovakav potez eliminira pripravnike iz utrke za posao, jer će tvrtke početi tražiti iskusnije zaposlenike, koji su u startu produktivniji od nekoga bez radnog iskustva.
Idemo to grafički skicirati:
Plava linija predstavlja ponudu radne snage, crvena linija je potražnja za radnom snagom. Ravnotežna točka (E) je plaća p* i zaposlenih radnika q*. Ukoliko uvedemo minimalnu plaću (crna crta), pomičemo minimalnu plaću na p1. Prilikom povećanja plaće, više radnika želi posao (q2), ali poslodavci mogu zaposliti manji broj radnika (q1) jer im rastu troškovi. Ono što će se dogoditi je otpuštanje radnika u broju q*-q1, i to radnika s najmanjim iskustvom ili produktivnošću. Samim time dodatno rastu tenzije između radnika i poslodavaca.
Porast minimalne plaće učinio bi samo veće štete onima za koje se tvrdi kako će im takav potez pomoći, a ironija je da upravo oni najčvršće stoje uz sindikate koji zagovaraju takve ideje.
Postoji još mnogo razloga nezaposlenosti, iako sam se ovdje zadržao samo na plaći (blog Usporedbe napisao je jedan poprilično neuobičajen članak za današnje okvire razmišljanja, definitivno za pročitati). Još neki od razloga nezaposlenosti su definitivno nevoljkost osnivanja i širenja kompanija zbog političke i ekonomske neizvjesnosti, jako oporezivanje, prezaduživanje države, subvencije, tarife i zabrane ulaska na tržište, kreiranje preplaćenih (često i izmišljenih) državnih poslova, socijalne pomoći, naknade za nezaposlene i slično.
Monopolizam 
ono što je pozitivno u cijeloj priči je da će se državna intervencija smanjiti jer nema više para, inače uz svu našu dobru volju, objašnjavanje i logiku nemamo šanse protiv mase koja želi oteti kome god može oteti. ono što je najzanimljivije je da dosta ljudi, očito intelektualaca i vrlo pametnih ljudi ne razumije posljedice zagovaranja ovoga što zagovaraju a opravdavaju boljitkom za sve (ima vjerojatno i onih koji manipuliraju masama za svoju korist a protivnicima spočitavaju njihovu sebičnost)
problem je što masa misli da ako si protiv ovako nećega da im želiš loše jer ne želiš da imaju veće plaće, da smo zli i sebični, što nije istina. ja želim svakom dobro, pogotovo kad vidim sirotinju koja kopa po kantama a ima ih sve više. tada želim da sam ja vlasnik hrvatskog apple i microsofta i da im mogu pomoći. no od svoje crkavice od koje mi pola uzme država ne mogu pomoći više nikome nažalost.
no ono što ja želim je zemlju u kojoj će najbolji voditi društvo, ne političari i filozofi, nego znasnstvenici, izumitelji, stručnjaci, vizionari koji će pokretani željom za svojim boljitkom osigurati boljitak za druge. zadovoljan, slobodan i uspješan čovjek je sigurno najveći altruist.
ovi koji obećavaju boljitak bez rada, potezom pera, poput ovih sindikata su se već dokazali unazad 10 i više godina svoga rada što se vidi i iz togga gdje smo.
Vjerujem kako je izjava “put do pakla popločen je dobrim namjerama” najprigodnija upravo za ekonomiju. Sve je to lijepo, kad bismo mogli omogućiti svima dobre plaće, poslove, sreću, blagostanje, ali to se ne može postići uravnilovkama. Ljudi vide posljedice, ali ih ne zanimaju uzroci. A najlakše je potpaliti vatru sa “poslodavac se bogati na vama i uzima vam prava”. Ako je stvarno tako i svi poslodavci zive lagodno na teret svojih radnika, zaista ne vidim razlog zašto ti radnici ne osnuju svoje tvrtke i bogate se. Do tog lagodog dijela potrebno je uložiti puno vlastitih sredstava, vremena i živaca, a ishod je krajnje neizvjestan.
još je lakše kad se poslodavac bogati na račun države (subvencije, zaštita od konkurencije, povlaštena kupnja državne imovine, krađa i kriminal). Pa onda firma propadne a taj “poduzetnik” skoči na novu žrtvu ponovo uz pomoć države (odnosno korumpiranih službenika). Pa kad to već postane pravilo, onda je još lakše optužiti kapitalizam za problem i tražiti dodatnu zaštitu od istih tih korumpiranih službenika.
ono što je sad plan te iste vlasti je uči u EU i cuclati njihove novce. Problem je što isti plan imaju i službenici ostalih članica pa ćemo vidjeti tko će biti uspješniji, iako ako naši budu uspješniji love nećemo vidjeti, a ako ne budu platit ćemo ceh kao i sve do sad.
Dobar članak, vrlo jednostavna logika, nažalost većini (koja odlučuje) nejasna. Meni zapravo nije jasno kako njima svima nije jasno 🙂
Hayek je lijepo skicirao kako ono što će Zemlju učiniti paklom je isto ono što je pokušava učiniti rajem.
http://consultingbyrpm.com/blog/2013/02/i-get-empirical-on-minimum-wage.html