Državno kreiranje poslova
Ponovno kreću javni radovi:
U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje potvrdili su nam da ovih dana učestalo pozivaju nezaposlene radi upućivanja na javne radove. Riječ je o mjeri koja se provodi temeljem Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja i financira sredstvima iz državnog proračuna.
Drugim riječima, sredstvima koja su prikupljena oporezivanjem. Ukoliko država planira trošiti novac na svoje projekte, to znači da privatne osobe neće trošiti taj novac po svojim željama, nego će im ga uzeti država. Može nam se činiti da vlast stvara poslove u vidu državne potrošnje, tj. ulaskom na tržište kao kupac određenih proizvoda, čiji rezultat je kreiranje novih poslova. Ti poslovi duguju svoje postojanje državnoj potražnji, a ukoliko se proračunska potrošnja ne nastavi, novo kreirani poslovi će nestati.
Država takve poslove može financirati na nekoliko načina: oporezivanjem građana i privatnog sektora, zaduživanjem i inflacijom. U svakom slučaju, potrebno je uzeti novac koji održava poslove privatnog sektora. Ljudima ostaje manje novca za osobnu potrošnju i investicije. U svakom slučaju privremeno kreirani državni poslovi stvoreni su na račun poslova u privatnom sektoru.
Još jedan problem je efikasnost države kao poslodavca. Poslove koje obavlja često su puno skuplji nego da ih obavlja privatni sektor. Jedan od razloga je birokratiziranost, a drugi je nedostatak konkurencije koji bi prisiljavao na efikasnije poslovanje.
Krajnji rezultat je više uništenih poslova nego novo kreiranih, ali vlast se uvijek hvali sa vidljivim novim poslovima. Rijetko tko u tim trenutcima spominje sva ona radna mjesta potiho ugašena u privatnom sektoru.
Nije mi poznato da li gdje postoje statistike učinka tih radova (vjerojatno ne, jer bi služile kao sredstvo za ismijavanje vlade).
Nisam čitao kako to točno rade, ali kad bi bili malo pametniji (što je nemoguće), mogli bi – ako tako već žele raditi – jednostavno oglašavati radnu snagu u blokovima (npr. 500 radnika na 1 dan, 20.000 kuna, a cijena bi bila onolika koliko to košta državu) i onda bi privatnici mogli po istoj cijeni stavljati ponude. To kažem zato što mislim da je sasvim moguće da plaćaju manje od minimalca.
Sadašnja vlada, iako bolja nego prošle dvije (i više), čini se da nema pojma što radi. Pokušavaju sve iste stvari kao neuspješni klepto-socijalisti iz EU (a identični metodi urodit će identičnim rezultatima).
“Mi gradimo prugu, pruga gradi nas” – nije li to parola pod kojom su se gradile pruge u bivšoj SFRJ?
Negdje sam pročitao podatak da je ipak daleko više pruga sagrađeno klasičnim putem , tj. poduzećima, ali politički marketing je politički marketing.
Čini se da u politici nema novih ideja već je u pitanju jedna vrlo zelena ideja: neprestana reciklaža ekonomsko-političkog smeća. Jadni mi.
U Hrvatskoj se nisu tako gradile pruge — jer se nisu gradile pruge. Sve su napravljene prije rata. Eventualne posljeratne popravke, proširenja i slično ne računam u gradnju.
Gdje onda? Bosna? I tamo je većinu pruga napravila Austrobugarska. Unska pruga je dovršena nakon rata, ali 4/5 su bile gotove dok rat nije prekinuo radove.
Pruga Brčko-Banovići (92 km) je jedina (koliko je meni poznato) koju su sagradili komunisti radnim akcijama: http://sr.wikipedia.org/sr-el/Пруга_Брчко-Бановићи
Rekao bih da otamo potiču sve te zanimljive parole koje su se usjekle u kolektivnu svijest. Ali ne samo da su zapamćene, nego su stvorile dojam da su komunisti, u svom modernacijskom zaletu, izgradili i pruge, što je obična glupost.
U pravu si za ovo da su radne akcije uglavnom bile u propagandne svrhe. Kao što je to rekao Denis Kuljiš (a cijeli tekst je zanimljiv) http://www.jutarnji.hr/kako-smo-gradili-savski-nasip-i-sirili-drugarstvo/817398/?pageNumber=1