Kako su izumrli dinosauri

Evo jedne humoristične priče:

Postoje razne teorije o izumiranju dinosaura. Neke uključuju komet, neke klimatske promjene, a neke prenapučenost. Sličnim teorijama plaše nas i danas: od globalnog zatopljenja do nuklearne zime. Zajedničko svim teorijama je to da traže pojačanu ulogu vlasti, kako bi država uspješno spasila svoj narod od vanjske neprilike.

No, postoji još jedno tumačenje: za nestanak dinosaura kriva je državna intervencija u tržište.

Sve je počelo kad je državna uprava odlučila pomoći hladnokrvnim životinjama na planetu. Vlast se duboko zabrinula pojavom toplokrvnih bića, za koja se ispostavilo da imaju nepravedne prednosti pred hladnokrvnom braćom: kretali su se brže, nisu se brzo umarali i sveukupno, mogli su napraviti puno više posla, posebno tokom zime.

Zabrinuti mogućnošću da toplokrvna bića u potpunosti preuzmu prevlast, vlast je donijela Pravilnik o tjelesnoj temperaturi. Subvencionirali su hladnokrvna bića na teret toplokrvnih, na način da su ukinuli poreze hladnokrvnima, a povećali ih toplokrvnima. Pravilnik je također trebao ukinuti zimu, ali se pokazao kao neustavan.

Problem je nastao kada je zakonodavac dinosaure prikazao kao guštere. Pošto su gušteri hladnokrvni, moraju biti i dinosauri koji su zapravo gušteri. Iako su znanstveni dokazi pokazali kako su dinosauri toplokrvni, slučaj je bio zatvoren. To je dinosaurima dalo ogromnu prednost, pošto su bili toplokrvni i imali su porezne olakšice, te su ubrzo napučili Zemlju.

Alarmirani ovakvim razvojem situacije, regulatori su dinosaurima nametnuli glavarinu. Uz to, i dalje nezadovoljni nekonkurentnošću hladnokrvnih životinja, nametnuli su porez na razvijanje mozga. Rezultat ove regulative bio je smanjenje broja dinosaura, jer su dinosauri odlučili kako im je pametnije biti u manjim brojevima, ali s većom masom (pošto se naplaćivalo po broju, ne masi). Uz oporezivanje veličine mozga, iako su povećavali tjelesnu masu, smanjivali su veličinu glave i mozga. Tako smo u periodu Jure dobili ogromne, trome i priglupe dinosaure.

Pomislili biste da je vlast ovime bila oduševljena, ali postali su zabrinuti brojnim izvještajima i prosvjedima, pošto su te goleme životinje krstarile Zemljom i mele sve pred sobom. Na sudu je posebno ozloglašen bio Tyrannosaurus rex, kao jedan od najmoćnijih predatora, te su ga često zvali i monopolistom.

Sud je zatim uvjerio dinosaure kako su preglomazni i troše previše resursa, te se moraju smanjiti, tj. podijeliti i razgranati u više manjih životinja. Tako je zakonodavac nekad moćne životinje doveo na rub istrebljenja.

Da budemo pošteni prema vlasti, ipak su pokušali spasiti dinosaure, stavivši ih na liste ugroženih i zaštićenih životinja. Jedini problem je bio, što su to napravili nekih 3 milijuna godina nakon njihovog potpunog istrebljenja. Pravi razlog tog propusta bilo je slanje obavijesti o zaštiti državnom poštom. Kada je obavijest stigla, i zakon se izglasao, dinosaura više nije bilo.

Takva je priča o razlozima nestanka dinosaura, kako ju je uspio rekonstruirati W.J.T. Mitchell.